User Tools
Utvrđivanje porezne rezidentnosti fizičkih osoba
info@actarius.hr
27.05.2022
Sve je više građana RH koji ostvaruju dohotke u inozemstvu, točnije žive i rade u nekoj drugoj državi a imaju prebivalište u RH ili im obitelj živi u RH. Zbog toga je bitno utvrditi poreznu rezidentnost radi određivanja u kojoj je državi fizička osoba obvezna prijavljivati svoje dohotke, odnosno koja država ima pravo konačnog oporezivanja ostvarenog dohotka. U ovom članku pokušat ćemo objasniti ključne pojmove koji su bitni za razumijevanje utvrđivanja rezidentnosti fizičkih osoba u porezne svrhe.
Rezident je prema odredbi članka 3. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.) fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.
Kako bismo, dakle, utvrdili poreznu rezidentnost fizičke osobe, moramo odrediti ima li ta osoba u RH prebivalište ili uobičajeno boravište1, što je uređeno odredbama Općeg poreznog zakona (“Narodne novine” br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje u tekstu OPZ).
Članak 43. OPZ-a određuje da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. Međutim, ako ima prebivalište u tuzemstvu i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava.
Uobičajenim boravištem (prema članku 43. st. 5. OPZ-a) smatra se ono mjesto u kojem se porezni obveznik zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
Pojam rezidentnosti određuje se prema domaćim propisima svake države. U praksi to funkcionira tako da svaka država za sebe procjenjuje je li osoba njezin rezident ili ne i zapravo se u praksi često događaju slučajevi dvostruke rezidentnosti (pojedina osoba bude hrvatski rezident i rezident druge države, odnosno porezni je obveznik u obje države, primjerice, rezident je Austrije zato što tamo radi, a istodobno i rezident Hrvatske jer joj ovdje živi obitelj). U tom slučaju najprije treba utvrditi primjenjuju li se između tih država ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja2. Ako se primjenjuje Ugovor, konačni porezno rezidentni status sagledat će se u okviru Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s tom državom što znači da će se provjeravati gdje je prebivalište odnosno centar životnih interesa te osobe, te po potrebi koristeći ostale kriterije iz Ugovora ako se dvostruka rezidentnost ne može riješiti na temelju određivanja centra životnih interesa. Koristeći sve propisane kriterije iz Ugovora određuje se samo jedna država kao država rezidentnosti.3
Hrvatska pri sklapanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja primjenjuje hrvatski model ugovora koji se temelji na OECD-ovu (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) prijedlogu modela ugovora u kojemu postupak određivanja rezidentnosti obveznika propisuje čl. 4. koji određuje ako je fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada se njezin pravni položaj određuje kako slijedi:
– fizička osoba je rezident samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama onda je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa4),
– ako se ne može odrediti u kojoj državi fizička osoba ima središte životnih interesa, ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, tada je ta osoba rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,
– ako fizička osoba ima uobičajeno boravište u objema državama, ili ga nema ni u jednoj od njih, tad je rezident samo one države čiji je državljanin,
– ako je fizička osoba državljanin obiju država, ili nije državljanin niti jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica pitanje rezidentnosti osobe rješavaju međusobnim dogovorom.
Prema prethodno navedenom, u slučaju da pojedinac ima prebivalište u obje države, prednost se daje onoj državi s kojom su osobni i gospodarski odnosi pojedinca bliži, što se smatra središtem životnih interesa. Osobe koje imaju užu obitelj (supružnika i/ili djecu) imaju poreznu rezidentnost tamo gdje im se nalazi obitelj i gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život (mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i slično). Osobi koja je samac porezna rezidentnost se određuje prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju duljem od 183 dana.5
S obzirom na navedeno, ako osoba u skladu s Ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i druge države ugovornice smatra da je hrvatski rezident potrebna joj je potvrda kojom to potvrđuje. Ako porezni obveznici, hrvatski rezidenti, smatraju da su porezni rezidenti druge države ugovornice i da im je sjedište životnih interesa u toj drugoj državi, tada je potrebno regulirati svoj status rezidentnosti u mjesno nadležnoj Ispostavi Porezne uprave Republike Hrvatske. Navedeno se regulira popunjavanjem Upitnika TI kako bi Porezna uprava Republike Hrvatske mogla provesti porezni postupak utvrđivanja rezidentnosti.
Članak 47. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona (“Narodne novine” br. 45/19., 35/20., 43/20., 50/20., 70/20., 74/20., 103/20., 114/20., 144/20., 2/21., 26/21., 43/21., 106/21., 144/21.- dalje u tekstu Pravilnik) propisuje da se u postupku utvrđivanja rezidentnosti poreznog obveznika kod svih postupaka u kojima je od bitnog značaja utvrđivanje rezidentnosti fizičke osobe ili kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njihovim ispunjavanjem popunjavaju upitnici na obrascima Upitnik TI i Upitnik TU.
Obrazac »Upitnika TI« popunjava porezni obveznik u svrhu promjene statusa rezidentnosti iz statusa rezident u status nerezident Republike Hrvatske te ga predaje ovlaštenom djelatniku nadležne ispostave Porezne uprave radi evidentiranja odnosno ažuriranja statusa u Registru poreznih obveznika, odnosno u ostalim situacijama kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njegovim popunjavanjem (čl. 47. st. 3. Pravilnika).
Obrazac »Upitnika TU« popunjava porezni obveznik u svrhu promjene statusa rezidentnosti iz statusa nerezident u status rezident Republike Hrvatske te ga predaje ovlaštenom djelatniku nadležne ispostave Porezne uprave kod upisa u Registar poreznih obveznika, izdavanja potvrda te, ako je to potrebno, kod obrade godišnje porezne prijave, prijave poreza na dohodak, obračuna, obustave i uplate predujmova poreza na dohodak, odnosno u ostalim situacijama kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njegovim popunjavanjem (čl. 47. st. 4. Pravilnika).
Cilj upitnika o rezidentnosti je pojednostaviti primjenu postupka propisanog člankom 4. stavkom 2. hrvatskog modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (tie-breaker rules), odnosno jednoobrazno i točno utvrditi povezanost, rezidentnost, poreznog obveznika s državom ugovornicom koja će u konačnici imati pravo oporezivanja poreznog obveznika prema načelu svjetskog dohotka (world income principle).6
Pitanja iz upitnika podijeljena su u tematske grupe koje se odnose na: osobne podatke, boravak u i izvan Republike Hrvatske, razloge dolaska/odlaska iz Republike Hrvatske, veze s Republikom Hrvatskom i veze s drugom državom, rezidentnost u porezne svrhe, zaposlenja i osobne veze.
Prema članku 48. Pravilnika uz Upitnike TI/TU prilažu se i vjerodostojne isprave navedene u upitniku (preslike osobnih dokumenata, preslika prijave prebivališta i/ili boravišta, potvrda rezidentnosti nadležnog tijela druge države i sl., kojom potvrđuje svoje tvrdnje iz upitnika) za koje će porezni obveznik, uz original, dostaviti ovjereni prijevod na hrvatski jezik i latinično pismo. Stavkom 3. Istog članka propisano je da porezni obveznik jamči svojim potpisom pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću, za istinitost, točnost i potpunost danih podataka.
Jasminka Blažinović Grgić, mag. iur. ___
U ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja određuje se država rezidentnosti poreznih obveznika, kao država koja mora otkloniti dvostruko oporezivanje, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza u ukupnom iznosu dva puta po istoj osnovi ako je ta osnova oporeziva u obje države.
Izvor: IUS-INFO - Utvrđivanje porezne rezidentnosti fizičkih osoba (iusinfo.hr)
