Knjigovodstvo Actarius

Uređenje rada “Freelancera” na tržištu RH

www.actarius.hr

info@actarius.hr

Pojavom novih tehnologija ali i intenziviranjem trendova kao što je rad od kuće s jedne strane te razvojem tzv. “gig economy”, odnosno tipa rada u kojem prevladaju pojedinačni mikroposlovi (za razliku od klasičnog rada na određeno ili na neodređeno) s druge strane, freelanceri postaju sve traženija radna snaga i u Republici Hrvatskoj. Autor u članku pojašnjava što su to freelanceri te daje osvrt na zakonsko uređenje takve vrste rada.

Što je to “Freelancing” i “Gig ekonomija”?

Kako bi bolje razumjeli što su to zapravo freelancing poslovi, odnosno tko je freelancer, za početak ćemo pojasniti odakle se pojavila potreba za istim. Globalizacija i razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija mijenjaju tržište rada i organizaciju poslova. Freelancing poslovi su usko vezani uz pojavu tzv. “gig ekonomije”. Engleski naziv gig economy sastoji se od žargonizma gig, kojim se prvotno označavao glazbeni angažman (gaža) i imenice economy (ekonomija). Naziv je stvoren početkom 2009. na vrhuncu ekonomske krize kad je nezaposlenost bila visoka. U hrvatskom jeziku se pojavljuje naziv gig ekonomija. Takva se ekonomija temelji na tome da tvrtke za obavljanje nekih poslova zapošljavaju neovisne stručnjake (slobodnjake) na određeno, kratko vrijeme. Takvo zapošljavanje postaje sve popularnije jer je radna snaga sve mobilnija, posao se može obaviti s bilo kojega mjesta a radnici mogu birati privremene poslove i projekte širom svijeta. Umjesto naziva “gig ekonomija” u hrvatskome se standardnom jeziku preporučuje i naziv “ekonomija honorarnih poslova”.

Gig-ekonomija se bazira na tome da tvrtke za obavljanje nekih poslova angažiraju neovisne profesionalce, freelancere. Takvi su poslovi nekada bili iznimka a danas se u raznim djelatnostima upravo ovih poslova može pronaći najviše. Nova tržišta su fragmentirana, u smislu da ne zahtijevaju stalni angažman, ni cjelodnevno radno vrijeme. Dakle, komodifikacija ide zajedno s gig ekonomijom. Gig ekonomija odnosi se na sustav slobodnog tržišta u kojem se neovisni radnici i profesionalci uključuju u kratkoročne (short-term) poslovne aranžmane. Pojam gig odnosi se na tranzicijsku ili prolaznu prirodu dostupnih poslova koji su ponuđeni freelancerima, konzultantima, nezavisnim profesionalcima ili radnicima isključivo na određeno vrijeme (jedan sat, dan ili kraći unaprijed određen period). Razlog zbog kojeg je posljednjih nekoliko godina gig ekonomija u fokusu je taj što je tehnologija (razne platforme i aplikacije) toliko smanjila prepreke za ulazak na tržište rada da su ovakvi poslovi postali lako dostupni velikom broju ljudi.

Uber je postao kultna poslovna ikona gig ekonomije a njegov model poslovanja svidio se brojnim poduzetnicima i investitorima odnosno fondovima rizičnoga kapitala koji su poticali njegovu ekspanziju na različita područja života i rada. Neovisnost, fleksibilnost i sloboda oduvijek su bile cijenjene vrijednosti koje su se u tradicionalnoj ekonomiji mogle realizirati u manjem broju slučajeva. Nasuprot tome, gig ekonomija omogućava njihovo ostvarivanje u velikoj mjeri, što je od osobite važnosti za mlađe generacije.

Najčešće se gig ekonomija vezuje uz tvrtke poput Ubera i Airbnba u kojima je za obavljanje posla dovoljno imati auto odnosno stan ili kuću. Za razliku od njih Gigster1 se u gig ekonomiji bavi angažiranjem razvojnih inženjera. Gigster uz pomoć svoje platforme odnosno računalnih aplikacija omogućuje angažiranje razvojnih inženjera na realizaciji konkretnih projekata. Pored toga, što su računalni inženjeri deficitarna struka, brojnim tvrtkama nije ekonomski isplativo njihovo zapošljavanje, jer ih trebaju tek s vremena na vrijeme za realizaciju određenih projektnih zadaća.

Pojava i rast gig ekonomije dodatno mijenja tradicionalnu društvenu strukturu. Značaj i raširenost obiteljskih, vjerskih i ostalih vrijednosti tradicionalnog društva postupno slabi a redefiniranje statusa radnika u gig ekonomiji komplementarno je s tim procesima. Jačaju ugovorni rad, freelancing i outsourcing kao oblici novoga radnog angažmana a slabi pozicija, preciznije rečeno, smanjuje se broj klasičnih radnika. Ekonomija usluga ili gig ekonomija iznenada se pojavila tijekom i nakon surovih godina financijske krize, kada su uslijed spiralnog rasta troškova života, time i sve veće nejednakosti, radničke obitelji ali i mnogi pripadnici srednje klase postali ekonomski i socijalno izrazito ugrožena kategorija.

“Gig radnici” nemaju osjećaj korporativne odnosno organizacijske pripadnosti. Poslovna praksa je pokazala kako kreativci vole raditi na realizaciji značajnih i radikalnih inovacija u svjetski afirmiranim korporacijama. Kompleksni projekti iziskuju predanost, fokusiranost i kontinuiranu formalnu i neformalnu suradnju koju gig kompanije ne osiguravaju jer im to nije ni strateška orijentacija. U pravilu su orijentirani na rješavanje praktičnih poteškoća kako bi olakšale svakodnevni život. Treba istaknuti kako su gig ekonomija, bolje reći, gig usluge novi fenomen koji je u stalnom razvoju i još nije u dovoljnoj mjeri proučen te ne postoje ni dovoljno adekvatna zakonska rješenja koja uređuju ovo područje u Republici Hrvatskoj.

Ekonomija honorarnih poslova pokazala je značajan porast budući da sve veći broj ljudi razmišlja o karijeri freelancinga. Brze promjene u tehnologiji i očekivanjima na radnom mjestu dokazale su da više ne postoji jedinstveni način rada a tradicionalni modeli zapošljavanja samo su jedna od mnogih mogućnosti. Mnogi talentirani profesionalci kojima su poslodavci dali slobodno ili su ih otpustili, vidjeli su priliku da se okrenu freelancingu, pružajući industriji injekciju kvalificiranih ljudi otvorenih za honorarne poslove. Također, mnoge tvrtke koje su bile prisiljene smanjiti troškove smanjenjem broja zaposlenih, bile su spremne popuniti prazninu obraćajući se privremenim freelancerima. Tko je zapravo freelancer?

Ukratko, riječ je o samozaposlenoj osobi, koja sama pronalazi poslove, samostalno ih odrađuje i većinom sama vodi brigu o svim onim stvarima koje u firmama inače odrade drugi (naplata, računovodstvo, isplata plaća itd.). Freelancer je osoba koja je samozaposlena i sama organizira svoje poslovanje te sama pronalazi suradnike. Nije nužno vezana uz jednu kompaniju ili posao na duže vrijeme. Osoba sama pronalazi poslove, samostalno ih odrađuje i uglavnom sama vodi brigu o svim poslovima koje u kompanijama odradi netko drugi. Tipičan freelancer radi na određeno vrijeme na nekom projektu ili za neku kompaniju ili na više projekata odjednom. Takve osobe imaju specifično znanje koje mogu iskoristiti na raznim područjima. Većinom su konzultanti i kreativci svih vrsta.

Freelancing je jedna od najboljih metoda zarađivanja novca na internetu. Ovisi isključivo o vještinama, sposobnostima i iskustvu pojedine osobe, odnosno freelancera. Freelance način rada podrazumijeva samostalan i neovisan rad za klijenta. Freelancer je samozaposleni radnik. Osoba koja nije dugoročno vezana za jednog poslodavca i istovremeno može raditi za više njih. Ovisno o svojim interesima i znanjima freelancer uzima projekte za određenu tvrtku te se obvezuje isporučiti ih u roku. Čim je njegov posao završen on dobiva plaću za obavljen rad i prelazi na novi projekt. Freelanceri, odnosno “slobodni radnici” ili samozaposlene osobe rade honorarno i same upravljaju svojim vremenom te nude svoje znanje izravno klijentima na tržištu rada.

Koncept freelancinga nije ograničen samo na zaposlenike već je jednako koristan i za poslodavce. Poslodavci (u osnovi start-up tvrtke) u mogućnosti su pronaći iskusne zaposlenike bez dugoročnih ugovora i po vrlo povoljnoj cijeni.

Plaćanje za freelance posao ovisi o dogovoru i online zajednici u kojoj freelancer radi. Freelancer može dogovoriti plaćanje svojeg posla u obliku dnevnice, satnice ili naplatiti završen projekt. Plaćanje aranžmana je u većini slučajeva određeno po satu rada. Za složenije projekte plaćanje se najčešće određuje po fazama, znači na temelju određenih koraka.

Mogućnosti ovakvog rada su šireg obujma i svaka vrsta i industrija veže svoje specifičnosti. Osobe koje rade samostalno u današnje vrijeme su najčešće u područjima kreativne industrije i njihov rad uključuje:

• kreativno pisanje,
• copywriting,
• grafički dizajn,
• web dizan,
• prevođenje,
• računalno programiranje,
• novinarstvo,
• lektura,
• video produkcija,
• glazbu,
• multimediju,
• konzalting,
• uređivanje fotografija,
• planiranje događaja,
• priprema projekata,
• uređivanje tekstova,
• pisanje reklama i slogana i dr.

Freelanceri se najčešće povezuju uz IT industriju, no kao što je prethodno navedeno nisu uključeni samo oni. U ovom području ima puno pisaca, prevoditelja, virtualnih asistenata, dizajnera i marketinških stručnjaka. Posebnu grupu profesionalaca predstavljaju “freelancer nomadi” koji svoje specifično znanje iznajmljuju kompanijama ili rade na projektima koji traju određeno vrijeme. Nakon toga se sele dalje u potrazi za novim poslom ili kompanijom kojoj mogu iznajmiti svoje usluge. Freelanceri mogu biti vrlo cijenjeni konzultanti, pa ako vole putovati i živjeti na raznim mjestima, a njihov posao se odvija online, mogu raditi s bilo kojeg mjesta na svijetu.

Mnogi digitalne nomade još nazivaju i freelancerima, no između njih ipak postoji razlika. Freelancer može biti osoba koja cijelo vrijeme radi od kuće, ali ne mora se kretati. Ne mora nužno biti lokacijski neovisan a upravo je to bitno kod digitalnih nomada - da nisu cijelo vrijeme na istoj lokaciji. Freelancer može biti netko tko cijelo vrijeme radi s jedne lokacije od doma, a ne želi se nužno kretati. Digitalni nomad može biti freelancer, ali i ne mora.

Zakonsko uređenje rada freelancera u Republici Hrvatskoj

Freelancing kao takav predstavlja obavljanje gospodarske djelatnosti i/ili honorarnog posla te s obzirom na navedeno, može se obavljati na dva načina:

• kao fizička osoba,
• kao pravna osoba/obrt.

Ako se krene u svijet freelancinga kao fizička osoba, navedene aktivnosti će se tretirati kao drugi dohodak, te se najčešće sklapaju ugovori o djelu ili autorski ugovori za obavljanje poslova.

Ugovor o djelu je institut građanskog, obveznog prava u potpunosti uređen odredbama članka 590. do članka 619. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) te drugim člancima ZOO-a kojima se uređuju opća pravila obveznog prava. Članak 590. definira ugovor o djelu kao ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o djelu nastaje u trenutku kad se izvođač i naručitelj suglase o bitnim elementima ugovora, odnosno o poslovima koje treba obaviti izvođač i o naknadi za obavljene poslove. Pritom ZOO-om nije propisan oblik u kojem je potrebno sklopiti ugovor o djelu, pa ugovor može biti sklopljen i u pisanom i u usmenom obliku.

ZOO je odredbom članka 590. samo primjerice odredio vrste poslova koji se na temelju ugovora o djelu mogu obavljati, pa tako predmet ugovora o djelu tako može biti izrada ili popravak određene stvari (npr. izrada namještaja, popravak automobila, soboslikarski radovi ili čišćenje poslovnih prostorija) te izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada (npr. istraživanje tržišta ili održavanje predavanja). U svakom slučaju ugovor o djelu sklapa se za obavljanje poslova koji su, u pravilu, jednokratne naravi ili poslova koji se javljaju periodično odnosno povremeno.

Za rad po ugovoru o djelu nije bitno da li je ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik, već da obavlja poslove koji imaju obilježja ugovora o djelu. Na primitke po osnovi ugovora o djelu plaća se:

1. doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 10% (I. stup 7,5 % i II. stup 2,5 %),
2. doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 7,5%,
3. porez na dohodak po stopi od 20% i prirez.

U nastavku sumarno navodimo temeljna obilježja ugovora o djelu:

• kao ugovor građanskog prava, ugovor o djelu reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima, a sklapaju ga naručitelj i izvođač,
• izvođač radi samostalno i neovisno o naručitelju djela,
• izvođač u pravilu ne obavlja poslove u radnom vremenu, nego prema svojoj organizaciji te posao obavlja u prostoru kojeg sam odredi,
• izvođač posao obavlja osobno, ali ga može povjeriti i trećim osobama,
• za obavljeni posao izvođač prima naknadu najčešće po obavljenom poslu, odnosno po predaju djela,
• na primitke po osnovi ugovora o djelu plaćaju se doprinosi, porez i prirez po prethodno navedenim stopama.

Osim ugovora o djelu, freelanceri dohodak mogu ostvarivati i temeljem autorskopravnog ugovora ili ugovora o autorskom djelu kako se često naziva u praksi, a isti je uređen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine” br. 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018.; dalje u tekstu: Zakon). Člankom 5. Zakona definiran je pojam autorskog djela kao originalne intelektualne tvorevine iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, autorsko djelo izvorna je intelektualna tvorevina koju je ostvario autor, a karakteriziraju ga originalnost, kreativnost i subjektivnost. Djelo se smatra subjektivno originalnim (izvornim) ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo.

U Zakonu se kao autorska djela osobito navode:

• jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),
• glazbena djela, s riječima ili bez riječi,
• dramska i dramsko-glazbena djela,
• koreografska i pantomimska djela,
• djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,
• djela arhitekture,
• djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
• fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
• audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju),
• kartografska djela,
• prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Na autorske honorare potrebno je obračunati sljedeće doprinose:

1.za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti:

• za umirovljenike i druge osiguranike samo I. stupa – po stopi od 10% ili
• za ostale osiguranike obveznike II. stupa – po stopi od 7,5%;

2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) – po stopi od 2,5%;

3.doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje – po stopi od 7,5%.

Bitna razlika između autorskog ugovora i ugovora o djelu, u poreznom smislu, je u utvrđivanju porezne osnovice. Pri utvrđivanju dohotka od autorskih naknada priznaje se svota paušalnih izdataka u visini od 30% (kod umjetničkih djela, uz potvrdu nadležne udruge, paušalni izdaci mogu biti uvećani za dodatnih 25%). Kako bi se ostvarilo pravo na 30% paušalnih izdataka, isplatitelj je dužan sklopiti ugovor o autorskom djelu.

Prema Zakonu o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.) drugim dohotkom osobito se smatraju između ostalog i:

− autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava,

− primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, sportskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti,

− primici u naravi koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke od nesamostalnog rada.

Druga opcija za freelancere je rad putem nekog od oblika društva, na primjer j.d.o.o. ili d.o.o., ili otvaranje obrta, no to isto sa sobom nosi svoje neke izazove kojih freelancer mora biti svjestan. Vođenje poslovnih knjiga, praćenje zakonskih izmjena, predaja raznih obrazaca nadležnim institucijama samo su neke od obaveza s kojima se freelanceri mogu susresti.

Zakonom o trgovačkim društvima (“Narodne novine” br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19.) uređeno je osnivanje jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. J.d.o.o. mogu osnovati najviše pet osoba i samo jedna osoba može bit član uprave. Najniži iznos temeljnog kapitala je 10,00 kn, mora u cijelosti biti plaćenu u novcu dok najniži nominalni iznos poslovnog udjela može iznositi 1,00 kn. J.d.o.o. mora imati zakonske rezerve u koje se mora unijeti 1/4 iznosa dobiti društva iskazanu u godišnjim financijskim izvješćima umanjen za iznos gubitka iz prethodne godine, a rezerve se smiju upotrijebiti samu u tri slučaja predviđena zakonom. Kada iznos temeljnog kapitala dosegne iznos od 20.000,00 kn, takvo društvo prestaje biti jednostavno i na njega se primjenjuju pravila koja vrijede za klasični d.o.o., s tim da društvo može zadržati tvrtku jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću.

Paušalni obrt, odnosno obrt s paušalnim oporezivanjem, je oblik poslovanja u kojem se plaća paušalni porez u 5 razina koje ovise o godišnjem paušalnom dohotku koji može biti do 300.000 kuna. Doprinosi za paušalne obrtnike su se u 2021. godini su se u odnosu na 2020. godinu povećali te oni sada u 2021. godini iznose 1.340,43 kn. Obrt s paušalnim oporezivanjem najčešći je odabir freelancera početnika prilikom ulaska u poduzetništvo. Uvriježeno je mišljenje kako je paušalni obrt jedan od vrsta obrta. Međutim, u pitanju je pravni oblik tj. obrt koji umjesto vođenja dvojnog knjigovodstva porez plaća kvartalno, a iznos poreza ovisi o razredu primitaka. Mnogi se odlučuju na otvaranje paušalnog obrta jer je minimalna potreba za računovodstvenim praćenjem, a davanja državi su manja u odnosu na obrt koji vodi poslovne knjige ili trgovačka društva. Freelancer se zbog toga može punim kapacitetom posvetiti onom bitnom – radu s klijentima i uspješnom poslovanju.

Porezni obveznici godišnji porez u paušalnom iznosu po stopi od 10% utvrđuju na temelju izvješća koji su dužni dostaviti najkasnije u roku od 15 dana isteka godine za koju se izvješće podnosi. Rješenje će dobiti samo u 1. godini na početku poslovanja, kasnije Porezna uprava ne izdaje rješenje o poreznoj obvezi već sam porezni obveznik to odrađuje po obrascu PO-SD. Paušalni porez na dohodak plaća se tromjesečno do posljednjeg dana svakog tromjesečja, kao i pripadajući mu prirez.

Freelancer koji dohodak utvrđuje u paušalnoj svoti nema obvezu vođenja poslovnih knjiga, mora voditi samo Knjigu prometa (Obrazac KPR), u koju obavezno upisuje, pored iznosa naplaćenih u gotovini, i iznose naplaćene bezgotovinskim putem. Za svaku isporuku i obavljenu uslugu mora izdati račun propisanog sadržaja.

Budućnost i razvoj freelancinga

Razvijena tehnološka kultura mlade generacije potiče korištenje usluga gig ekonomije te radni angažman u njima. Razlozi su različiti; prije svega, zbog popravljanja financijske situacije, pri čemu ih dodatno privlači i fleksibilnost i sloboda koju imaju kao freelanceri. Transformacija radne snage nije samo formalnoga i kozmetičkoga karaktera, već izravno utječe na redistribuciju moći u gig ekonomiji. Centraliziranjem razvojnih procesa, koji stvaraju novu dodanu vrijednost, istodobno se simplificiraju operativni poslovi freelancera, dok “internet ekonomija” sustavno eliminira značaj materijalnih resursa te afirmira apstraktni i kreativni rad. Ovi procesi dodatno povećavaju mobilnost pojedinaca na tržištu radne snage.

U sljedećih desetak godina, zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije (AI), očekuje se da će samo u Americi više od 40% svih zaposlenih biti freelanceri. Mnoga današnja zanimanja će brzo nestati i stvoriti se nova stoga treba pažljivo pratiti svjetske trendove, a ne domaće vijesti. Više od 60% freelancera su to postali vlastitim izborom ne želeći sjediti u uredima i gubiti život za tuđe snove. Ovaj pojam je relativno nov u Hrvatskoj te povlači puno dodatnih tema koje se vežu uz njega. Freelanceri mogu raditi različite vrste poslova ovisno o setu vještina koji posjeduju. Sami odlučuju na koji način će raditi, gdje će raditi i tko će im biti klijenti. Kao i unutar pokretanja poslovnog pothvata, pri kreiranju samostalnog rada glavno obilježje je nesigurnost. Dok ne razviju bazu klijenata i određen portfolio rada, freelanceri stječu iskustvo koje kasnije upotrebljavaju u pronalasku novih klijenata.

Iako prednosti koje donosi freelancing nadilaze nedostatke istih, važno je spomenuti kako freelancer mora voditi brigu o mnogobrojnim bitnim aspektima poslovanja (i potencijalnim problema), odnosno:

− mora sam pronalaziti poslovne partnere i raditi na umrežavanju,

− mora graditi reputaciju i završavati projekte unutar dogovorenih rokova,

− brinuti o predaji svih zakonskih izvještaja i obrazaca nadležnim institucijama,

− mora paziti na financijsku održivost i upravljanje financijama,

− postizati zadovoljstvo kod poslovnih partnera i klijenata,

− uspješno upravljati vremenom, vlastitim resursima i dr.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.