Poštovani,

od lipnja 2004. godine radim u Elektroprometu (ugovor na neodređeno), s 31.12.2007. sam otišla na porodiljni dopust, nakon čega na kućnu njegu zbog djevojčice sa smetnjama u razvoju, koju imam pravo koristiti do travnja 2014. godine.

U međuvremenu Elektropromet je otišao pod stečaj, te sam u ožujku 2009. dobila ugovor na određeno. Isti mi ističe ovog mjeseca te sam dobila otkaz, jer me nisu u mogućnosti prijaviti za stalno, s obzirom na poslovno stanje u firmi i na istek od 3 godine rada na određeno.

Zanima me da li imam pravo na kakvu otpremninu?

Odgovor: Ako sam dobro izračunala Vi ste u kontinuitetu, neprekidno kod istog poslodavca radili od lipnja 2004. godine do ožujka 2012. godine pa samim time prema važećem Zakonu o radu imate pravo na otpremninu. Otpremnina, odnosno uvjeti koji moraju biti ispunjeni kao i najmanji iznos otpremnine propisani su čl. 119. navedenoga Zakona (“NN” 149/09 i 61/11). Tim je člankom određeno da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog radnog odnosa s tim poslodavcem.

Iz Vašeg pitanja je jasno da ste kod istog poslodavca radili od lipnja 2004. godine temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, s tim da je u međuvremenu na Vašoj strani došlo do porodiljskog dopusta (što ne utječe na radni odnos u smislu mirovinskog, odnosno radnog staža i drugih prava iz radnog odnosa), a na strani poslodavca sa dogodio nažalost stečaj koji je po Vas rezultirao nepovoljnijim radnim statusom, a to je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen 2009. godine.

Nakon isteka roka od tri godine od dana kada je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dolazi do prestanka radnog odnosa. Međutim sve ove promjene koje su se događale za vrijeme Vašeg rada kod istog poslodavca ne utječu na Vaše pravo na otpremninu. Iz naprijed navedene odredbe proizlazi da su pretpostavke da bi radnik ostvario pravo na otpremninu rad u trajanju od neprekidno dvije godine i isti poslodavac.

Ista odredba u st. 2. propisuje da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine mjesečne plaće (pri čemu se misli na bruto plaću) koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod istog poslodavca. Nadalje, ako otpremnina nije zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorm o radu nije određeno drukčije, ukupna iznos otpremnine ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

Dakle, iz navedenog je vidljivo da ste ostvarili pravo na otpremninu, ako nikakvog prekida radnog odnosa s istim poslodavcem nije bilo, neovisno o promjeni ugovora o radu iz neodređenog u ugovor o radu na određeno vrijeme te bez obzira na činjenicu što ste bili na porodiljskom dopustu.

Zaštitu trudnicama, odnosno majkama na rodiljskom dopustu daje odredba čl. 69. Zakona o radu koja kaže ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom važno prethodno trajanje radnog odnosa, a to je nedvojbeno važno kod utvrđivanja prava na otpremninu i njezinu visinu, razdoblja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, smtrat će se radom u punom radnom vremenu.

Obračun otpremnine prema Zakonu o radu je ovršna isprava i poslodavac ju Vam je dužan izdati.

Izvor: http://194.152.231.116/Blogovi/PravniSavjeti/Default.aspx?ID=80B898E7-71BD-404B-B203-7CD3C35F136F