SEKUNDARNA JAVNA PONUDA - Sekundarna javna ponuda — SPO — engleski akronim za secondary public offering, za razliku od inicijalne javne ponude, znači da izdavatelj putem javne ponude izdaje dionice kompanije čije dionice već kotiraju na burzi. Sekundarna javna ponuda se odnosi na javnu ponudu koja slijedi nakon inicijalne javne ponude.

Sekundarna javna ponuda podrazumijeva dva tipa transakcije: 1. Izdanje novih dionica što znači da kompanija povećava svoj temeljni kapital. Takve javne ponude uglavnom rade kompanije koje žele na taj način prikupiti kapital za refinanciranje ili kapital za daljnji rast. Proces izdanja novih dionica u sekundarnoj javnoj ponudi kompanija obavlja se preko investicijske banke koja je pokrovitelj izdanja. U ovom tipu sekundarne javne ponude izdaju se nove dionice i broj dionica na tržištu kapitala se povećava. 2. Prodaja već postojećih dionica od strane jednog ili više većih dioničara. Sredstva od te prodaje pripadaju dioničarima koji prodaju svoje udjele. Ovakav tip sekundarne javne ponude se najčešće događa kada osnivači kompanije žele prodati svoje udjele.

Također se često dešava poslije inicijalne javne ponude nakon isteka lock-up perioda za značajnije dioničare. Veći dioničari na ovaj način prodaju dionice kako ne bi direktnom prodajom na burzi znatno smanjili cijenu dionice. Kod sekundarne javne ponude ovog tipa nema izdanja novih dionica i broj dionica na tržištu kapitala se ne povećava. U ovom slučaju je investicijska banka agent prodaje a ne agent izdanja i nema pokroviteljstva.

SKUPŠTINA DRUŠTVA -(engl. company assembly, shareholders” assembly, njem. Hauptversammlung), osnovni i najvažniji organ upravljanja društvima kapitala (dioničkim društvom i društvom s ograničenom odgovornošću). Skupština društva odlučuje o svim bitnim pitanjima društva. U dioničkom društvu članovi skupštine su svi dioničari, tj. vlasnici kapitala, a čine je vlasnici kapitala odnosno predstavnici vlasnika, ako je npr. vlasnik pravna osoba. U društvu s ograničenom odgovornošću članovi skupštine su svi ulagači. Vlasnici imaju pravo glasa u skupštini razmjerno visini uloženog kapitala odnosno vrijednosti dionica. U dioničkom društvu svi vlasnici dionica nisu članovi skupštine. Ako je riječ o dionicama bez prava glasa, tada vlasnici tih dionica ne mogu biti članovi skupštine dioničara, jer nemaju pravo na upravljanje, a skupština je najviši organ upravljanja u dioničkom društvu. Skupština društva obavlja ove poslove: donosi statut, program rada i plan razvoja poduzeća, odlučuje o raspodjeli i upotrebi dobiti i pokriću gubitka, donosi godišnji obračun poduzeća, postavlja i razrješava članove nadzornog odbora poduzeća, odlučuje o statusnim promjenama poduzeća, odlučuje o povećanju i smanjivanju osnovne glavnice, odlučuje o prestanku rada poduzeća i odlučuje o drugim pitanjima predviđenim statutom poduzeća.

SOLVENTNOST
1. platežna sposobnost poduzeća. Sposobnost poduzeća da raspoloživim novčanim sredstvima podmiri sve svoje dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća.

2. Situacija u kojoj je imovina poduzeća veća od njegovih dugova;

3. po financijskim smjernicama Europske ekonomske zajednice najmanji iznos vlastitog kapitala osiguravatelja prema prihodima od premije i obvezama za štete u neživotnim osiguranjima.

STATUT - skup pravila koja određuju strukturu i poslovanje organizacije. Statut trgovačkih društava donosi skupština trgovačkih društava.

STEČAJ - označava sudsko proglašenje nemogućnosti podmirenja svojih obaveza pravne osobe. U postupku stečaja određuje se rasprodaja imovine i sredstava kako bi se podmirila dugovanja vjerovnicima.

STIMULACIJA - je mjera kojom se nastoji unaprijediti poslovanje pojedinog poduzeća ili privredne grane, obično odobravanjem kredita uz niže kamate, produživanjem roka u davanju kredita, plaćanjem određenih iznosa, ovisno o povećanju izvoza ili nekog drugog pokazatelja, sniženjem poreza ili ostalim poreznim olakšicama.

SWIFT (engl. Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications) je udruženje za međunarodne međubankarske financijske telekomunikacije. Privatna je mreža za elektronični prijenos bankarskih financijskih poruka.

Osnovale su je američke i zapadnoeuropske banke 1973. Kompanija je organizirala posebni kompjutorski vodeni sustav (mrežu) s 4.500 banaka-članica, među kojima je omogućen elektronički prijenos novca, čime su znatno racionalizirana i ubrzana međunarodna plaćanja.

S gledišta korisnika i nalogodavca obavljanje financijskih transakcija preko SWIFT-a najjeftiniji je, najbrži i najdjelotvorniji način obavljanja međunarodnih plaćanja. Banke međusobno komuniciraju i razmjenjuju financijske poruke koristeći posebni autentifikacijski kod.

ŠTEDNI ULOG je podvrsta ugovora o depozitu pri kojem banka, odnosno štedno-kreditna organizacija deponentu izdaje štednu knjižicu.
Štedna knjižica može biti izdana samo na ime određene osobe ili na donositelja. U štednu knjižicu unose se podaci o svim uplatama, odnosno podizanjima novca. Ti podaci u štednoj knjižici imaju svojstvo dokazne isprave u pogledu stanja potraživanja deponenta od banke, odnosno štedno-kreditne organizacije. Ugovorna odredba upravljena na odricanje takvog svojstva štednoj knjižici ništava je. Na uloge na štednju depozitar je dužan deponentu plaćati kamatu.
U pogledu deponentove mogućnosti svakodobnog raspolaganja svojim potraživanjem, ulozi na štednju mogu se podijeliti na uloge po viđenju, oročene s otkaznim rokom i oročene bez otkaznog roka. Depozitarova eventualna naknada za obavljanje poslova ex lege nije predviđena.

ŠTEDNJA je izraz koji se u nas upotrebljava za novčanu štednju građana, a novčana štednja poduzeća i ostalih institucionalnih sektora naziva se novčanom akumulacijom.
U financijama termin akumulacija označava nakupljanje kapitala, dok se pod novčanom štednjom jedinstveno podrazumijeva nepotrošeni dohodak, tj. razlika između novčanog dohotka i potrošnje u istom razdoblju.
Štednja se koristi za investiranje. Ako osoba ili sektor više investira nego što štedi, tada ostvaruje financijski manjak. U obrnutom slučaju ostvaruje financijske viškove. Na financijskom tržištu novčana štednja se ulaže u tzv. financijske investicije.
Dio štednje ulaže se na štedne račune kod banaka, dio u osiguravajuće institucije, mirovinske fondove, a velik dio ulaže se u korporacijske i državne vrijednosne papire i slične instrumente financijskog tržišta. Stanovništvo je u nas sektor koji tradicionalno najviše štedi (više od 50% ukupne štednje) i, što je još važnije, iznosi na financijsko tržište najveći dio (od 2/3 do 3/4) financijskih viškova.
Štednja poduzeća i države nije tim sektorima dovoljna za financiranje vlastitih ulaganja, pa se kao sektori deficita u pravilu zadužuju na financijskom tržištu. Nacionalna štednja je skup osobne, poduzetničke i državne štednje, a predstavlja ukupna novčana sredstva koja mogu biti upotrijebljena za financiranje domaćih investicija ili pozajmljena inozemstvu.