IBAN je uveden 1. srpnja 2003. godine u zemljama Europske unije.Sastavljen je od maksimalno 34 alfanumerička znaka koji precizno identificiraju državu, banku te klijentov račun u banci. Takvo određenje računa omogućuje automatsko procesuiranje i obradu naloga do računa korisnika.Banke u zemljama EU naplaćuju naknadu od 5 do 20 eura ukoliko platni nalog ne sadrži IBAN korisnika i SWIFT adresu banke korisnika.Da biste izbjegli dodatne troškove ino-banaka, zatražite Vašeg inozemnog partnera IBAN i SWIFT adresu te ove podatke obavezno navedite na nalogu za plaćanje u inozemstvo (obrazac 14).

INDOSAMENT
1. posebna izjava kojom indosant (prenositelj) prenosi vrijednosni papir na indosatara (stjecatelja, novog vjerovnika) i tu izjavu potpiše. Indosament je najčešći način prenošenja vrijednosnih papira po naredbi. Propisima koji uređuju pojedine vrste vrijednosnih papira često je određeno da se i papiri koji glase na ime prenose indosamentom, a onda kad to nije određeno takvi vrijednosni papiri prenosit će se cesijom. Tako npr. dosadašnji imatelj mjenice, indosiranjem od mjeničnog vjerovnika postaje mjenični dužnik. Indosament se obično obavlja na samom vrijednosnom papiru, i to na poleđini (indosso – na leđima), ali vrijedi ako je napisan i potpisan i na prednjoj strani. Ako na mjenici nema mjesta, za nju se veže poseban list (alonž). Indosament ne mora označavati novog korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanta – bjanko indosament, ali u tom slučaju mora biti potpisan na poleđini vrijednosnog papira. Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz vrijednosnog papira. Indosament mora biti bezuvjetan, a ako je stavljen uvjete, smatra se kao da nije ni napisan;
2. indosant odgovara da će vrijednosni papir o dospjelosti biti isplaćen (i/ili akceptiran), osim ako nije u samom indosamentu isključio tu svoju odgovornost (riječima “ne odgovara za isplatu” i/ili “bez odgovornosti za akcept”). Novi vjerovnik (indosatar) može ponovo dalje prenositi (indosirati) vrijednosni papir svojim indosamentom u korist sljedećeg vjerovnika, čime on postaje indosant u odnosu na novog vjerovnika. Bitna je osobina indosamenta što njime novi vjerovnik stječe tražbinu iz vrijednosnog papira onakvo kakvo je upisano u vrijednosnom papiru, što znači slobodno od prigovora koji bi se temeljili na osobnom odnosu prijašnjeg vjerovnika i njegova dužnika, te da dužnik u odnosu na novog vjerovnika ima prvo isticati jedino one prigovore koji proizlaze iz samog vrijednosnog papira i njihova osobnog odnosa;
3. nepotpuni (bjanko ili bijeli) indosament sadrži samo potpis indosanta na poleđini vrijednosnog papira. Potpunim indosamentom zakoniti imatelj ispisuje puni naziv novog stjecatelja (indosatara) i potpisuje se ispod klauzule prijenosa.

INDOSANT je osoba imatelj vrijednosnog papira koji ga potpisom na samom vrijednosnom papiru prenosi na novog imatelja indosatora. Držatelj vrijednosnog papira neće moći biti indosant ako vrijednosni papir sadrži rekta klauzulu jer tada neće biti moguć prijenos papira indosamentom. Također, osoba kojoj je vrijednosni papir prenesen punomoćničkim indosamentom može papir dalje indosirati samo kao prijenos punomoći. U trenutku indosiranja obligacijskog vrijednosnog papira i predaje tog papira, indosant postaje solidarni dužnik obveze iz tog vrijednosnog papira. Prvi indosant obligacijskog papira uvijek je remitent.

INFLACIJA - je prekomjerno povećanje novčane mase u optjecaju, što vodi smanjenju vrijednosti novca i općem rastu cijena; neravnoteža u robno-novčanim odnosima izazvana povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama.
Teorija uzroke porastu cijena vidi u povećanoj potražnji koja se najčešće financira kreditima i zajmovima, zatim u promjeni strukture agregatne potražnje, u pritisku troškova koje stvaraju radnički sindikati na tržištu rada, te u povećanju nadnica kao posljedice ostvarenih interesa radnika.

INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA (IT) - označava proces prikupljanja,obrade,pohranjivanja i prijenos informacija putem računala.

INKASO - je naziv kojim se označuje postupak naplate dužne svote od dužnika preko banke, i to uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata koje su vjerovnik i dužnik ugovorili, odnosno koji su uobičajeni.
U ovom postupku sudjeluju vjerovnik (prodavalac) kao bančin nalogodavac (njem. Auftraggeber, engl. principal), banka koja je primila nalog nalogodavca i koja će mu doznačiti primljenu svotu (njem. Einreicherbank, engl. remmiting bank), banka koja naplaćuje dokumente (njem. Inkassobank, engl. collecting bank), banka koja prezentira dokumente (njem. vorlegende Bank, engl. presenting bank) i dužnik (kupac) koji je prodavaocu dužan platiti cijenu ugovorene robe.
Treba naglasiti kako nije nužno sudjelovanje tri banke, jer banka koja naplaćuje dokumente može ih istovremeno i prezentirati, odnosno vice versa. Odnos između nalogodavca i banke mogao bi se kvalificirati kao nalog ili komisija, dok se u njemačkom pravu kvalificira kao ugovor o djelu. Na temelju bančina prihvata naloga, banka poziva kupca da preuzme dokumente koje je primila od prodavaoca (svog nalogodavca) uz istovremeno a) plaćanje ili b) akceptiranje prodavaočeve mjenice.
Prvi način naplate naziva se documents against payment (D/P), a drugi documents against acceptance (D/A). U slučaju kupčeva odbijanja banka vraća dokumente prodavaocu uz obavijest o kupčevu odbijanju. Banka pri tome ne odgovara prodavaocu za naplatu, već samo za podnošenje dokumenata kupcu uz poziv za plaćanje i za postupanje u čitavom poslu s razumnom pozornošću.
S obzirom na način upućivanja dokumenata kupcu, razlikuju se “čisti inkaso” (clean collection) i “dokumentirani inkaso” (documentary collection). Prvim izrazom obilježava se slučaj kad prodavalac upućuje trgovačke dokumente izravno kupcu, a financijske preko banke, a drugim slučaj kad prodavalac i jedne i druge dokumente upućuje kupcu preko banke. Za dokumentarni inkaso postoje pravila koja je uobličila Međunarodna trgovačka komora i objavila u publikaciji br. 322 pod naslovom “Jedinstvena pravila za dokumentarni inkaso” (Uniform Rules for Collections).

INOVACIJA - je unošenje promjena u proizvode i usluge.

INSOLVENTNOST - je nesposobnost za plaćanje, situacija u kojoj poduzeće ili druga pravna, odnosno fizička osoba nije u mogućnosti podmiriti dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća – tzv. tehnička insolventnost.
Može se pojaviti kao privremena insolventnost u kojoj poduzeće ima određene zastoje u plaćanjima dospjelih obveza ili pak kao trajna insolventnost u kojoj je poduzeće potpuno obustavilo plaćanja i nalazi se pred stečajem.
Izraz insolventnost označava i situaciju u kojoj dugovi poduzeća premašuju vrijednost njegove imovine, tj. kada neto-imovina poduzeća postane negativna – tzv. pravna ili bilančna insolventnost. U oba slučaja insolventnost izaziva teške posljedice po kontinuitet poslovanja poduzeća jer vjerovnici poduzimaju akcije za zaštitu svojih interesa kod insolventnog dužnika. Insolventnost se smatra osnovnim financijskim povodom stečaja poduzeća.

INTERKALARNA KAMATA - je dio ukupne redovne kamate koju korisnik kredita plaća banci, a specifična je kod otplate u mjesečnim anuitetima. To je kamata koja se plaća na iznos kredita za razdoblje od dana isplate kredita do dana kada se kredit stavlja u otplatu, a u RBA je to zadnji dan u mjesecu u kojem je kredit bio isplaćen. Na primjer ako se kredit isplaćuje 10-og u mjesecu, interkalarna kamata se plaća za 20 dana, a ako se kredit isplaćuje 25-og., interkalarna kamata se plaća samo za 5 dana. U daljnjoj otplati, kamata po kreditu je sastavni dio mjesečnih anuiteta.

INTERNA REVIZIJA - je značajan dio cjelokupnog procesa revizije. Provode je organi onog poduzeća koje je objekt revizije i oni sami organiziraju i provode program interne revizije kao cjelovit test svih aspekata interne kontrole.
Najznačajniji poslovi interne revizije su ispitivanje organiziranosti te razvoj i poboljšanje djelotvornosti pojedinih poslovnih funkcija, ispitivanje načina donošenja poslovnih odluka te funkcioniranja informacijskog sustava i drugi poslovi kojima se ispituje i ocjenjuje poslovanje poduzeća. Zbog toga se interna revizija često naziva produženom rukom poslovodstva. ernet adresom.

INVESTICIJA - ulaganje novčanih sredstava u novu imovinu poduzeća. Investicije se dijele na neto i bruto investicije.

INVESTITOR - poduzetnik ili poduzeće koje ulaže u gospodarske ili uslužne djelatnosti.

ISPLATA - predstavlja svaku isplatu novčanih sredstava

ISPRAVAK VRIJEDNOSTI- je iznos smanjenja vrijednosti stalne imovine (sredstava) utvrđen obračunom amortizacije zbog tehničkog i/ili ekonomskog trošenja stalne imovine (sredstava). Razlika između nabavne vrijednosti stalnog sredstva i njegova ispravka vrijednosti predstavlja knjigovodstvenu ili sadašnju ili neamortiziranu vrijednost stalnog sredstva. Ispravci vrijednosti stalnih sredstava predstavljaju pozicije bilance stanja i to korektivne ili kontra pozicije od pozicija stalnih sredstava. Početno stanje na kontima ispravaka vrijednosti uvijek je na potražnoj strani (kod konta sredstava saldo je na dugovalnoj strani). Povećanje ispravka vrijednosti knjiži se na potražnoj strani konta nakon obračuna amortizacije. Na dugovnoj strani konta ispravka vrijednosti knjiži se jedino prilikom otuđivanja stalnih sredstava (prodaja, rashodovanje i davanje bez naknade drugima).

IZDATNICA - označava dokumenent u kojem se navodi izlaz materjala iz skladišta.

IZVJEŠĆE- označava pismenu prezentaciju činjenica u svezi sa poduzetim aktivnostima.

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU - jedan od temeljnih financijskih izvještaja poduzeća (uz bilancu stanja i račun dobiti ili gubitka). Izrađuje se na osnovi promjene novca i novčanih ekvivalenata (ulaganja do tri mjeseca) u određenom razdoblju.
Sastoji se od triju dijelova:
1. novčani tok od poslovne aktivnosti;
2. novčani tok od investicijske aktivnosti;
3. novčani tok od financijske aktivnosti.
Izvještaj o novčanom toku priprema se izravnom (direktnom) i neizravnom (indirektnom) metodom.

IZVOD - predstavlja pismenu informaciju o stanju računa kod banke ili zavoda za platni promet
Ove poslove mogu obavljati i revizijske tvrtke, ali njihovo obavljanje treba razmatrati odvojeno od stručne i nezavisne eksterne revizije financijskih izvještaja.