Oporezuje li se prihod (dobit) neprofitnih organizacija?

Porezom na dobit se ne oporezuje prihod, već dobit ostvarena u poslovanju. Prema Zakonu o porezu na dobit, neprofitne organizacije nisu obveznici poreza na dobit.

Obveznici poreza na dobit su trgovačka društva i druge pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, samostalno i trajno, radi stjecanja prihoda, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi. Zakonom o porezu na dobit, u čl. 2. st. 7. izrijekom je određeno da državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge građana, umjetničke udruge, zaklade i fondacije, sportski klubovi, sportska društva i savezi, nisu obveznici poreza na dobit.

Samo iznimno, ako nabrojane neprofitne organizacije obavljaju gospodarsku djelatnost i ako bi neoporezivanje te djelatnosti dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava može rješenjem utvrditi da je određena organizacija obveznik poreza na dobit za tu gospodarsku djelatnost.

Ako Porezna uprava izda rješenje kojim neprofitna organizacija postaje obveznik poreza na dobit, je li takva organizacija porezni obveznik za sve svoje prihode?

Ne. Neprofitne organizacije koje su rješenjem Porezne uprave proglašene obveznicima poreza na dobit, i nadalje nisu obveznici poreza na dobit na razliku između prihoda i rashoda koju ostvare od obavljanja negospodarskih i neprofitnih djelatnosti zbog kojih su i osnovane.

Takva neprofitna organizacija je porezni obveznik samo za dobit ostvarenu obavljanjem gospodarske djelatnosti, za koju je nadležno tijelo porezne vlasti izdalo rješenje.

Drugim riječima, ako neprofitna organizacija uz gospodarsku djelatnost ima i prihode od članarina, dotacija i poklona, za taj dio prihoda i pozitivne razlike između prihoda i rashoda, nije obveznik poreza na dobit.

Jesu li pokloni i donacije oporezivi prihod neprofitne organizacije?

Nisu. Pokloni i donacije za koje neprofitna organizacija ne pruža nikakvu protuuslugu davateljima tih donacija, nisu oporezivi. Neprofitna organizacija može primati donacije u novcu, stvarima, uslugama i drugim oblicima materijalne imovine koja imaju tržišnu vrijednost, a na primljene donacije ne plaća porez.

Da li se članarina neprofitnih organizacija oporezuje porezom na dobit?

Članarina koju kao svoju statutarnu obvezu plaćaju članovi neprofitne organizacije, nije oporeziva porezom na dobit. Pri tome članarina ne mora biti određena za sve članove u istom apsolutnom iznosu, ali mora biti određena po istom kriteriju za sve članove.

To znači da članarina može biti određena različito za npr. nezaposlene osobe, za umirovljenike i za osobe u radnom odnosu. Ili, članarina može biti određena prema određenom relativnom pokazatelju, npr. u postotku od plaće člana neprofitne organizacije. No, bitno je da se uvijek radi o članarini koja je osnivačkim aktima određena kao obveza članova neprofitne organizacije.

Članovi neprofitne organizacije su osobe koje na temelju osnivačkih i drugih akata te organizacije imaju određena statutom utvrđena prava i obveze (upravljačka prava, pravo na korištenje usluga neprofitne organizacije bez dodatnog plaćanja i dr.).

Sve druge osobe koje nemaju upravljačka i druga statutom određena prava, nisu članovi, već korisnici usluga neprofitne organizacije. U praksi se nerijetko članarinom nazivaju naknade za usluge koje se od korisnika naplaćuju u paušalnom iznosu, što stvara određene dileme. U takvim se slučajevima ne radi o neoporezivoj članarini, već o naknadi za uslugu koja se naplaćuje u unaprijed određenom paušalnom iznosu.

Npr. kad neprofitna udruga naplaćuje članarinu za korištenje sportskog terena na način da korisniku odredi mjesečnu ili godišnju članarinu koja omogućuje dva puta tjedno korištenje teniskog terena, ne radi se o članarini, već o naknadi za isporučenu uslugu. Korisnik plaća ovu članarinu - naknadu bez obzira hoće li koristiti teren u određeno vrijeme ili neće, ali se ipak ne radi o članarini u poreznom smislu, već o naknadi za korištenje usluge.

Kad se radi o neprofitnoj organizaciji koju Porezna uprava nije rješenjem proglasila obveznikom poreza na dobit, tada je i članarina i naknada za uslugu športskog terena iz prethodnog primjera, prihod koji ne podliježe oporezivanju porezom na dobit.

Kad bi se radilo o neprofitnoj organizaciji koja je na temelju rješenja utvrđena obveznikom poreza na dobit, tada se prihod od članarine ne bi uključivao u prihode gospodarske djelatnosti, a prihod od iznajmljivanja sportskih terena predstavljao bi prihod od gospodarske djelatnosti.

Kolika je stopa poreza na dobit?

Dobit ostvarena u Republici Hrvatskoj oporezuje se stopom od 20 %.

Jesu li prihodi koje neprofitna organizacija ostvari od kamata, oporezivi?

Načelno nisu. Kad neprofitna organizacija koja nije obveznik poreza na dobit, ostvaruje prihode od kamata po računima koji se vode u poslovnim bankama, štedionicama i štedno-kreditnim organizacijama (sredstva po viđenju, oročena sredstva, kunska ili devizna), prihod od kamata nije oporeziv.

No, ako bi neprofitna organizacija rješenjem bila proglašena obveznikom poreza na dobit i ako bi pri obavljanju gospodarske djelatnosti ostvarivala prihod od kamata, taj je prihod oporeziv, ali ne automatizmom u trenutku stjecanja kamata, već je oporeziva razlika između ostvarenih ukupnih prihoda i ukupnih rashoda u razdoblju oporezivanja (u pravilu u kalendarskoj godini).

Da li oporezivanje dobiti zavisi od tipa neprofitne organizacije?

Ne. Neprofitne organizacije prema zakonskoj definiciji nisu obveznici poreza na dobit. Samo iznimno, ako se bave gospodarskom djelatnošću i ako to Porezna uprava utvrdi posebnim rješenjem, postaju porezni obveznici. U tom slučaju za prihod ostvaren od obavljanja gospodarske djelatnosti, utvrđuju osnovicu za plaćanje poreza dobit sukladno Zakonu o porezu na dobit, jednako kao i svaki drugi subjekt koji je obveznik poreza na dobit.

Što je osnovica za oporezivanje porezom na dobit kod neprofitne organizacije koju je Porezna uprava rješenjem proglasila obveznikom poreza na dobit?

Polazna veličina za određivanje osnovice poreza na dobit je razlika između ostvarenih prihoda i rashoda od gospodarske djelatnosti u razdoblju oporezivanja (u pravilu u kalendarskoj godini), korigirana za neke stavke koje je uvećavaju i za neke stavke koje je umanjuju.

Razlika između prihoda i rashoda (tzv. računovodstvena dobit) se pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit uvećava za sljedeće stavke:

• 70% izdataka za reprezentaciju pod čime se podrazumijevaju izdaci za ugošćenja, darove, plaćanja izdataka za odmor, rekreaciju, šport, razonodu, za zakup automobila, plovila i zrakoplova, kuća za odmor i drugi slični izdaci učinjeni radi ugošćenja i darivanja poslovnih partnera;

• 30 % izdataka za troškove osobnih automobila i drugih izdataka za troškove osobnog prijevoza, te izdataka za korištenje rent-a-car vozila, osim troškova osiguranja osobnih automobila i drugih sredstava za prijevoz, izdataka za godišnji porez na cestovna motorna vozila i rashoda po osnovu kamata za financiranje nabave automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, koji su u cijelosti porezno dopustivi rashod;

• amortizaciju iznad najviših porezno dopustivih stopa;

• izdatke za novčane kazne i prekršaje,

• sve druge izdatke koji nisu izravno povezani s ostvarivanjem dobiti i

• skrivene isplate dobiti.

Razlika između prihoda i rashoda (tzv. računovodstvena dobit) se pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit umanjuje za sljedeće stavke:

• prihode od dividendi ili udjela u dobiti ostvarene temeljem udjela u kapitalu kod drugih poduzetnika i

• dio amortizacije koji u ranijim razdobljima oporezivanja nije bio priznat kao porezno dopustivi rashod.

Je li neprofitna organizacija obvezna voditi zasebno knjigovodstvo za gospodarsku djelatnost, a zasebno za osnovnu statutarnu djelatnost zbog koje je osnovana, kako bi mogla identificirati sve izdatke koji se odnose na gospodarsku djelatnost a koji uvećavaju ili umanjuju osnovicu poreza na dobit?

Nema izričite zakonske obveze da neprofitna organizacija vodi zasebno knjigovodstvo za osnovnu djelatnost zbog koje je osnovana, a zasebno za gospodarsku djelatnost za koju je obveznik poreza na dobit.

No, zbog propisane metodologije utvrđivanja osnovice poreza na dobit, za samu organizaciju je uputno da prihode i rashode koji se odnose na gospodarsku djelatnost vodi u posebnom fondu (prema propisima o neprofitnom knjigovodstvu, tzv. fond D).

Na primjer, neprofitna organizacija raspolaže s voznim parkom od pet osobnih automobila od čega su tri namijenjena obavljaju negospodarske djelatnosti, a dva se koriste u obavljaju gospodarske djelatnosti kojom se prikupljaju sredstva za financiranje ciljeva neprofitne organizacije.

Porezno su nepriznati rashodi u visini 30% izdataka koji se odnose na dva automobila koja se koriste u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti (a ne za svih pet osobnih automobila), pa je u interesu neprofitne organizacije da u svom knjigovodstvu osigura odvojene podatke o izdacima za osobne automobile, raščlanjeno prema namjeni za koju se koriste.

Dakako da je u brojnim primjerima vrlo teško sasvim precizno odvojiti rashode za gospodarsku, od rashoda negospodarske djelatnosti. Pri tome se uvijek kada je to moguće trebaju koristiti naturalni, a samo iznimno financijski parametri. Na primjer, ako se djelatnost odvija u istom prostoru, troškove grijanja je najuputnije razlučiti prema kriteriju korisne površine poslovnog prostora koji se koristi za gospodarsku djelatnost i površine prostora koji se koristi za neprofitnu djelatnost.

U kojim rokovima je neprofitna organizacija koja je rješenjem Porezne uprave utvrđena obveznikom poreza na dobit, obvezna nadležnim poreznim organima prijavljivati obvezu za porez na dobit?

Obveza za porez na dobit utvrđuje se nakon isteka kalendarske godine, najkasnije do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Za poslovne subjekte koji posluju kraće od godinu dana, obveza za porez na dobit utvrđuje se najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje dobit.

Na primjer, ako je porezni obveznik počeo poslovati polovinom godine, u mjesecu srpnju, najkasnije do 30. travnja sljedeće godine podnosi prijavu poreza na dobit za odgovarajuće razdoblje poslovanja u prethodnoj godini (za razdoblje srpanj – prosinac).

Isto tako, ako poslovni subjekt prestaje poslovati tijekom godine (npr. likvidacija se provodi u svibnju), obvezan je u roku četiri mjeseca dostaviti prijavu porez na dobit za razdoblje od početka kalendarske godine do završetka poslovanja (u ovom primjeru za razdoblje siječanj – svibanj, najkasnije do 30. rujna).

Jesu li za prijavu poreza na dobit propisani obrasci? Gdje se mogu nabaviti? Kome se dostavljaju propisani obrasci?

Prijava poreza na dobit podnosi se na propisanom obrascu koji nosi oznaku “PD - obrazac”. Osim ovog obrazaca, obveznici poreza na dobit dužni su poreznoj vlasti dostaviti i financijske izvještaje (bilanca i račun prihoda i rashoda).

Obrasci za prijavu poreza na dobit mogu se kupiti u svakoj specijaliziranoj knjižari koja prodaje tiskanice “Narodnih novina”. Porezni obveznik može prijavu predati na obrascu koji sam sastavi na računalu i otisne na papir, a koja je sadržajem identična propisanom PD obrascu.

Prijava poreza na dobit dostavlja se Poreznoj upravi nadležnoj prema mjestu registriranog sjedišta neprofitne organizacije.

Ima li neprofitna organizacija koja je rješenjem Porezne uprave utvrđena obveznikom poreza na dobit, posebne olakšice pri utvrđivanju obveze za porez na dobit?

Za gospodarsku djelatnost koju obavljaju i po osnovu koje su obveznici poreza na dobit, neprofitne organizacije nemaju nikakvu posebnu olakšicu u odnosu na druge obveznike poreza na dobit.

Neke olakšica koje su bile propisane za sve porezne obveznike, mogu se koristiti još samo do konca 2006.g., jer se od ukidaju od 1. siječnja 2007.g. Riječ je o sljedećim poreznim olakšicama:

- dodatno umanjenje porezne osnovice za plaće i doprinose na plaću novozaposlenih radnika; olakšica se mogla koristiti u trajanju godinu dana od zaposlenja, a za novozaposlene invalide u trajanju tri godine od dana zaposlenja,

- umanjenje porezne osnovice za troškove istraživanja i razvoja, i

- umanjenje porezne osnovice za troškove školovanja i stručnog usavršavanja radnika.

Ove porezne pogodnosti se mogu koristiti još samo pri utvrđivanju porezne obveze za 2006.g. U sljedećim poreznim razdobljima olakšice po osnovu zapošljavanja, školovanja radnika i izdataka za istraživanje i razvoj, odnosno po nekom drugom osnovu, ostvarivati će se prema posebnim propisima.

Te će se olakšice ostvarivati ili kao poticaj za koji se koristi porezno oslobođenje ili u nekom drugom modelu olakšice, već ovisno o tome kako će odnosna materija biti uređena posebnim propisom. Obveznici koji budu ubuduće ostvarivali olakšice koje će biti uređene posebnim propisima, morati će osigurati posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun dobiti za djelatnost za koju koriste određeno porezno oslobođenje ili olakšicu.

Kakve su obveze neprofitnih organizacija koje obavljanjem gospodarske djelatnosti ostvaruju porezni gubitak u poslovanju?

Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna porezna osnovica, porezni obveznik posluje s poreznim gubitkom. Neprofitna organizacija koja je rješenjem Porezne uprave postala obveznik poreza na dobit, a koja ostvari porezni gubitak, može ga nadoknaditi umanjivanjem porezne osnovice u sljedećim poreznim razdobljima. Porezni se gubitak može prenositi u sljedećih pet godina.

Ako se osim poreznog gubitka ostvaruje i računovodstveni gubitak (ako su u dužem periodu rashodi veći od prihoda), takvo poslovanje je signal koji bi organima upravljanja i tijelima koja su u neprofitnoj organizaciji nadležna za donošenje financijskih odluka, morao biti pokazatelj nužnosti donošenja odgovarajućih poslovnih odluka.

Kada se plaća porez na dobit po odbitku?

Porez na dobit po odbitku je porez kojim se oporezuje dobit koju u Republici Hrvatskoj ostvari nerezident, uz uvjet da je nerezident pravna osoba (nerezident je pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu).

Obveznik plaćanja poreza na dobit po odbitku je tuzemni isplatitelj koji inozemnom primatelju plaća naknadu za kamatu (osim bankarskih kamata i kamata na robne kredite), naknadu za korištenje autorskih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, naknadu za usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja, revizorske i slične usluge.

Porez na dobit po odbitku plaća se po stopi od 15%. Porezna obveza dospijeva u trenutku plaćanja naknade za koju je propisano oporezivanje porezom na dobit po odbitku.

Ako je primatelj naknade za koju je propisana obveza plaćanja poreza na dobit po odbitku, rezident države s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tada odredbe međunarodnog ugovora imaju prednost u primjeni u odnosu na tuzemno zakonodavstvo.

Koji su rokovi plaćanja poreza na dobit?

Obveznici poreza na dobit plaćaju tijekom godine predujam poreza na dobit na osnovi prijave poreza na dobit u prethodnoj kalendarskoj godini.

Iznos mjesečnog predujma poreza na dobit utvrđuje se tako da se godišnja obveza za porez na dobit podijeli s brojem mjeseci poslovanja u toj godini. Obveza za mjesečne predujmove dospijeva posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

Godišnja obveza plaćanja poreza na dobit dospijeva najkasnije 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu. Godišnja obveza za porez na dobit uspoređuje se s plaćenim predujmovima, te utvrđuje razlika za uplatu ili eventualno razlika više plaćenog poreza od konačno utvrđene obveze za kalendarsku godinu.

U slučaju kad je plaćanjem predujmova preplaćena obveza utvrđena na godišnjoj razni, porezniobveznik može po konačnom obračunu zahtijevati povrat više plaćenog poreza nadobit ili može plaćene iznose koristiti kao unaprijed plaćene predujmove za naredno porezno razdoblje.

Može li neprofitna organizacija slobodno raspolagati ostvarenom dobiti?

Da. Neprofitna organizacija koja je obveznik poreza na dobit, slobodno raspolaže iznosom neto dobiti, tj. dobiti umanjene za porez na dobit. Ovlašteni organi neprofitne organizacije bez miješanja poreznih vlasti odlučuju o upotrebi i raspolaganju dobiti nakon oporezivanja.

Međutim, to ne znači da u raspodjeli neto dobiti ne postoje izvjesna ograničenja. Člankom 5. st. 4. Zakona o udrugama kojim se regulira djelatnost udruge, izrijekom se zabranjuje udruzi da djelatnost obavlja radi stjecanja dobiti za svoje članove ili za treće osobe. Ako u obavljaju djelatnosti udruga ostvari dobit, ona se mora sukladno statutu koristiti isključivo za obavljanje i unapređenje djelatnosti 38 udruge, kojima se ostvaruju njezini ciljevi propisani statutom i drugim osnivačkim aktima.

Isto tako, članak 16. st. 5. Zakona o zakladama i fondacijama propisuje da se imovina zaklade, uključujući i imovinu koju zaklada stekne gospodarskim iskorištavanjem svoje imovine, može koristiti samo za ostvarivanje svrhe za koju je zaklada osnovana. Ova se odredba istovjetno primjenjuje i na fondacije (čl.32. st. 2. istog Zakona).

Isto tako, Zakon o ustanovama izrijekom određuje da se dobit ostvarena poslovanjem ustanove isključivo koristi za unapređenje djelatnosti za koju je ustanova osnovana.

Iako u poreznom i pravnom sustavu kojim je uređeno poslovanje neprofitnih organizacija o tome nema izričitih odredbi, neprofitnim organizacijama je dozvoljeno reinvestirati ostvarenu dobit. Odluku o tome isključivo donosi ovlašteno tijelo neprofitne organizacije.

Naime, niti jednim propisom nije određeno koji dio dobiti ostvarene u jednoj godini se mora iskoristiti za provođenje osnovnih statutarnih ciljeva organizacije, pa je dozvoljeno donijeti odluku o reinvestiranju dobiti. Dakako, opet pod uvjetom da se ostvarena dobit kroz novo investiranje u krajnjoj instanci koristi isključivo za obavljanje i unapređenje statutarnih ciljeva organizacije.

Jesu li donacije i potpore u novcu, dobrima i uslugama koje gospodarski subjekti daruju neprofitnim organizacijama, porezno priznati rashod za onoga tko daje donaciju?

Obveznici poreza na dobit mogu u svoje rashode poslovanja koji im umanjuju osnovicu poreza, uključiti darovanja u naravi ili u novcu, dana u kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, športske, vjerske i druge svrhe, udrugama i drugim osobama koje ove djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% ukupnog prihoda ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

Obveznicima poreza na dobit koji posluju s gubitkom, rashodi učinjeni za darovanja za neprofitne namjene, ne uvećavaju porezni gubitak. Obveznici porez na dohodak mogu po osnovu danih darovanja za neprofitne namjene povećati svoj osobni odbitak (osobni odbitak je neoporezivi dio dohotka) za iznose danih darovanja, ali najviše do 2% ukupnih primitaka ostvarenih u prethodnoj kalendarskoj godini.

Iako su od 1. siječnja 2007.g. ukinute brojne sada propisane olakšice u sustavu poreza na dobit, a do konca 2006.g. se najavljuje i ukidanje olakšica u sustavu poreza na dohodak, ova porezna olakšica ostaje na snazi i nakon 1. siječnja 2007.g.

Porezna olakšica pri davanju donacija propisana je ne samo za pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, već i za sve fizičke osobe nezavisno iz kojeg izvora ostvaruju dohodak. Tako npr. osoba koja ostvaruje dohodak samo temeljem radnog odnosa, a tijekom godine daruje za neku od nabrojanih neprofitnih namjena, može podnošenjem godišnje prijave poreza na dohodak ostvariti pravo na povećani osobni odbitak za svotu izdatka za darovanja, te tako umanjiti poreznu osnovicu.

Pod kojim uvjetima je dozvoljen i veći neoporezivi iznos donacije od 2% ukupnog prihoda iz prethodne godine? Ako iznos donacije prelazi 2% ukupnog prihoda prethodne godine, potrebno je pribaviti potvrdu nadležnog ministarstva ovisno o namjeni za koju je dana donacija. Iznos porezno dopustive donacije time je praktično neograničen, uz prethodno pribavljenu potvrdu nadležnog ministarstva iz koje je razvidna svrha i program za koji će se donacija utrošiti.

Koje je ministarstvo nadležno, ovisi o namjeni za koju se daruje i o djelatnosti organizacije kojoj je namijenjena donacija. Ako se donacija koja prelazi 2% ukupnog prihoda daje za šport, potrebno je pribaviti potvrdu Ministarstva znanosti, prosvjete i športa, za donaciju koja se daje zdravstvenim ustanovama i humanitarnim organizacijama nužna je potvrda Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, itd.

Koja je dokumentacija potrebna za davanje donacija u novcu, a koja kad se daju dobra ili usluge? Kad se donacija daje u novcu, dovoljno je da ovlašteno tijelo o tome donese odluku (uprava trgovačkog društva, poduzetnik pojedinac) i da se novčana sredstva uplate sa žiro-računa darovatelja na žiro-račun ustanove, udruge ili druge organizacije kojoj je donacija namijenjena. Kad se donacija daje fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u skladu s posebnim propisima, npr. samostalnom umjetniku ili vrhunskom športašu, tada je također nužno odgovarajući iznos doznačiti na žiroračun fizičke osobe (ne u gotovini!).

Ako se donacija daje u dobrima ili uslugama, potrebno je da i davatelj i primatelj donacije o tome imaju vjerodostojne isprave (npr. zapisnik o preuzimanju robe, otpremnica i sl.). Tako npr. ako proizvođač voćnih sokova daje donaciju amaterskom športskom klubu u sokovima, nužno je da i proizvođač sokova i športski klub raspolažu ispravom koja sadrži podatke o vrsti, količini i cijeni darivanih predmeta.

Kad se donacija umjesto u novcu daje u stvarima ili uslugama, a darovatelj je obveznik poreza na dodanu vrijednost, je li obvezan na isporučena dobra i usluge obračunati porez na dodanu vrijednost?

Ako je davatelj donacije obveznik poreza na dodanu vrijednost i daje donaciju ili potporu u stvarima ili uslugama koje podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, tada je obvezan platiti porez na dodanu vrijednost na darivane predmete ili usluge. Pri tome mu je i obračunati porez na dodanu vrijednost, zajedno s vrijednošću darivanih predmeta ili usluga, porezno dopustivi rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit, a do visine 2% ukupnog prihoda prethodne godine.

Obveza obračunavanja poreza na dodanu vrijednost ovisi o tome je li isporučitelj dobra ili usluge porezni obveznik PDV-a i o tome je li riječ o isporuci dobra odnosno usluge koja se po hrvatskim propisima oporezuje porezom na dodanu vrijednost.

1. primjer - Trgovačko društvo obveznik PDV-a koje daruje odjevne predmete humanitarnoj organizaciji dužno je na tržnu vrijednost darivanih predmeta obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi od 22%, a ukupni iznos koji predstavlja vrijednost predmeta zajedno s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, porezno je dopustivi rashod do propisanih iznosa;

2. primjer - Trgovačko društvo koje humanitarnoj organizaciji daruje kruh, mlijeko, lijekove i ortopedska pomagala s posebne liste lijekova i ortopedskih pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, na tu isporuku ne obračunava porez na dodanu vrijednost jer se radi o proizvodima koji se u Republici Hrvatskoj oporezuju nultom stopom PDV-a;

3. primjer - Banka daruje trenirke, tenisice i drugu sportsku opremu sportskom klubu; na vrijednost darivanih stvari banka ne obračunava porez na dodanu vrijednost jer nije porezni obveznik PDV-a i pri nabavi tih dobara nije ni koristila ulazni pretporez.

Što je osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost u slučaju kad trgovačko društvo daruje proizvode ili usluge na koje zaračunava porez na dodanu vrijednost?

Pri davanju proizvoda na koje se obračunava porez na dodanu vrijednost, osnovica za obračun obveze za PDV ovisi o tome daruju li se proizvodi proizvedeni u poduzeću ili proizvodi kupljeni na tržištu. Ako se daruju proizvodi proizvedeni u poduzeću, porez na dodanu vrijednost se obračunava na osnovicu u visini troškova proizvodnje utvrđenih po računovodstvenim propisima. Ako se daruje trgovačka roba i drugi proizvodi kupljeni na tržištu, porez na dodanu vrijednost se obračunava na cijenu nove nabave (dakle, na vrijednost umanjenu za trgovačku maržu).

Kod davanja usluga, porez na dodanu vrijednost se obračunava na tržišnu vrijednost tih usluga važeću u mjestu davanja.

Jesu li sve neprofitne organizacije obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Nisu. Većina neprofitnih organizacija nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost (PDV). U pravilu su obveznici poreza na dodanu vrijednost trgovačka društva i fizičke osobe koje obavljaju poduzetničku, gospodarsku djelatnost, dakle oni koji svojim kupcima prodaju dobra ili usluge uz naknadu.

Porez na dodanu vrijednost je oblik posrednog poreza na potrošnju koji u ime i za račun Države od krajnjih potrošača naplaćuju poduzetnici koji potrošačima prodaju dobra i usluge oporezive PDV-om. Neprofitne organizacije se u pravilu ne bave poduzetničkom djelatnošću, pa najčešće i nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost. Neprofitna organizacija postaje obveznik poreza na dodanu vrijednost ako joj vrijednost isporučenih (prodanih) dobara i usluga prelazi svotu od 85.000 kuna godišnje.

Koja je u poreznom smislu razlika između neprofitnih organizacija koje jesu i onih koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Razlika je u sljedećem:

Neprofitne organizacije koje su obveznici PDV-a dužne su na sve svoje isporuke (dakle, na sva dobra i usluge ) koje prodaju kupcima, zaračunavati porez na dodanu vrijednost. U Hrvatskoj se većina isporučenih dobara i usluga oporezuje stopom poreza na dodanu vrijednost od 22%.

Porezna obveza koju uplaćuju u Državni proračun utvrđuje se kao razlika između poreza na dodanu vrijednost koji zaračunavaju kupcima i pretporeza koji su kao ulazni porez odbili s računa svojih dobavljača (kreditna metoda ubiranja PDV-a).

Naime, organizacije obveznici PDV-a imaju pravo sa ulaznih računa za kupnju proizvoda i usluga odbiti PDV koji su im zaračunali dobavljači i time umanjiti uplatu porezne obveze u Državni proračun.

Neprofitne organizacije koje nisu porezni obveznici PDV-a snose taj porez kao krajnji potrošači. One ne zaračunavaju PDV svojim kupcima, pa su za krajnjeg korisnika njihove isporuke u pravilu jeftinije. No, te organizacije nemaju ni pravo odbiti pretporez s ulaznih računa za kupljene nabavke, već snose zaračunani PDV kao sastavni dio cijene kupljenih artikala ili usluga (npr. kao dio cijene kancelarijskog materijala, nabavljene dugotrajne imovine i dr.).

Stoga njihove isporuke ne mogu biti jeftinije za ukupnih 22% u odnosu na iste organizacije koje jesu obveznici PDV, jer su im rashodi poslovanja veći upravo za PDV sadržan u ulaznim računima.

Što se ubraja u kriterij od 85.000 kn oporezivog prometa kao granica za obvezan ulazak u krug obveznika poreza na dodanu vrijednost? Ulaze li u tu veličinu prihodi od donacija i članarina?

Kriterij od 85.000 kn godišnjeg prometa određuje se od prometa oporezivog porezom na dodanu vrijednost. Riječ je o isporukama dobara i usluga, obavljenim uz plaćanje naknade. Primitak novca bez izravne protučinidbe, ne podliježe oporezivanju PDV-om. To znači da se na primljene donacije ne zaračunava porez na dodanu vrijednost, pa se one i ne uključuju u kriterij za određivanje oporezivog prometa.

Članarine koje su naplaćene od članova neprofitne organizacije sukladno statutu i drugim aktima, određene po istom kriteriju za sve članove (što ne mora nužno značiti i u istom apsolutnom iznosu), također ne ulaze u kriterij oporezivog prometa od 85.000 kn godišnje.

Ako je razdoblje poslovanja u prethodnoj kalendarskoj godini kraće od godinu dana, kriterij za obvezan ulazak u sustav PDV-a određuje se razmjerno razdoblju poslovanja.

Koje neprofitne organizacije nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost nezavisno od veličine ostvarenog prometa?

Prema hrvatskom sustavu PDV-a, osim kriterija veličine prometa od 85.000 kn na godišnjoj razini, izrijekom su nabrojane institucije i organizacije koje nisu obveznici PDV-a bez obzira na veličinu ostvarenog prometa. To su organizacije koje se ne smatraju poduzetnicima (sindikati i komore pobrojani u čl. 6. Zakona) i organizacije registrirane kao ustanove koje obavljaju isporuke oslobođene poreza na dodanu vrijednost (ustanove kulture, ustanove socijalne skrbi, ustanove za liječenje, ustanove za predškolski odgoj, ustanove obrazovanja i dr.).

Većina poreznih oslobođenja u čl. 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost su oslobođenja institucionalnog karaktera, tj. isporuke su oslobođene samo ako ih obavlja organizacija koja tu djelatnost obavlja po posebnom zakonu (Zakon o ustanovama, Zakon o osnovnom školstvu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i dr.).

Iznimka u odnosu na institucionalni pristup su porezna oslobođenja za usluge i isporuke dobara samostalnih umjetnika i umjetničkih organizacija, te isporuke pučkih učilišta koje ta učilišta obavljaju u skladu s posebnim propisima.

Organizacije iz čl. 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nisu porezni obveznici čak ni u slučaju kad osim osnovnih djelatnosti obavljaju druge djelatnosti, koje su inače oporezive porezom na dodanu vrijednost, i to nezavisno od veličine prometa ostvarenog od tih dopunskih djelatnosti.

Na primjer, ako se ustanova registrirana za skrb o studentskom standardu dodatno bavi i iznajmljivanjem poslovnog prostora, nije porezni obveznik za sve svoje djelatnosti, iako možda od iznajmljivanja poslovnog prostora ostvaruje promete koji su veći od 85.000 kn godišnje.

Organizacije iz čl. 6. i organizacije iz čl. 11. Zakona nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost čak i ako im promet prelazi godišnju svotu od 85.000 kn. Pri tome između ove dvije skupine organizacija postoji značajna razlika. Organizacije iz čl. 6. Zakona mogu na vlastiti zahtjev ili na prijedlog drugih zainteresiranih poduzetnika kojima konkuriraju na tržištu, postati obveznici PDV-a, ali samo po rješenju nadležne Porezne uprave, a ne po vlastitoj odluci. Organizacije iz čl. 11. Zakona registrirane kao ustanove, ne mogu uopće postati obveznici poreza na dodanu vrijednost, čak i kad bi im to iz nekog razloga odgovaralo (iznimka su samo ustanove kulture koje imaju pravo izbora).

Kakav je porezni položaj neprofitnih organizacija koje nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost? Jesu li ove organizacije u porezno povoljnijem položaju od neprofitnih organizacija koje su obveznici poreza na dodanu vrijednost?

Ako se neprofitne organizacije ne bave gospodarskom djelatnošću i ako obavljaju isporuke za građane - krajnje potrošače, tada je načelno povoljniji položaj onih organizacija koje nisu porezni obveznici PDV-a.

Suštinski sadržaj rada neprofitne organizacije je ostvarivanje nekih statutom utvrđenih ciljeva u odnosu na svoje korisnike, pa činjenica da neprofitna organizacija korisnicima koji su najčešće građani - krajnji potrošači, ne zaračunava PDV, u konačnici rezultira nižom cijenom usluga.

No, organizacija koja nije porezni obveznik PDV-a i sama djeluje kao krajnji potrošač. Pri kupnji svih dobara i usluga na tržištu, ona snosi PDV kao konačni trošak svog poslovanja.

Postoje li situacije u kojima neprofitna organizacija koja nije porezni obveznik PDV-a i koja pri kupnji dobara i usluga snosi porez na dodanu vrijednost kao krajnji potrošač, sama obračunava poreznu obvezu za PDV? Da.

To su u praksi relativno rijetke situacije kada organizacija koja nije porezni obveznik PDV-a, postaje povremeni porezni obveznik. Riječ je o slučajevima kad je organizacija sa sjedištem u Hrvatskoj primatelj usluge koju joj je obavio inozemni poduzetnik, a za koju je na temelju čl. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj. To su sljedeće usluge:

• usluge u svezi s nekretninama koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, a

• koje je tuzemnoj organizaciji obavio poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu;

• znanstvene, umjetničke, nastavne, športske, zabavne i slične usluge i njihovo

• organiziranje, ako su obavljene na području Republike Hrvatske;

• usluge prijevoza na dionici puta u Republici Hrvatskoj;

• pomoćne usluge u prijevozu obavljene u Republici Hrvatskoj;

• promidžbene usluge, usluge inženjera, odvjetnika, revizora, tumača, prevoditelja i druge usluge

savjetovanja, usluge ustupanja i korištenja autorskih prava, usluge elektronske obrade podataka, ustupanje informacija, ustupanje osoblja, odustajanje od obavljanja poslovne aktivnosti, iznajmljivanje pokretnih dobara osim prijevoznih sredstava i sve usluge posredovanja u svezi s ovim uslugama, koje domaćem primatelju obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu.

U svim nabrojanim slučajevima domaći primatelj usluge koju je obavio strani poduzetnik, sam obračunava obvezu za porez na dodanu vrijednost i uplaćuje je na odgovarajući račun Državnog proračuna. Ako je riječ o poreznom obvezniku PDV-a, tako plaćeni porez koristi kao svoj pretporez. Ako se radi o organizaciji koja nije porezni obveznik PDV-a, uplaćeni porez povećava rashode poslovanja te organizacije.

Primjer:

Neprofitna udruga koja nije porezni obveznik PDV-a organizira koncert na kojem nastupa inozemni izvođač. Koncert se održava u Hrvatskoj.

Domaći organizator koncerta je obvezan na vrijednost usluge koju je obavio inozemni izvođač, sam obračunati obvezu za porez na dodanu vrijednost po stopi od 22% i uplatiti je u Državni proračun. S obzirom da neprofitna organizacija organizator koncerta nije porezni obveznik, tako uplaćeni porez na dodanu vrijednost povećava njezine izdatke za troškove organizacije koncerta.

Da se radilo o neprofitnoj udruzi koja je obveznik poreza na dodanu vrijednost, također bi postojala obveza za uplatu obveze za PDV na vrijednost usluge koju je domaćem naručitelju obavio inozemni izvođač, ali bi se tako uplaćeni PDV mogao odbiti kao pretporez.

Imaju li neprofitne organizacije neke olakšice pri nabavi dobara i usluga i plaćanju poreza na dodanu vrijednost?

Kad neprofitna organizacija koja nije obveznik PDV-a u zemlji nabavlja dobra ili usluge ili uvozi dobra iz inozemstva, a ta dobra i usluge plaća iz sredstava koja potječu iz prihoda ostvarenih u zemlji (od donacija u zemlji, od članarine, od vlastite djelatnosti i dr.), snosi porez na dodanu vrijednost sadržan u cijeni kao dio troška nabave tog dobra ili usluge.

Kad se radi o neprofitnoj organizaciji koja je obveznik PDV-a i koja u zemlji nabavlja dobra ili usluge ili uvozi dobra iz inozemstva, a ta dobra i usluge plaća iz sredstava koja potječu iz prihoda ostvarenih u zemlji (od donacija u zemlji, od članarine, od vlastite djelatnosti i dr.), kao i svaki drugi porezni obveznik PDV-a, odbija pretporez sa svih ulaznih računa kod kojih su ispunjeni uvjeti odbitka pretporeza.

No, u odnosu na ova opća pravila, za neke neprofitne organizacije su propisana posebna oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost u slučaju uvoza dobara koja besplatno primaju iz inozemstva ili ih plaćaju iz inozemne novčane pomoći, te u slučaju kad u zemlji nabavljaju dobra i usluge koje plaćaju sredstvima inozemnih novčanih donacija.

Izvor: http://www.uzuvrh.hr/stranica.aspx?pageID=49