Posljednjih godina termin rezerviranja postao je vrlo česta tema, ne samo među financijskim stručnjacima već i među malim i srednjim poduzetnicima. U ovom tekstu podrobnije ćemo obraditi rezerviranja na troškove u jamstvenom roku, načine primjene, zakonski okvir te konkretne primjere iz prakse.

Neki od dopuštenih oblika rezerviranja su:

• Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima • Rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima • Rezerviranja za otpremnine • Rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava

U ovom tekstu više ćemo pozornosti posvetiti rezerviranjima za troškove u jamstvenom roku. Način primjene rezerviranja pri sastavljanju financijskih izvještaja reguliran je člankom 11.stavka 2. Zakona o porezu na dobit te i člankom 36.stavka 2. Pravilnika o porezu na dobit.

Rezerviranje kao porezna olakšica

Rezerviranja za proizvode i usluge u jamstvenom roku priznaju se kao rashod razdoblja i time umanjuju osnovicu za oporezivanje.

Sukladno tome tvrtke, koje nakon prodaje robe ili izvršenih usluga daju jamstva (garancije) kupcima za uklanjanje nedostataka koja bi nastala kao rezultat njihova korištenja, mogu na kraju godine iskazati porezno priznate troškove rezerviranja za rizike u jamstvenom roku. Ipak prije sastavljanja završnog računa trebalo bi utvrditi nekoliko bitnih parametara (prije svega obveza računovodstva):

a) Da li je društvo u toku godine uopće izdalo garancije i pod kojim uvjetima b) Utvrditi vjerojatnost nastalog troška u slijedećim obračunskim razdobljima koji mogu nastati slijedom danih garancija c) Iznos očekivanih troškova može se pouzdano procijeniti

Važno je znati

- Rezerviranja za rizike u jamstvenom roku mogu se iskazati samo u iznosima temeljenim na stvarnim ugovorima i na prijašnjem poslovnom iskustvu u vezi s količinom reklamacija za proizvode i usluge - Ako se radi o relativno novoj tvrtki ili proizvodu za koje ne postoji dugotrajno iskustvo, tada predlažemo da rezerviranja procijenite na temelju vjerodostojne procjene (vještak ili druge stručne osobe) kao i na iskustvima konkurentskih proizvoda i drugih tvrtki iz iste ili slične djelatnosti - Rezerviranja se mogu koristiti isključivo ako ne postoji pravni temelj da se takvi eventualni izdaci naplate od trećih osoba (npr. osiguranje, proizvođač) - Vrlo je bitno da se rezerviranja ukinu u onom obračunskom razdoblju u kojem spomenuta jamstva istječu (vremenska usklađenost) - Motiv za korištenje rezerviranja ne bi trebalo biti smanjenje oporezive dobiti (na zahtjev vlasnika) nego optimiziranje i usklađivanje objektivnih okolnosti poslovanja

Priča iz života

„Imam-Para” d.o.o. prodaje proizvode za koje izdaje jamstvo u trajanju od jedne godine, a na temelju Zakona o obveznim odnosima. Računovodstvo je izračunalo udio troškova popravaka ostvarenih u prihodu na 0,89%, a na temelju iskustva iz ranijih razdoblja. Ukoliko u 2010.g. planiramo prihode u iznosu od 20.000.000 kn na ime rezervacija za 2010.g. biti će odvojeno 178.000 kn. Tada na temelju odluke direktora tvrtka „Imam-Para” d.o.o. za 2009.g. iskazuje spomenuta rezerviranja u jamstvenom roku i na taj način direktno povećava rashode te umanjuje računovodstvenu i oporezivu dobit.

Prema tome rezerviranja treba shvatiti kao zakonsko sredstvo direktne pomoći poduzetnicima u izvanrednim situacijama koje nosi svakodnevno poslovanja, a ne kao način za smanjivanje porezne obveze. Na dugi rok rezerviranja ne stvaraju poreznu uštedu nego samo vremenski pomak porezne obveze. Nakon isteka rizika rezerviranja treba ukinuti i tada ona postaju prihod te uvećavaju poreznu osnovicu.

http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/troskovi-rezerviranja-kao-porezni-zaklon/