VALUE FOR MONEY -je indeks odnosa cijene proizvoda ili usluge i njegove/njezine korisnosti za korisnika.

VALUTA - je papirni i kovani novac što ga izdaje država ili banka, u optjecaju služi kao sredstvo razmjene i zakonsko sredstvo plaćanja.

Svaka država obično ima svoju valutu. Plaćanja između zemalja obavljaju se u valutama po određenom tečaju razmjene. Tečajevi razmjene valuta ovise o potražnji i ponudi odnosnih valuta.

VALUTNA KLAUZULA je klauzula koja se unosi u prodajne ugovore kako bi se vjerovnik novčane obveze zaštitio od promjena vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i trenutka njezina dospijeća. Njome se eliminira valutni rizik.

VAUČER
1. u širem smislu označava neki dokument kojim se dokazuje da je određeni iznos novca plaćen (npr. izmirena neka obveza prema društvu), ali i dokument koji se izdaje umjesto novca s tim da se njime može od dužnika tražiti ispunjenje neke obveze. Npr. društvo može svojim zaposlenima izdati luncheon voucher, kojim mogu u određenim ugostiteljskim objektima ili dućanima plaćati hranu i druge određene proizvode;

2. u užem smislu u nekim zemljama u kojima se obavlja pretvorba državnih (društvenih) poduzeća u trgovačka društva s poznatim vlasnikom, zaposlenima i drugima zakonom određenim građanima izdaju se vaučeri kojima oni mogu kupiti dionice ili udjele u pretvorenim poduzećima;

3. u turizmu se vaučer (turistička uputnica, uslužnica, bon) pojavljuje kao isprava koju izdaje putnička agencija (trasant) kojim se ona obvezuje davaocu usluga (trasatu) da će platiti njegove usluge pružene donositelju – klijentu agencije (remitentu). Svaki vaučer temelji se na nekom temeljnom pravnom poslu (ugovor o prijevozu, agencijskom ugovoru o hotelskim uslugama itd.), kojim je između putničke agencije s drugim agencijama ili izravno s davaocima usluge dogovoreno da će im agencija korisnike usluga slati s vaučerom.

Vaučer se izdaje nakon uplate novčanog iznosa agenciji od strane korisnika budućih usluga: original vaučera dobiva korisnik usluga, a prva i druga kopija šalju se davaocu usluga, koje služe kao dokument za rezervaciju, odnosno potvrdu da je dan predujam, ili kao dokazno sredstvo o opsegu i vrsti usluge. Vaučer nije vrijednosni papir jer ako se on izgubi, ošteti, zaboravi i sl. korisnik (remitent) nije izgubio samo pravo iz papira, tj. pravo na uslugu, koje se može dokazati pozivom na glavni ugovor, uvidom u neku od kopija vaučera i sl. Vaučer je legitimacijski papir i prvenstveno služi kao dokaz da je osoba koja ga prezentira klijent putničke agencije.

VIRMAN - Virman (engl. transfer order, njem. Überweisung) je kolokvijalni naziv obrasca “poseban nalog za prijenos”, kojim pravne osobe daju nalog — organizaciji ovlaštenoj za obavljanje poslova platnog prometa — za prijenos novčanog potraživanja sa svog računa u korist računa druge pravne osobe. S obzirom na zabranu plaćanja između pravnih osoba u novcu preko određene svote, plaćanje na ovaj način najčešće je između tih osoba, a uzima se izvršenim u trenutku kad organizaciji kod koje se vodi račun vjerovnika stigne odgovarajući primjerak virmana.

VJEROVNIK - je u obvezno-pravnom odnosu strana koja je ovlaštena od druge strane (dužnika) zahtijevati da joj preda neke stvari ili nešto učini ili da ne učini nešto što bi inače imala pravo ili da nešto propusti. Riječ je o dvostranoobveznom odnosu, a to znači da obje strane (svaka u odnosu na drugu) imaju i tražbinu i dugovanje.

VLASTITA MJENICA - Vlastita mjenica (engl. promissory note, njem. Eigenwechsel) je solo mjenica, mjenica kojom se trasant sam obvezuje isplatiti mjeničnu svotu zakonitom imaocu mjenice o njezinu dospijeću, pri čemu samo izdvajanje mjenice stavlja trasanta (izdatnika) u položaj akceptanta trasirane mjenice. Na vlastitu mjenicu primjenjuju se odredbe mjeničnih propisa koje vrijede i za trasiranu mjenicu, u onoj mjeri u kojoj te odredbe nisu protivne prirodi vlastite mjenice. Izrijekom se na nju primjenjuju odredbe o indosamentu, dospijeću, plaćanju, regresu zbog neplaćanja, intervenciji, prijepisima, preinačenju, protestu, zastari, neopravdanom obogaćenju, zalogu, pridružaju, amortizaciji i sukobu zakona. Uporaba izraza promissory note u svrhu prijevoda ne znači kako su vlastita mjenica i promissory note potpuno identični — već približni — pravni instituti.

VRIJEDNOSNI PAPIRI - u pisane isprave iz kojih proizlaze neka prava koja, u pravilu, bez sačinjenja pisane isprave ne mogu nastati, bez prijenosa tog papira ne mogu biti prenijeta, a bez predaje papira dužniku ostvarena. Ovako čvrsta povezanost između papira i prava koje iz njegaproizlazi naziva se načelo inkorporacije prava u papir. Vrijednosni papiri prema vrsti prava koja iz njih proizlaze dijele se na korporacijske, stvarnopravne (s podvrstom tradicionalnih) i obligacijske.

Skupinu korporacijskih vrijednosnih papira čine oni vrijednosni papiri koji daju kakva prava u trgovačkom društvu, a primjer su dionice, neke vrste obveznica i užitnice. U tradicione (traditio, predaja) vrijednosne papire učvršćuju se oni vrijednosni papiri u kojima je zapisano pravo tražbine na predaju stvari. Tu spadaju skladišnica, teretnica i prenosivi tovarni list.

Obligacijski vrijednosni papiri dosad su u Hrvatskoj bili najpoznatiji. Iz njih proizlazi obveza plaćanja određene novčane svote i tu se učvršćuju mjenica i ček. Prema načinu naznačivanja ovlaštenika vrijednosne papire ZOO dijeli na papire na ime, papire po naredbi i papire na donositelja, dok posebni propisi za pojedine vrste vrijednosnih papira naznačuju bilo sva tri spomenuta načina, bilo samo neke od njih.

Prava iz vrijednosnih papira u pravilu su prenosiva indosamentom nezavisno od toga glasi li papir na ime ili po naredbi, odnosno predajom onda kada papir glasi na donositelja. Kod vrijednosnih papira potrebno je razlikovati pojam prava na papir od pojma prava iz papira: pravo na papir je stvarno pravo koje se stječe prema pravilima stvarnog prava, dok je pravo iz papira osobno pravo ili tražbina njegova imaoca od dužnika.

U vezi s vrijednosnim papirima važan je i pojam legitimacije, odnosno legitimacijskog svojstva papira. Ovo svojstvo vrijednosnih papira očituje se u činjenici da dužnik obveze koja je zapisana u papiru u načelu nije dužan ispuniti obvezu osobi koja se držanjem papira ne može legitimirati kao njegov imalac.

VRIJEDNOST PODUZEĆA - je veličina koja se različito definira, ovisno o pristupu procjeni vrijednosti. Temeljne su koncepcije vrijednosti poduzeća: a) knjigovodstvena vrijednost, b) likvidacijska vrijednost, c) tržišna vrijednost, d) ekonomska vrijednost. Knjigovodstvena vrijednost poduzeća (book value) temelji se na bilanci poduzeća i, pojednostavljeno, vrijednost je neto imovine poduzeća kao razlike knjigovodstveno procijenjene vrijednosti aktive i knjigovodstveno procijenjenih svih obveza.

Reprodukcijska vrijednost poduzeća je varijanta knjigovodstvene vrijednosti; prema reprodukcijskoj vrijednosti prosuđuje se vrijednost poduzeća na temelju novčanih iznosa koji bi bili potrebni da se zamijeni postojeća dugotrajna imovina potpuno istom imovinom. Likvidacijska vrijednost označava vrijednost koju mogu ostvariti financijeri poduzeća iz likvidacijske mase formirane prodajom poduzeća, nakon podmirenja administrativnih troškova likvidacije i tražbina vjerovnika i fiskusa. Tržišna vrijednost je vrijednost poduzeća ostvarena u trenutku njegove kupoprodaje, rezultat je pregovora i postizanja dogovora među zainteresiranim stranama. Ekonomska vrijednost poduzeća temelji se na njegovoj sposobnosti osiguranja čistih novčanih tokova u budućnosti, a definira se kao sadašnja vrijednost budućih iznosa novčanih tokova koje će ono generirati.