User Tools
Pojednostavljenja kod isporuka dobara nakon ulaska u EU
S pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji doći će do značajnih promjena na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost isporuka dobara i usluga koje se obavljaju na europskom tržištu. U fiskalnom smislu brišu se granice, tako da više neće biti uvoza iz država članica Europske unije niti izvoza prema njima. Primjenjivat će se odredbe o stjecanju dobara iz drugih država članica Europske unije i odredbe o isporukama dobara unutar Europske unije.
Prijedlogom Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Prijedlog Zakona), koji je u saborskoj proceduri, a usklađen je s Direktivom Vijeća 2006/112/EZ-a o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347. od 11. prosinca 2006.) za isporuke dobara unutar Europske unije propisano je porezno oslobođenje. Kod njegove primjene vrijedi pravilo četiri uvjeta koja moraju biti ispunjena:
isporuku mora obaviti porezni obveznik pri čemu se može raditi o:
«redovnoj» isporuci dobara ili
«smatranoj» isporuci dobara koja predstavlja premještanje dobara iz jedne države članice u drugu kada ne postoji kupac, nego porezni obveznik sam preveze vlastita dobra u drugu državu članicu ili naloži nekom prijevozničkom društvu da to za njega obavi;
mjesto isporuke dobara je Republika Hrvatska
glavno pravilo je da se mjestom isporuke dobara koja se otpremaju smatra mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca;
prijevoz dobara u drugu državu članicu, koji može obaviti:
isporučitelj,
kupac ili
druga osoba za njihov račun (prijevozničko društvo);
Dokazivanje da je stvarno obavljen prijevoz dobara u drugu državu članicu najjednostavnije je kada je angažirana druga osoba (prijevozničko društvo), teže je kada isporučitelj preveze dobra vlastitim prijevoznim sredstvom, a najteže je u situaciji kada kupac sam dođe po dobra. Isporuka dobara unutar Europske unije postoji samo ukoliko se dobra prevoze iz jedne države članice u drugu.
kupac je sposoban obaviti stjecanje u drugoj državi članici, i to:
«redovni» porezni obveznik,
«izjednačeni kupac» koji je prešao prag stjecanja ili je zatražio da se na njega ne primjenjuje prag stjacanja («izjednačeni kupci» su kupci koji su izjednačeni s krajnjim korisnicima, a to su: porezni obveznici koji obavljaju u potpunosti oslobođene isporuke bez prava na odbitak pretporeza, pravne osobe koje nisu porezni obveznici, primjerice tijela državne vlasti, i mali porezni obveznici),
fizička osoba samo za stjecanje novih prijevoznih sredstava;
Isporučitelj dobara provjerava valjanost PDV identifikacijskog broja kupca kako bi bio siguran da je kupac sposoban obaviti stjecanje na tržištu Europske unije.
Ukoliko postoji oslobođenje za isporuku dobara unutar Europske unije temeljem iste isporuke nastupa oporezivi događaj «stjecanje» dobara u državi članici koja je država odredišta dobara. Mora postojati ravnoteža, odnosno nasuprot isporuke dobara unutar Europske unije koja je oslobođena (ukoliko su ispunjeni uvjeti za njeno oslobođenje) dolazi do oporezivog događaja stjecanja dobara u državi članici koja je država odredišta. Da bi došlo do stjecanja dobara moraju biti ispunjeni isti uvjeti koji vrijede za isporuku dobara unutar Europske unije.
Postoje izuzeci u odnosu na pravilo o isporuci dobara unutar Europske unije i o stjecanju dobara unutar Europske unije, odnosno porezno oslobođenje za isporuku dobara unutar Europske unije ne primjenjuje se, niti dolazi do stjecanja dobara u sljedećim slučajevima:
kod isporuke dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže;
kada je isporučitelj mali porezni obveznik (koji nije prešao prag oporezivih isporuka od 230.000,00 kuna);
kod isporuke na daljinu;
kod isporuka dobara koja otpremi isporučitelj, kupac ili treća osoba, a koja sastavlja ili postavlja isporučitelj ili druga osoba za njegov račun sa ili bez probnog rada jer se mjestom isporuke dobara u tom slučaju smatra mjesto gdje se ta dobra sastavljaju ili postavljaju, a ne mjesto gdje su dobra bila na početku otpreme;
kada kupac ne može obaviti stjecanje, radi se o «izjednačenim kupcima» (kupcima koji su izjednačeni s krajnjim korisnicima, a to su: porezni obveznici koji obavljaju u potpunosti oslobođene isporuke bez prava na odbitak pretporeza, pravne osobe koje nisu porezni obveznici, primjerice tijela državne vlasti, i mali porezni obveznici) koji nisu prešli prag stjecanja, niti su zatražili da se na njih ne primjenjuje prag stjecanja;
kod isporuka na brodovima ili u zrakoplovima jer je mjesto oporezivanja takvih isporuka mjesto gdje prijevoz započinje;
kod posebnih izuzeća, primjerice kada se dobra prevoze u drugu državu članicu radi sajmova, odnosno izložbi, neko vrijeme su tamo, a zatim se vraćaju.
Administrativne obveze isporučitelja koji obavlja oslobođene isporuke dobara unutar Europske unije su sljedeće:
ukoliko nema PDV identifikacijski broj u državi članici u kojoj je mjesto isporuke dobara (u kojoj su dobra na početku otpreme), mora ga zatražiti od Porezne uprave te države članice, odnosno mora se registrirati za potrebe PDV-a u toj državi članici,
podnosi zbirnu prijavu u kojoj navodi isporuke dobara unutar Europske unije bez PDV-a, PDV identifikacijski broj stjecatelja dobara, ukupnu vrijednost isporuka dobara unutar Europske unije bez PDV-a po stjecatelju,
podnosi redovnu prijavu PDV-a u kojoj iskazuje isporuke dobara unutar Europske unije bez PDV-a.
Administrativne obveze stjecatelja dobara unutar Europske unije su sljedeće:
ukoliko nema PDV identifikacijski broj u državi članici u kojoj je mjesto stjecanja dobara (država odredišta dobara), mora ga zatražiti od Porezne uprave te države članice kako bi obavio stjecanje, odnosno mora se registrirati za potrebe PDV-a u toj državi članici;
podnosi prijavu za stjecanje dobara unutar Europske unije (prema Prijedlogu Zakona predviđena je u Republici Hrvatskoj, što nije slučaj u svim državama članicama);
podnosi redovnu prijavu PDV-a u kojoj iskazuje obvezu PDV-a na stjecanje dobara unutar Europske unije, te ukoliko se radi o redovnom poreznom obvezniku koji stječe dobra unutar Europske unije u svrhu obavljanja oporezivih djelatnosti za koje je dopušten potpuni odbitak pretporeza, onda istovremeno iskazuje i pretporez temeljam obavljenog stjecanja, odnosno iskazuje stjecanje dobara unutar Europske unije kao obračunsku kategoriju (obveza PDV-a na stjecanje dobara i pretporez temeljem obavljenog stjecanja dobara) i fizički ne plaća PDV.
Ukoliko stjecatelj stječe dobra koristeći PDV identifikacijski broj države članice različite od države članice u kojoj stvarno dolazi do stjecanja dobara (koja je država odredišta dobara), tretirat će se na način da će ga država članica pod čijim je PDV identifikacijskim brojem stekao dobra teretiti za obvezu PDV-a na stjecanje i to bez prava na odbitak pretporeza, a istovremeno je obveznik PDV-a na stjecanje u državi članici koja je država odredišta dobara i od koje je trebao zatražiti PDV identifikacijski broj kako bi obavio stjecanje. Kada porezni obveznik dokaže da je obavio stjecanje u državi članici koja je država odredišta dobara, onda će mu država članica pod čijim PDV identifikacijskim brojem je stekao dobra dopustiti umanjenje porezne osnovice.
Kada stjecatelj iz bilo kojeg razloga nema pravo odbitka pretporeza u potpunosti ili djelimično (radi se o «izjednačenom kupcu» koji je prešao prag stjecanja ili je zatražio da se na njega ne primjenjuje prag stjecanja ili o poreznom obvezniku koji obavlja oporezivu i neoporezivu djelatnost i primjenjuje pro-ratu kod odbitka pretporeza), onda kod stjecanja u redovnoj prijavi PDV-a iskazuje obvezu PDV-a na stjecanje, međutim nema pravo odbitka pretporeza ili ima pravo djelomičnog odbitka pretporeza, te u konačnici dolazi u obvezu stvarnog plaćanja PDV-a, odnosno temeljem stjecanja dobara unutar Europske unije fizički plaća PDV.
Prednost stjecanja dobara unutar Europske unije u svrhu obavljanja oporezive djelatnosti s pravom na odbitak pretporeza u odnosu na uvoz takvih dobara iz Europske unije u sadašnjim uvjetima kada je stjecatelj, odnosno sadašnji uvoznik, redovni porezni obveznik je u tome što će porezni obveznik stjecanje dobara iskazivati kao obračunsku kategoriju i neće biti dužan stvarno uplatiti PDV u proračun, a kod sadašnjeg uvoza dobara iz Europske unije mora platiti PDV pri uvozu da bi ga mogao koristiti kao pretporez i eventualno potraživati kao povrat poreza od Porezne uprave koji se vraća u zakonom propisanim rokovima. Navedeno će povećati likvidnost poreznog obveznika stjecatelja dobara, te smanjiti administrativne obveze isporučitelja i kupca dobara budući da se neće provoditi sadašnji carinski postupak izvoza, odnosno uvoza dobara.
Actarius Grupa d.o.o.
info@actarius.hr
