Prema prethodnom Ovršnom zakonu (NN 57/96 i dalje), kao i prema novijem Ovršnom zakonu (NN 139/10, 125/11, 150/11, 154/11 i 12/12), odnosno prethodnim člancima 176. i 177., a sada člancima 115. i 116. propisani su slučajevi kada radniku/ovršeniku prestaje rad kod poslodavca, koje su obveze poslodavaca, kao i obveze ovrhovoditelja. Kada radniku/ovršeniku prestaje radni odnos kod poslodavca, poslodavac (sada prethodni) dužan je dostaviti rješenje o ovrsi preporučeno s povratnicom novom poslodavcu radnika/ovršenika (pod uvjetom da je upoznat o kojem je novom poslodavcu riječ) te svakako o tome obavijestiti sud koji je donio rješenje o ovrsi prema radniku/ovršeniku.

Osobito skrećemo pozornost poslodavcima jer se nerijetko događa u praksi da propuste obavijestiti sud koji je donio rješenje o ovrsi, o prestanku radnog odnosa radnika/ovršenika kod njih. Slijedom toga ovrhovoditelj ima pravo potraživati od njih (kao ovršenikova dužnika) isplatu cijelog duga, što je poslodavac propustio učiniti na temelju rješenja o ovrsi, odnosno obustavljati dio plaće radnika/ovršenika. Važno je znati da poslodavci moraju postupati prema pravomoćnom rješenju o ovrsi, ali i prema nepravomoćnom rješenju o ovrsi koje im dostavi sud.

Nakon primitka rješenja o ovrsi, i kada je rješenje o ovrsi još nepravomoćno, poslodavci su dužni obustavljati plaću radnika/ovršenika od trenutka primitka. Nakon primitka obavijesti o pravomoćnosti rješenja o ovrsi uplaćuju ustegnut iznos ovrhovoditelju. Ako poslodavci nisu postupili prema nepravomoćnom rješenju o ovrsi, ovrhovoditelj ima pravo potraživati navedeno od poslodavca.

Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/pravni-savjeti-201124.aspx