Računovodstveno postupanje s obvezama uređuje Hrvatski standard financijskog izvještavanja 13 – Obveze (Nar. nov., br. 30/08. i 4/09.). HSFI 13 je u skladu s IV. smjernicom EU i s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (Nar. nov., br. 140/06., 130/08. i 137/08.), i to osobito s:

MSFI 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja MRS 12 – Porezi na dobit MRS 17 – Najmovi MRS 37 – Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina MRS 38 – Nematerijalna imovina MRS 39 – Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

Sukladno t. 13.3. HSFI 13, pod obvezom se podrazumijeva sadašnja obveza poduzetnika, proizašla iz prošlih događaja i za čije se podmirenje očekuje odljev resursa. Obveza je dužnost ili odgovornost da se postupi ili nešto izvrši na određeni način. Dakle, obveze proizlaze iz prošlih transakcija ili drugih prošlih poslovnih događanja i pritom se klasificiraju kao kratkoročne i dugoročne. Jednako je uređeno i u MSFI, t. 60. – 64. Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja.

Pritom se pod kratkoročnom obvezom podrazumijeva sadašnja obveza koja, sukladno t. 13.7. HSFI 13, ispunjava bilo koji od sljedeća četiri kriterija:

1) očekuje se da će se podmiriti u redovitom tijeku poslovnog ciklusa

2) dospijeva za podmirenje u roku dvanaest mjeseci poslije datuma bilance

3) primarno se drži radi trgovanja (riječ je o obvezama za izdane obveznice i sl.)

4) poduzetnik nema bezuvjetno pravo odgađati podmirenje obveze za najmanje dvanaest mjeseci poslije datuma bilance. Obveze koje ne udovoljavaju bilo kojem od navedena četiri kriterija klasificiraju se kao dugoročne obveze, dakle s rokom dospijeća duljim od 12 mjeseci od datuma bilance.

Sukladno t. 13.18. HSFI 13, obveza se priznaje kad je vjerojatno da će zbog podmirenja sadašnje obveze doći do odljeva resursa iz poduzetnika i kad se svota kojom će se podmiriti može pouzdano izmjeriti. Kad se kriteriji iz t. 13.18. HSFI 13 ne ispunjavaju, treba prestati priznavati obvezu (t. 13.32.).

Dakle, obveza se prestaje priznavati ako je nestala, odnosno ako je podmirena, istekla ili ako se vjerovnik odrekao svojih prava ili ih je izgubio na temelju pravnog uređenja. Kad je riječ o poreznom položaju prestanka priznavanja obveza, odnosno otpisu obveza, treba voditi brigu o odredbama više poreznih propisa: Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04. – 146/08.), Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05. – 156/08.), Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04. i 73/08.), Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05. – 2/09.), Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 76/07.) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. – 34/08.).

Primjer; U knjigovodstvu društva „ABC“ d.o.o. treba na temelju navedene odluke evidentirati sljedeće knjiženje: S° Obveze prema dobavljačima cto2200 potražuje=122.000,00 kn

1. Obveze prema dobavljačima cto2200 duguje 122.000,00 kn

 Otpis obveza prema dobavljačima  cto 7800   potražuje 122.000,00 kn

Kao što se vidi iz knjiženja, otpis zastarjele obveze evidentira se na način da obveze prema dobavljačima duguju uz istodobno priznavanje prihoda na računu 7800 – Otpis obveza prema dobavljačima. Tako evidentiran prihod s naslova otpisa obveza prema dobavljačima, kreditorima i dr. predstavlja prihod oporeziv porezom na dobitak.

Nadalje, otpis nepodmirene zastarjele obveze ne utječe na porez na dodanu vrijednost koji je priznat kao pretporez pri nabavi dobara, odnosno usluga. Dakle, trgovačko društvo „ABC“ d.o.o. (obveznik PDV-a) je u 2006. pri zaprimanju dobara, odnosno usluga, i računa R-1 br. 1289 od dobavljača „XYZ“ d.o.o. priznalo pretporez od 2.200,00 kn pa naknadni otpis obveze ne utječe na priznati PDV. Naime, u čl. 8. st. 3. Zakona o PDV-u propisano je da ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada poduzetnik koji je isporučio dobro ili obavio uslugu može ispraviti (smanjiti) iznos poreza, tek nakon što poduzetnik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi (smanji) odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.

S obzirom na to da društvo „ABC“ d.o.o. nije podmirilo svoju obvezu prema „XYZ“ d.o.o., teško je očekivati da bi smanjilo i pisano potvrdilo ispravak PDV-a.

ZAKLJUČAK

Otpis obveza rezultira smanjenjem zaduženosti, poboljšava koeficijent zaduženosti te dovodi do povećanja prihoda, odnosno smanjenja gubitka ili povećanja dobitka. No, ne treba zaboraviti da je prihod nastao na temelju otpisa obveza također oporeziv porezom na dobitak. Takvi prihodi predstavljaju ostale poslovne prihode te su u računu dobitka i gubitka iskazani odvojeno od prihoda od prodaje. Korisnicima financijskih izvještaja to je bitna informacija iz koje se vidi koliko prihoda potječe iz redovite poslovne djelatnosti (prodaja dobara odnosno usluga), a koliko iz ostalih poslovnih događaja.

Izvor: Časopis RRIF. br. 6/09 str. 19.