Sukladno članku 2. stavku 3. Zakona o radu član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva odnosno osoba koja sukladno Zakonu o trgovačkim društvima pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno zastupa trgovačko društvo može biti u radnom odnosu kod poslodavca. S obzirom da Zakon o radu navodi i način zastupanja trgovačkog društva, mišljenja smo da se osim članova uprave odnosno izvršnih direktora trgovačkih društava, ova odredba odnosi i na sve one osobe koje se temeljem Zakona o sudskom registru upisuju kao zastupnici trgovačkog društva s navođenjem njihovog ovlaštenja za zastupanje.

Zakon o radu ne propisuje obvezno sklapanje ugovora o radu za određenu kategoriju djelatnika u trgovačkom društvu koji obavljaju određene poslove za društvo. Postavlja se pitanje postoji li situacija kada će trgovačko društvo i osobe navedene u uvodno citiranom članku ipak morati sklopiti ugovor o radu?

Sukladno članku 13. Zakona o mirovinskom osiguranju članovi uprave trgovačkog društva moraju se obvezno osigurati ukoliko nisu osigurani po drugoj osnovi. Temeljem članka 160. stavka 1. točke 3. istog Zakona poslodavac je obvezan izvršiti prijavu odnosno odjavu osiguranika. Na osnovi članka 6. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju članovi uprave trgovačkih društava obvezno se osiguravaju, ukoliko nisu osigurani po drugoj osnovi.

U vezi s prije navedenim, Zakon o radu u članku 12. stavku 5. propisuje obvezu poslodavca da prijavu na obvezno osiguranje dostavi radniku u roku od petnaest dana od dana sklapanja ugovora o radu. Iz gore citiranih odredbi proizlazi obveza poslodavca, u predmetnom slučaju trgovačkog društva, za sklapanjem ugovora o radu osobe koja zastupa trgovačko društvo u slučaju ako takva osoba nije osigurana temeljem neke druge osnove.

No, postoje situacije kada su član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva odnosno osoba koja pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno zastupa trgovačko društvo osigurane po drugoj osnovi, dok s osnove obavljanja tih funkcija primaju naknadu. Naknade koje takve osobe prime, sukladno članku 32. Zakona o porezu na dohodak, podložne su oporezivanju kao drugi dohodak pri čemu se porezna osnovica umanjuje za zakonom priznate izdatke i osobne odbitke.

Izdaci za koje se umanjuje visina porezne osnovice kod oporezivanja drugog dohotka izdaci su koji su uplaćeni za obvezna osiguranja iz takvih primitaka. Takva obveza trgovačkog društva proizlazila bi iz članka 111. stavka 2. Zakona o doprinosima. Na brutto primitke primatelja trgovačko društvo dužno je platiti doprinos za zdravstveno osiguranje dok je obveznik doprinosa za mirovinsko osiguranje primatelj naknade koju poslodavac usteže iz osnovice koja pripada primatelju. Trgovačko društvo, također, usteže predujam poreza na dohodak po stopi od 25%, a ako primatelj naknade ima prebivalište u općini ili gradu u kojem je uvedena obveza plaćanja prireza, tada i prirez na dohodak.

Osobe koje primaju gore navedene primitke nisu, sukladno članku 39. Zakona o porezu na dohodak, obvezne podnijeti poreznu prijavu, iako je na temelju članka 40. istog zakona mogu podnijeti.

Izvor:http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=13035