REINVESTIRANJE DOBITI ZA 2016. GODINU
Kako stvari stoje, 2016. godina je zadnja godina u kojoj pravne osobe (društva) imaju mogućnost ne platiti porez na ostvarenu dobit, uz uvjet da je reinvestiraju tj. pretvore u temeljni kapital.
Pravila igre su ista kao u i prethodnoj, 2015. godini. Uvjet je da ste tijekom 2016. godine investirali (nabavili) nematerijalnu ili materijalnu dugotrajnu imovinu. U članku se bavimo odgovorom na pitanja: što to znači, tko to može i pod kojim uvjetima.
Ovaj članak namijenjen je dioničkim društvima, društvima s ograničenom odgovornošću i jednostavnim društvima s ograničenom odgovornošću, koja će ostvariti dobit u 2016. godini i ne žele platiti porez na dobit jer su već uložiti znatnija sredstva u investicije.
Dakle, ukoliko u 2016. godini ostvarite dobit od npr. 1.000.000 kn, a tijekom 2016. godine investirate u nabavu dugotrajne imovine npr. 800.000 kn, imate šanse umjesto 200.000 kn poreza na dobit (1.000.000 kn x 20%) platiti samo 40.000 kn poreza na dobit (dobit – investicija =200.000 kn x 20%). Možete i uopće ne platiti porez na dobit ali, tada će investicija u 2016.g. morati iznositi najmanje 1.000.000 kn. Tu nije kraj priče jer će dobit za 2016.g. (ili njezin dio) trebati pretvoriti u temeljni kapital do 31.08.2017. godine. Taj tvz. postupak dokapitalizacije nije bolan ukoliko vodite uredno poslovanje.
O postupku reinvestiranja dobiti već smo pisali na našoj stranici pod nazivom Reinvestiranje dobiti kao porezna olakšica (objavljeno 18.03.2013.), gdje smo objasnili temeljne principe. U ovom tekstu se više fokusiramo na novine vezane uz ostvarivanje ove porezne olakšice u 2016. godini.
Isključivo trgovačka društva tipa: d.d., d.o.o. i j.d.o.o. Olakšica ne vrijedi za navedeni oblik društava ukoliko se bave uslugama bankarskog i financijskog nebankarskog sektora (posluju prema posebnim propisima). To su npr.: banke, leasing društva, osiguravajuća društva i usluge povezane s osiguranjem, financijske institucije itd.
Olakšica ne vrijedi za ostale pravne oblike trgovačkih društava niti za fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit.
Investicija, nabava dugotrajne imovine (materijalne ili nematerijalne), ulaganje u dugotrajnu imovinu i sl. Sve su to sinonimi za nabavu imovine koju se u poslovanju koristi dulje od jedne godine. Materijalna imovina je opipljiva (nekretnine, postrojenja, oprema, transportna sredstva). Nematerijalnu imovinu predstavljaju razni oblici prava (patenti, licence, koncesije, zaštitini znakovi, softver, franšize i sl.).
Vrijednost investicije ne uključuje iznos PDV-a ukoliko je poduzetnik (kupac) obveznik PDV-a i koristi taj PDV kao pretporez. Ukoliko nije obveznik PDV-a, tada i PDV ulazi u vrijednost investicije jer nema pravo na odbitak pretporeza. Ovo pravilo vrijedi u mnogim poreznim situacijama.
Da bi se ostvarilo pravo na poreznu olakšicu, investicija mora zadovoljavati slijedeće uvjete:
Npr. automobili za osobni prijevoz radnika u pravilu nemaju u cijelosti priznatu amortizaciju (umanjuju poreznu osnovicu za 70%) i tada se nabava istih ne može iskoristiti kao porezna olakšica. Ukoliko se društvo bavi npr. rent-a-car uslugama, gdje osobna vozila koristi u obavljanju svoje temeljne djelatnosti, tada ulaganje u osobna vozila ulazi u poreznu olakšicu. Isto vrijedi za djelatnosti: auto-škole, taksi službe, hitnih intervencija, pomoći na cesti ili vodi itd.
Ulaganje u apartmane i kuće za odmor trebalo bi biti priznato kao porezna olakšica ukoliko prihodi od izdavanja istih dostignu ili prijeđu 5% vrijednosti ulaganja. Konkretno, ukoliko ulaganje u apartmane u 2016.g. iznosi 1.000.000 kn, a ostvare se prihodi od najma (u 2016.g.) od 70.000 kn, što čini 7% od vrijednosti ulaganja, tada će amortizacija apartmana biti porezno priznati rashod i ulaganje će moći biti iskorišteno za poreznu olakšicu. Ako bi u primjeru bili ostvareni prihodi od 49.000 kn (<5%), tada niti amortizacija ne predstavlja porezno priznati rashod, što pak ima za posljedicu nemogućnost korištenja porezne olakšice.
Sitan inventar je dugotrajna imovina (male vrijednosti) čiji trošak nabave ne prelazi 3.500,00 kn i u cijelosti je porezno priznati trošak. Nabava sitnog inventara može se iskoristiti kao porezna olakšica.
Dodatan zahtjev poduzetniku je da ne smije smanjiti broj zaposlenika najmanje dvije godine od godine ulaganja. Konkretno, ukoliko poduzetnik koristi poreznu olakšicu u 2016.g., mora održati broj zaposlenih koji ima na dan 01.01.2016.g. sve do 31.12.2017.g. To je pune tri godine. U suprotnom mora državi vratiti iznos manje plaćenog poreza na dobit.
Za kraj, radi lakšeg razumijevanja, navodimo tri situacije/primjera (u PDF-u) s kojima će te se moguće susresti:
U prvom primjeru vrijednost ulaganja od 500.000 kn (vrijednost nabavljene dugotrajne imovine tijekom 2016.g.) niža je od ostvarene dobiti u 2016.g. u iznosu 600.000 kn. To ima za posljedicu da se temeljni kapital društva može uvećati sa dijelom dobiti do najviše 500.000 kn, a porezna olakšica sastoji se u tome da se ne taj dio dobiti ne plaća porez na dobit (500.000 kn x 20%=100.000 kn porezne uštede). Preostali dio dobiti se naravno oporezuje.
U drugom primjeru je vrijednost ulaganja viša od dobiti. Kako neoporezivi dio dobiti ne može biti viši od same dobiti, dio vrijednosti ulaganja koji prelazi iznos dobiti neće biti iskorišten kao porezna olakšica.
Treći primjer služi čisto za ponavljanje gradiva. Ovdje i nadalje je vrijednost ulaganja u 2016.g. odgovara iznosu ostvarene dobiti tijekom 2016.g. i ostvaruje se porezna ušteda u cijelosti, naravno uz uvjet da se najkasnije do 31.08.2016. godine dobit u cjelokupnom iznosu (u primjeru 500.000 kn) pretvori u temeljni kapital.
Porezna reforma nove vlade ukida reinvestiranje dobiti u 2017. godini, tako da je reinvestiranje dobiti za 2016. godinu zadnja prilika za ovaj vid povećanja likvidnosti i solventnosti.
Prije odluke o investiranju savjetujte se sa strukom.
Izvor: http://www.ekonos.hr/porezi/3051/
Actarius Grupa d.o.o., http://www.actarius.hr, info@actarius.hr