Radnik ima pravo za svaku kalendarsku godinu na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna. Zakonom o radu (NN 149/09 i 61/11) propisano je najmanje trajanje godišnjeg odmora, a duže trajanje godišnjeg odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Blagdani i zakonom određeni neradni dani te razdoblje privremene nenazočnosti radnika (bolovanje) ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora. Napominjemo da izračun godišnjeg odmora u danima ovisi o tjednom rasporedu radnog vremena kod poslodavca.

Ako je kod poslodavca rad raspoređen u šest dana u tjednu, najmanje trajanje godišnjeg odmora u danima iznosi 24 dana što je četiri tjedna, a ako je rad raspoređen u pet dana u tjednu, trajanje godišnjeg odmora u danima iznosi 20 dana, što je opet četiri tjedna. Skrećemo pozornost da se i radnicima kojima je rad raspoređen pet dana u tjednu kod poslodavca subota može uračunavati u dane godišnjeg odmora, ako je navedeno u kolektivnom ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, poslodavac mu mora u kalendarskoj godini za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor omogućiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju. Skrećemo pozornost da se dva tjedna odnose na kalendarsko razdoblje, a u danima mogu iznositi dvanaest, deset ili sedam dana, ovisno o tjednom rasporedu radnog vremena kod poslodavca, kao i o blagdanima i neradnim danima određenim zakonom koji se ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora.

Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/pravni-savjeti-208499.aspx