Knjigovodstvo Actarius

Vrijednosno usklađenje financijske imovine

www.actarius.hr

info@actarius.hr

Sukladno računovodstvenim standardima, poduzetnik mora gubitak od umanjenja vrijednosti financijske imovine priznati kao rashod, ako postoji objektivni dokaz o umanjenju vrijednosti. Međutim, prema poreznim propisima rashodi od vrijednosnog usklađenja financijske imovine nisu porezno priznati i isti se iskazuju kao povećanja porezne osnovice.

Ulaganje u financijsku imovinu, odnosno ulaganja u dionice i udjele, sudjelujuće interese, vrijednosne papire, dane zajmove i depozite te ostalu financijsku imovinu, kod poduzetnika – obveznika poreza na dobit temeljno je regulirano računovodstvenim standardima (HSFI 9 – Financijska imovina, MRS 39 – Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje, MRS 32– Financijski instrumenti: prezentiranje, MSFI 7 – Financijski instrumenti: objavljivanje). Financijska imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine:

• udjeli i dionice kod povezanih poduzetnika
• zajmovi povezanim poduzetnicima
• sudjelujući interesi, osim kod povezanih poduzetnika
• ulaganja u vrijednosne papire
• dani zajmovi i depoziti
• ostala financijska imovina
• novac (HSFI 9, toč. 9.4.).

Standardi zahtijevaju da poduzetnik na kraju svakog izvještajnog razdoblja za svaku pojedinačnu financijsku imovinu, mjerenu po trošku stjecanja ili amortiziranom trošku, procijeni umanjenje njene vrijednosti. Ako postoji objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti, gubitak od umanjenja vrijednosti treba priznati u računu dobiti i gubitka. Međutim, u poreznom smislu umanjenje vrijednosti financijske imovine zanemaruje se sve do trenutaka prodaje ili otpisa te imovine, odnosno rashodi smanjenja financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. U smislu navedenoga, imovina je na drugi načina uporabljena ako je i otpisana.

Pravilnikom o porezu na dobit je propisano da se nerealizirani dobici ili gubici od vrijednosnog usklađenja financijske imovine isključuju iz porezne osnovice. Ako se nerealizirani gubici iskazuju u računu dobiti i gubitka, tada se za njihov iznos povećava porezna osnovica.

Vrijednosno usklađenje financijske imovine nije porezno priznati rashod.

Porezni obveznik dužan je voditi analitičku evidenciju svoje financijske imovine (obveznice, komercijalni zapisi, blagajnički zapisi, mjenice, čekovi itd.) po vrsti ulaganja i njihovoj početnoj vrijednosti, te po svim realiziranim i nerealiziranim promjenama (čl. 35. Pravilnika o porezu na dobit). Nije dopušteno kompenziranje povećanja i smanjenja za različite vrste ulaganja. Isto tako propisima nije razgraničena financijska imovina prema vrsti (vlasnička ili za trgovanje) niti prema ročnosti, što znači da sva financijska imovina ima isti status glede usklađenja njene vrijednosti.

Kada je riječ o otpisima potraživanja koji obuhvaćaju financijsku imovinu, posebice kreditne plasmane i zajmove, koje poduzetnici ne iskazuju u prihodima ali su vezani za ostvarivanje prihoda, rashodi smanjenja vrijednosti financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena (čl. 10. st. 1. Zakona o porezu na dobit).

Rashodi smanjenja vrijednosti financijske imovine priznaju u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena (otpisana).

Pravilnikom o porezu na dobit (čl. 33. st. 3.) pojašnjeno je kada se može priznati otpis potraživanja određene financijske imovine.

U slučaju kada porezni obveznik u skladu s uvjetima i postupcima iz čl. 9. Zakona utvrdi gubitak s osnova otpisa nenaplativih kredita, zajmova i druge financijske imovine uz poštivanje posebnih propisa, osim u slučaju dionica, udjela i druge financijske imovine kojom se stječu vlasnička prava, smatra se da su ispunjeni uvjeti za porezno priznavanje rashoda s osnove smanjenja vrijednosti financijske imovine iz čl. 10. st. 1. Zakona

Dakle, odredbe o utvrđivanju konačnog porezno priznatog rashoda s osnove otpisa potraživanja iskazanih u prihodima primjenjuju se na istovjetan način i kod financijske imovine.

U slučaju sklapanja nagodbe, odnosno otpisa potraživanja prema čl. 9. st. 5., 6. i 7. Zakona o porezu na dobit, obzirom da se u tom slučaju radi o financijskoj imovini (odobrenim kredima/zajmovima), te u slučaju iz čl. 85. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i čl. 62. Stečajnog zakona, iznos otpisa financijske imovine je porezno priznati rashod.

Otpisi kreditnih institucija

Kod banaka i osiguravajućih društava se problem naplate potraživanja rješava putem porezno priznatih rezervacija za rizike, obzirom da je čl. 11. st. 3. i 4. Zakona o porezu na dobit propisano kako se rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Rezerviranja kod osiguravajućih društava, koja se obvezatno formiraju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, priznaju se osiguravajućem društvu kao rashod u obračunanim svotama, ali najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje. Pored navedenoga, za kreditne institucije su propisani i posebni slučajevi otpisa prema čl. 9. st. 5., 6. i 7. Zakona. Kreditne institucije su mogle tijekom 2017. godine, kao konačno porezno priznati rashod bez pokretanja radnji za naplatu potraživanja pažnjom dobrog gospodarstvenika, utvrditi otpis potraživanja kreditnog plasmana, za glavnicu i obračunate kamate. Pri tome je bilo potrebno ispuniti ove uvjete:

• kreditni plasman je razvrstan temeljem Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija u djelomično nadoknadive i potpuno nenadoknadive plasmane (skupina B i C) do 31.12.2015.,
• izvršeni su otpisi kao otpusta duga prema propisa o obveznim odnosima (nema više potraživanja),
• otpis je izvršen nepovezanoj osobi.

Za navedene otpise je kreditna institucija bila obvezna uz Prijavu poreza na dobit za 2017. dostaviti evidencije otpisa po pojedinom plasmanu i korisniku.

Potraživanja prema Agrokor grupi

Poduzetnici koji u svojim poslovnim knjigama imaju potraživanja prema Agrokor grupi po osnovi izdanih mjenica i odobrenih zajmova, dužni su prema zahtjevima računovodstvenih standarda izvršiti ispravke vrijednosti potraživanja za glavnicu, te potraživanja po osnovi kamata. Slijedom navedenih odredbi, rashodi vrijednosnog usklađenja financijske imovine nisu porezno priznati, te su stoga poduzetnici (koji nisu banke) po toj osnovi trebali uvećati poreznu osnovicu u Prijavi poreza na dobit za 2017. godinu. Vjerovnici koji imaju nenaplaćene tražbine od društava nad kojima je pokrenut postupak izvanredne uprave prijavljuju svoje tražbine u skladu sa Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH (Nar. nov., br. 32/17). U slučaju sklapanja nagodbe, otpisi financijske imovine bit će porezno priznati, temeljem prethodno navedenih odredbi.

Izvor: https://www.teb.hr/novosti/2018/vrijednosno-uskladenje-financijske-imovine/