Zakon o računovodstvu stupio je na snagu 1. siječnja 2016. i uveo je izmjenu u rok čuvanja knjigovodstvenih isprava na temelju koji se podaci unose u pomoćne knjige.
Rokovi čuvanja dokumentacije su: - isplatne liste i analitičke evidencije o plaćama - trajno - isprave na temelju kojih se unose podatci u dnevnik i glavnu knjigu te pomoćne knjige - 11 godina.
Godišnji financijski izvještaji čuvaju se trajno i u izvorniku.
Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava počinje teći od zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose. Ako je riječ o knjigovodstvenim ispravama koje se odnose na poslovne događaje 2016. godine, a nisu isplatne liste, rok čuvanja počinje teći od 31. prosinca 2016. godine i čuvaju se do 31. prosinca 2027. godine kada ističe 11 godina.
Posebnu pozornost treba obratiti na „zatečeno stanje“ na 1. siječnja 2016. godine.
Naime novi Zakon uređuje nove rokove za isprave koje su zatečene na čuvanju na dan 1. siječnja 2016. te se na svu računovodstvenu dokumentaciju, koja je prema starom zakonu morala postojati na taj dan i nije smjela biti uništena, primjenjuju odredbe novog zakona i njihov rok čuvanja se prolongira na 11 godina.
Prema pravilima o roku čuvanja na dan 31. prosinca 2015. godine navršio se rok čuvanja za knjigovodstvene isprave koje su se unosile u glavnu knjigu za 2004. godinu i u pomoćne knjige za 2008. godinu te na 1. siječnja 2016. više nisu trebale postojati, stoga se te isprave i sve one isprave koje se odnose na prijašnje godine ne moraju više čuvati.
Poslovne knjige su dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige te se moraju zaključiti najkasnije četiri mjeseca od završetka poslovne godine. Rokovi čuvanja poslovnih knjiga podudaraju se sa rokovima čuvanja knjigovodstvenih isprava na temelju kojih su nastale. Knjigovodstvene isprave mogu se čuvati van RH i to samo u državama članicama EU.
Izvor: www.uhy.hr/
Actarius Grupa d.o.o., http://www.actarius.hr, info@actarius.hr