Knjigovodstvo Actarius

Prijenos obrta kao gospodarske cjeline čest je slučaj u poslovnoj praksi. Najčešće se radi o slučaju kada fizička osoba koja samostalno obavlja djelatnost (obrtnik) prenosi gospodarsku cjelinu na društvo s ograničenom odgovornošću kojeg je vlasnik. U svim ovim slučajevima za prijenos gospodarske cjeline obrta potreban je ugovor koji se sklapa između prenositelja i stjecatelja gospodarske cjeline - obrta.

Podsjećamo kako je pojam gospodarske cjeline, koja se kao pravni institut uglavnom koristi u poreznim propisima, definiran Općim poreznim zakonom1 (u nastavku teksta: OPZ) i Pravilnikom o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine2 (u nastavku teksta: Pravilnik). OPZ daje općenitu definiciju gospodarske cjeline kako slijedi.

ISTIČEMO…

Gospodarska cjelina je sva imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.

Pravilnikom je, s druge strane, precizirana definicija prijenosa gospodarske cjeline kada se radi o prijenosu obrta.

Prijenos obrta u društvo s ograničenom odgovornošću

Prijenos samostalne djelatnosti obrta u društvo s ograničenom odgovornošću provodi se prijenosom cijele gospodarske djelatnosti obrta na društvo s ograničenom odgovornošću. Da bi prijenosom gospodarske cjeline bio omogućen kontinuirani nastavak poslovanja, potrebno je da društvo s ograničenom odgovornošću u svoje poslovne knjige preuzme cjelokupnu imovinu i obveze iz obrta po knjigovodstvenim iznosima, tj. po trošku nabave.

Do prijenosa obrta u društvo s ograničenom odgovornošću dolazi u slučajevima kada je obrtnik obveznik poreza na dobit i vodi poslovne knjige sukladno propisima u računovodstvu. Osim ovog načina prijenosa obrta kao gospodarske cjeline, moguć je i prijenos gospodarske cjeline – obrta u javno trgovačko društvo. Ono što svakako treba istaknuti, radi preciznosti korištenja terminologije, ovaj način prijenosa gospodarske cjeline – obrta ne treba nazivati preoblikovanjem obrta u društvo s ograničenom odgovornošću, ili javno trgovačko društvo.

Motivacija za prijenos imovine koja čini gospodarsku cjelinu obrta vlasnika koji je istovremeno i vlasnik društva s ograničenom odgovornošću, leži u prvom redu u odgovornosti za obveze. Podsjećamo, dok vlasnik obrta odgovara za obveze obrta neograničeno, cjelokupnom svojom imovinom, kako je to predviđeno Zakonom o obrtu, vlasnik društva s ograničenom odgovornošću, načelno, odgovara za obveze društva samo do visine poslovnih udjela u temeljnom kapitalu, a ne svojom cjelokupnom imovinom izvan i unutar obrta. Naime, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske5 ukinut je čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu kojim je na dvojben način bilo riješeno pitanje odgovornosti obrtnika vlastitom imovinom za obveze obrta.

Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline - obrta

Po svom pravnom karakteru, ugovor o prijenosu gospodarske cjeline – obrta je ugovor obveznog prava i to konsenzualni ugovor, jer nastaje čim su se ugovorne strane suglasile o njegovim bitnim sastojcima. Budući je iz sadržaja samog ugovora vidljiva njegova gospodarska svrha (kauza), radi se o kauzalnom ugovoru. Što se tiče oblika ovog ugovora, svakako ga treba sklapati u pisanom obliku.

Bitni sastojci ugovora

Makar se radi o neimenovanom ugovoru koji nije definiran propisima, mišljenja smo kako se u praksi iskristalizirao njegov bitni sadržaj. Tako bi u ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline – obrta morao biti definiran porezni status ulagatelja (obrt) s aspekta poreza na dobit. Znači, u ugovoru bi valjalo istaknuti da je obrt obveznik poreza na dobit.

Nadalje, svakako je bitan element sadržaja ovog ugovora i datum prijenosa imovine obrtnika dobitaša u društvo. U ugovoru bi se moralo naglasiti da se imovina prenosi bez naknade, odnosno da se temeljem ovog ulaganja ne stvara ni sadašnja ni buduća obveza društva. Također, ugovorom bi trebalo biti jasno naznačeno kako stjecatelj (d.o.o.) može neograničeno raspolagati prenesenom imovinom gospodarske cjeline – obrta.

U ugovoru bi bilo dobro istaknuti i činjenice važne za oporezivanje, odnosno sadrži li gospodarska cjelina obrta koja se prenosi nekretnine i sl. Također, potrebno je navesti da se prenose i ugovori s kupcima i dobavljačima prenositelja (obrta), ako takvi ugovori postoje, odnosno ako su dijelom gospodarske cjeline koja se prenosi.

Na kraju, kada se radi o prijenosu gospodarske cjeline – obrta u društvo s ograničenom odgovornošću, potrebno je navesti unosi li se imovina u temeljni, ili neupisani kapital društva.

U nastavku dajemo dva primjera ugovora o prijenosu gospodarske cjeline – obrta.

Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline obrt

Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline – obrta

Zaključak

Prijenos gospodarske cjeline – obrta na društvo s ograničenom odgovornošću čest je slučaj prijenosa gospodarske cjeline kada se radi o istom vlasniku. Glavni motiv ovakvih prijenosa leži u činjenici načelno manjeg opsega odgovornosti za obveze kod društva s ograničenom odgovornošću u odnosu na obrt. Prijenos gospodarske cjeline – obrta na društvo s ograničenom odgovornošću obavlja se sklapanjem ugovora koji treba sklapati u pisanom obliku, a po mogućnosti, iz razloga pravne sigurnosti i ovjeriti kod javnog bilježnika.

Ne zaboravite:

Gospodarsku cjelinu predstavlja cjelokupna imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.

Kada se radi o prijenosu obrta, smatra se da je gospodarska cjelina ukupnost svih stvari, opreme, zaliha, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta.

Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline – obrta treba sklapati u pisanom obliku.

Bitan element sadržaja ovog ugovora je i datum prijenosa imovine obrtnika dobitaša u društvo.

U ugovoru bi se moralo naglasiti da se imovina prenosi bez naknade, odnosno da se temeljem ovog ulaganja ne stvara ni sadašnja ni buduća obveza društva.

U ugovoru bi bilo dobro istaknuti i činjenice važne za oporezivanje, odnosno sadrži li gospodarska cjelina obrta koja se prenosi nekretnine i sl.

Izvor: Časopis RIP-up 5/12, str. 152.

Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline obrta