User Tools

Site Tools


t

T

TEČAJNA MARŽA je iznos što ga treba doplatiti na službeno objavljenu cijenu deviza pri njihovoj kupnji.

Uobičajeno se izražava u postotku od službeno objavljenog tečaja. Tečajna se marža najčešće rabi pri nelegalnim ili polulegalnim kupnjama deviza u uvjetima kada je domaća valuta precijenjena, a raspolaganje devizama ograničeno. U nas je poznata i pod nazivom šticung.

TEKUĆI RAČUN
1. u bankarstvu račun na kojem se kronološki knjiže odobrenja i zaduženja proizašla iz poslovnog odnosa banke i njezina komitenta, s povremenim obračunima dugovnih i potražnih stavki. Sredstva se na tekući račun slijevaju uplatama gotovine, žiro-doznakama, naplatama vrijednosnih papira i stavljanjem kredita u tečaj. U europskom postupku kontokorentnog kreditiranja, korisnik tekućeg računa može ući u dugovni saldo do visine odobrenog kredita. U američkom postupku odobreni kredit evidentira se na pasivnom tekućem računu i jedinstvena je imovinska cjelina s ostalim potraživanjima korisnika po tekućem računu. Kredit se istodobno evidentira i na dugovnoj strani aktivnog tekućeg računa. Oba računa čine jedinstveni tekući račun komitenta, a kamatni obračun im je zajednički. Tekući računi nose kamatu. Kod nas su tekući računi poduzeća ukinuti 1961. Tekući računi građana služe bezgotovinskom plaćanju, ali isto tako preko njih se između građana i banke uspostavlja kreditni odnos (kontokorentni kredit);

2. bankarski ugovor kojim se banka obvezuje određenoj osobi otvoriti poseban račun, u korist tog računa primati uplate, a na njegov teret obavljati isplate u granicama deponentova potraživanja na tom računu uvećanom za kredit koji odobrava depozitar (banka). Bančina obveza isplaćivanja na teret računa preko svote postojećeg potraživanja ugovorom se može isključiti. Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u stvarnosti se u pravilu sklapa na neodređeno vrijeme. U takvom slučaju svaka od stranaka može ga raskinuti uz ostavljanje otkaznog roka od petnaest dana. Za izvršenje deponentovih naloga banka odgovara prema pravilima ugovora o nalogu. S druge strane, za izvršene usluge depozitar ima pravo naplatiti proviziju, a također i zahtijevati naknadu za posebne troškove u vezi s tim uslugama;

3. račun kod banke koji je otvoren na temelju ugovora o otvaranju bankarskog tekućeg računa. Potraživanjem koje ima na takvom računu, deponent u pravilu može raspolagati i preko čekova. Banka (depozitar) je dužna izvatkom obavijestiti deponenta o svakoj promjeni stanja na tekućem računu, a deponent ima pravo osporiti stanje u roku od 15 dana od njegova primitka. Istekom tog roka izvadak se uzima odobren, ali se i dalje može osporavati zbog pogrešaka u pisanju ili obračunavanju, kao i zbog ispuštanja ili dupliranja pripisa. To pravo deponenta gasi se istekom godine dana od primitka računa o likvidaciji salda nakon zaključenja tekućeg računa pri raskidu ugovora. U slučaju kad jedan deponent ima kod istog depozitara više tekućih računa, salda tih računa se prebijaju.

TEMELJNI KAPITAL - je upisani kapital od dioničara ili drugih osoba, što ovisi o pravnom obliku društva i utvrđuje se zakonom pojedine države. Upisani kapital može biti uplaćen u cijelosti ili djelomično. Ako je uplaćen samo dio kapitala, u aktivi se iskazuje potraživanje za upisani a neuplaćeni kapital kao prva ili četvrta pozicija bilance, a u pasivi upisani kapital se iskazuje odvojeno za uplaćeni kapital i kapital koji se poziva platiti.

Način iskazivanja upisanog i uplaćenog kapitala utvrđuje zakonodavstvo države koja primjenjuje smjernice Vijeća Europe. U Republici Hrvatskoj temeljni kapital potrebno je u cijelosti uplatiti u kunama. Najmanji temeljni kapital potreban za osnivanje najveći je za osnivanje dioničkog društva, a iznosi su definirani člankom 12 Zakona o osiguranju u ovisnosti o poslovima osiguranja za koje se društvo osniva.
Za druge pravne oblike osiguravateljnih društava potreban je manji iznos temeljnog kapitala, i to:

1. za društvo uzajamnog osiguranja 30% od visine temeljnog kapitala potrebnog za osnivanje dioničkog društva ako je društvo s neograničenom odgovornošću, odnosno 50% ako je društvo s ograničenom odgovornošću;
2. za vlastito društvo 50% od visine temeljnog kapitala potrebnog za osnivanje dioničkog društva;
3. za javno društvo u visini temeljnog kapitala potrebnog za osnivanje dioničkog društva, osim ako osnivač javnog društva supsidijarno jamči za obveze društva kod osnivanja, a tada sredstva trebaju iznositi 50% temeljnog kapitala za osnivanje dioničkog društva.

TEMELJNI ULOG - čini vrijednost koju se osnivač društva s ograničenom odgovornošću u trenutku valjanog sklapanja društvenog ugovora, odnosno jedini osnivač tog društva u trenutku valjanog davanja izjave o osnivanju društva, ili osoba koja je na temelju odluke o povećanju temeljnog kapitala tog društva valjano dala izjavu o preuzimanju novog temeljnog uloga obvezala predati društvu kako bi tim obvezivanjem i predajom stekla poslovni udjel u društvu.

Vrijednost temeljnog uloga uvijek se iskazuje u novcu, a on se može unijeti u novcu, stvarima ili pravima. Ako društvenim ugovorom, odnosno izjavom o osnivanju, ili odlukom o povećanju temeljnog kapitala ulozima nije drukčije naznačeno, onda će osoba koja je preuzela temeljni ulog (tj. preuzela obvezu unosa temeljnog uloga) biti dužna unijeti ulog u obliku novčane uplate na račun (budućeg) društva.

Temeljni ulog ne može biti manji od kunske protuvrijednosti svote od 200 DEM izračunate po srednjem tečaju utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno od strane Narodne banke Hrvatske s važenjem na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno za upis promjene temeljnog kapitala u sudski registar.

Prije upisa osnivanja društva u sudski registar svaki osnivač koji ga unosi novčanom uplatom dužan je uplatiti barem četvrtinu preuzetog temeljnog uloga. Ovo bi se mutatis mutandis primijenilo i pri povećanju temeljnog kapitala društva ulozima.

Ako se temeljni ulog želi unijeti u društvo u stvarima i/ili pravima, onda ih je u društvenom ugovoru (izjavi o osnivanju) potrebno detaljno opisati i naznačiti njihovu vrijednost. U tom slučaju osnivaču ne pristoji pogodnost djelomičnog unosa temeljnog uloga u društvo prije upisa osnivanja društva u sudski registar, već je osnivač prije toga dužan unijeti u društvo čitavu stvar, odnosno sve stvari, odnosno prava. Novac, stvari i prava kojima unosi svoj temeljni ulog u društvo osnivač je dužan unijeti u društvo tako da ono unesenim slobodno raspolaže.

TRASANT - je osoba koja izdaje mjenicu. Da bi mjenica bila pravno valjana, trasant je mora vlastoručno potpisati.

TRASAT - je osoba koja treba isplatiti mjenicu nakon što ona dospije na naplatu. Međutim, da bi trasat postao mjeničnim dužnikom, nije dovoljno što njegovo ime stoji na mjenici, već je treba i akceptirati.

TRASIRANA MJENICA - je mjenica koja osim izdatnika (trasanta) i osobe kojoj ili po čijoj naredbi se mjenica mora platiti (remitenta) podrazumijeva i treću osobu, trasata, kojem izdatnik mjenice njezinim izdavanjem daje bezuvjetni uput da plati mjeničnu svotu i od kojeg trasant očekuje da taj uput prihvati, tj. da dade akcept.

Ovakvu mjenicu trasant izdaje onda kada postoji treća osoba, trasat, za koju trasant očekuje prihvat mjenične obveze (akcept) iz razloga koji postoje unutar njihova međusobnog odnosa koji nije pravno relevantan za njihove odnose koji postoje povodom mjenice.

TRAŽBINA - je zahtjev vjerovnika (zaštićen obveznim pravom) da mu dužnik izvrši određenu činidbu. Zahtjev za određeno davanje ili činjenje može se odnositi i na trpljenje ili propuštanje. Kako se mogu prenositi s jedne osobe na drugu, tražbine postaju predmet poslovnih transakcija (na burzama), sredstvo kreditiranja i osiguranja, sredstvo plaćanja i sl.

Tražbine se smatraju tekućom imovinom poduzeća, ako su naplative u roku od godine dana (tu se ubrajaju potraživanja od kupaca, izdani depoziti i kaucije, različite kratkoročne tražbine od povezanih poduzeća i pridruženih poduzeća, izdani financijski krediti s rokom otplate do godine dana, potraživanja od državnih organa, od radnika i sl.), u suprotnom spadaju u stalnu imovinu. Tražbine mogu biti sigurne, tj. imati svoj veritet (pravovaljanost i istinitost) i bonitet (imovinsku vrijednost), u suprotnom su dubiozne (sumnjive).

TRGOVAČKO DRUŠTVO - je zajedničko ime za sve pravne oblike poduzeća.

TRGOVINA VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA - Vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj organizirano se trguje na dvjema burzama: Zagrebačkoj i Varaždinskoj. Trgovinski sustav burze je anonimni sustav vođen principom ponuda koje su pravovremeno dostupne svim sudionicima. Ako na ekranu postoji odgovarajuća ponuda, ili pak bolja, sistem ih automatski povezuje. Za nadzor na trgovinom vrijednosnim papirima zaužena je Komisija za trgovinu vrijednosnim papirima - CROSEC.

TROŠKOVI - su vrednovana potrošnja proizvodnih faktora potrebna za proizvodnju i prodaju poslovnih učinaka i za očuvanje poduzeća. Razlikujemo ih prema različitim kriterijima. Npr. prema sposobnosti njihova pridruživanja odnosnom objektu razlikuju se pojedinačni (izravno se mogu pridružiti nekom proizvodu – nositelju troškova) te opći troškovi (proizvodima se pridružuju indirektno, primjerice putem mjesta troška). S obzirom na stupanj zaposlenosti kapaciteta, kratkoročno promatrano, razlikuju se varijabilni troškovi, koji se mijenjaju sa stupnjem iskorištenja kapaciteta, te fiksni troškovi, koji ne ovise o stupnju korištenja kapaciteta, odnosno (kratkoročno) ostaju konstantni. Mogu se razlikovati i s obzirom na likvidnost, kao troškovi koji su i izdaci te troškovi koji nisu izdaci.

Istodobnim promatranjem troškova prema stupnju zaposlenosti kapaciteta i prema likvidnosti bitno se proširuje iskazna sposobnost računa troškova, naročito kod utvrđivanja donje granice prodajne cijene. S obzirom na mjesta troška, mogu se razlikovati prema sposobnosti pridruživanja mjesta troška (pojedinačni i opći troškovi mjesta troška) te prema području odgovornosti, tj. prema području kompetencije i odlučivanja, što često odgovara organizacijskom raščlanjivanju poduzeća. Mogu se razlikovati i prema nositeljima: glavni nositelji i pomoćni nositelji troškova. Troškovi se mogu podudarati ali i razlikovati od rashoda. Troškovima se suprotstavljaju učinci, tj. proizvedeni proizvodi i usluge.

TRŽIŠTE KAPITALA - u užem smislu je skupni pojam za ponudu i potražnju vrijednosnica. U širem smislu tržište za svaku vrstu srednjoročno i dugoročno na raspolaganje stavljenih novčanih sredstava.

Na tržištu kapitala javljaju se centralne i poslovne banke, burze, hipotekarne institucije, osiguravajuće kompanije i druge posredničke i investicijske institucije, čiji je zadatak direktno povezati i suočiti interese ponude kapitala suficitarnih subjekata (štediša) s interesima i potražnjom potencijalnih investitora (deficitarnih subjekata).

t.txt · Last modified: 2021/11/26 01:08 (external edit)