User Tools
Obračunska plaćanja – posebnosti cesije i asignacije
info@actarius.hr
U današnje vrijeme kada je tržište nepredvidivo, a krize gospodarstva svakodnevne, veliku ulogu za opstanak na tržištu igra naplata potraživanja. Iako je naplata potraživanja ponekad stresna za dužnika kao i vjerovnika, bitan je dio poslovanja. Važan segment su i obračunska plaćanja koja predstavljaju prestanak novčane obveze prijebojem, zamjenom na strani dužnika i vjerovnika ili međusobnim podmirivanjem obveza i potraživanja. U obračunska plaćanja spadaju kompenzacija, cesija, asignacija, preuzimanje duga i slično. U nastavku vam donosimo pojašnjenje obračunskih plaćanja cesije i asignacije te njihove bitne razlike.
Što je cesija?
Cesija predstavlja ustupanje potraživanja novom vjerovniku odnosno cesija je ugovor kojim vjerovnik, (cedent ili ustupitelj) prenosi svoje potraživanje od dužnika (cesusa) na novog vjerovnika (cesionar ili primatelj). Postoje i različite vrste cesija kao što su redovita cesija, cesija umjesto ispunjenja duga, cesija radi ispunjenja duga te cesija radi osiguranja koje se razlikuju samo u pravnim odnosima.
Cesija označava dvostrani ugovor zato što ga dužnik nije obvezan potpisati, međutim on bi trebao biti obaviješten o promjeni vjerovnika. Potpis dužnika u ugovoru se nalazi kako bi se izbjegli problemi kod izvođenja cesije te kao dokaz da je dužnik upoznat s promjenom. Dužnik ne treba prihvatiti cesiju zato što njegov pravni položaj ostaje isti. Primjerice, ako dužnik duguje vjerovniku 1.000,00 kuna i vjerovnik tu tražbinu prenese na treću osobu, dužnik će i dalje dugovati 1.000,00 kuna, tj. dužnik i potraživanje ostaju isti.
Treba imati na umu da se ustupom potraživanja na treću osobu prenose i sva ostala potraživanja na temelju dogovorenog osnovnog ugovora kao što su kamate, ugovorene kazne, jamstva i slično. To bi značilo da novi vjerovnik ima pravo od dužnika zahtijevati podmirenje potraživanja onako kako mu je i ustupljeno, međutim ni dužnikova se pravna pozicija ne smije pogoršati pa samim time ima pravo uložiti prigovore vezane uz potraživanje.
”Poduzeće A” (cedent ili vjerovnik) potražuje određeni iznos od ”Poduzeća B” (cesus ili dužnik). ”Poduzeće C” (cesionar ili novi vjerovnik) potražuje određeni iznos od ”Poduzeća A”. ”Poduzeće A” ovlašćuje ”Poduzeće B” da plati dug ”Poduzeću C” čime prestaje obveza ”Poduzeća B” prema ”Poduzeću A” i obveza ”Poduzeća A” prema ”Poduzeću C”. Na kraju nastaje novi poslovni odnos u kojem je ”Poduzeće B” dužno platiti obvezu ”Poduzeću C”. Cesija je takav ugovor kod kojeg obveza dužnika i obveza vjerovnika prema novom vjerovniku prestaju odmah nakon što se ugovor potpiše te ostaje samo obveza dužnika prema novom vjerovniku.
Što je asignacija ili uputa?
Asignacija označava uputu ili izjavu kojom jedna osoba uputitelj (asignant) upućuje ili ovlašćuje drugu osobu upućenika (asignata) da za njezin račun ispuni nešto trećoj osobi, primatelju upute (asignatar), uz to da treću osobu ovlašćuje da navedeno ispunjenje primi u svoje ime. Kod asignacije je važno da se sve tri strane slažu s izjavom te je prihvate. U asignaciji postoje tri ugovorna odnosa: između uputitelja i upućenika, između uputitelja i primatelja upute te između primatelja upute i upućenika.
Upućenik nije obvezan prihvatiti asignaciju, ali kada ima određen dug prema uputitelju, tada je dužan istu prihvatiti u visini svog duga ili ako je ne prihvati mora podmiriti obvezu. U odnosu između uputitelja i primatelja upute, primatelj upute nije dužan prihvatiti asignaciju ako smatra da ga to dovodi do nepovoljnog položaja, npr. ako misli da dužnik nema dovoljno sredstava za podmirenje obveze. Ako je prihvati, obveza ne prestaje ni kada je prihvate sve tri strane, već tek kad upućenik ispuni asignaciju. Primatelj upute može i naknadno, nakon što je već prihvatio asignaciju od iste odustati, ali je o tome dužan obavijestiti sve navedene strane. On isto tako može prenositi asignaciju na druge primatelje asignacije, npr. ”Primatelj upute A” prenosi asignaciju na novog ”Primatelja upute B”. Jednom kada primatelj upute pristane na asignaciju, a upućenik ne ispuni svoju obvezu u roku ugovorenom u ugovoru, može zahtijevati od uputitelja da mu podmiri dug.
Kod asignacije nastaju novi pravni odnosi među sudionicima pa je vrlo važno da su sve strane suglasne te da potpišu ugovor. U ugovoru o asignaciji uputitelj se izmiče iz odnosa i uspostavlja se novi odnos između upućenika i primatelja upute.
Koja je razlika između cesije i asignacije?
Cesija i asignacija imaju potpuno jednak financijski učinak, a razlika se javlja kod provedbe istih. Kod obračunskog plaćanja cesijom, novi vjerovnik stječe onakvo potraživanje koje je pripadalo prvom vjerovniku, sa svim prethodno ugovorenim pravima. Cesija je dvostrani pravni posao kod kojeg vjerovnik prenosi potraživanje od dužnika na novog vjerovnika tj. odnos između vjerovnika i novog vjerovnika. U tom slučaju oni nisu obvezni tražiti pristanak dužnika za ugovaranje, već je potrebno istog obavijestiti o obračunskom plaćanju. Asignacija je jednostrani pravni posao zato što uputitelj izjavljuje da ovlašćuje poslovne partnere da prime ili realiziraju plaćanje. Izjava o asignaciji nikog ne obvezuje na provedbu iste, ali za razliku od cesije, potrebno je da je sve strane prihvate kako bi ona imala pravni učinak. Isto tako, kod asignacije obveza ne prestaje sve dok upućenik ne ispuni asignaciju, a kod cesije obveza dužnika prema prvom vjerovniku prestaje odmah nakon potpisivanja ugovora.
Obračunska plaćanja ne smiju se obavljati u slučaju blokade računa. Prekršajna kazna iznosi od 50.000,00 kuna do 500.000,00 kuna za pravnu osobu te od 10.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u poslovnom subjektu.
Kada se odlučite na obračunska plaćanja, važno je dobro se informirati kako bi sve bilo u skladu sa zakonom.
Izvor: Obračunska plaćanja – posebnosti cesije i asignacije | Minimax – internet računovodstveni i poslovni program
