Društvo smo s ograničenom odgovornošću i prema odredbama Zakona o računovodstvu mali smo poduzetnik i primjenjujemo HSFI-e. Poslovni prostor unajmljujemo drugim poduzetnicima. Obračunava li se na taj poslovni prostor amortizacija i da li taj poslovni prostor možemo revalorizirati?

Poduzetnik koji daje u poslovni najam vlastitu nekretninu, takvu nekretninu u knjigovodstvu ne iskazuje kao dugotrajnu materijalnu imovinu već kao ulaganje u nekretnine. Ulaganje u nekretnine potrebno je iskazivati na posebnim kontima jer se u obrazac Bilanca unose u posebnu poziciju B.II.9. Ulaganja u nekretnine.

Po našem starom kontnom planu ulaganja u nekretnine vodili smo na kontima skupine 07, a po novom kontnom planu na kontima skupine 04. Računovodstvena

pravila o prezentiranju i mjerenju ulaganja u nekretnine dana su u HSFI 7-Ulaganja u nekretnine. Nekretnine iskazujemo kao ulaganja u nekretnine, osim u

slučaju iznajmljivanja vlastite nekretnine (što je vaš slučaj) i u slučaju kada poduzetnik ne upotrebljava vlastitu nekretninu za obavljanje djelatnosti već je drži radi porasta tržišne vrijednosti. Poduzetnik i nekretninu u financijskom najmu koju ne upotrebljava za obavljanje djelatnosti već da bi ostvario

prihod od najma ili radi porasta tržišne vrijednosti također iskazuje kao ulaganja u nekretnine. Ulaganja u nekretnine početno se mjere po trošku nabave

odnosno isto kao i dugotrajna materijalna imovina za obavljanje djelatnosti. Prema točki 13. HSFI 7-Ulaganje u nekretnine, kao svoju računovodstvenu politiku,

poduzetnik treba izabrati:

1) Model troška nabave ili 2) Model fer vrijednosti

i primjenjivati tu politiku na sva svoja ulaganja u nekretnine. Prema točki 29. HSFI 6-Dugotrajna materijalna imovina, kao svoju računovodstvenu politiku,

poduzetnik treba izabrati:

a) Model troška nabave ili

b) Model revalorizacije

i primjenjivati tu politiku na cjelokupnu skupinu dugotrajne materijalne imovine.

Ako ste izabrali model troška nabave tada se ulaganja u nekretnine mjere isto kao i dugotrajna materijalna imovina po toj metodi. Kod metode troška nabave nema

povećanja vrijednosti imovine na više već samo na niže (vrijednosno usklađenje na niže). Kod ove metode obavlja se i amortizacija ulaganja u nekretnine kao i

kod dugotrajne materijalne imovine.

Kod modela fer vrijednosti kod ulaganja u nekretnine nema obračuna amortizacije, dok se kod modela revalorizacije dugotrajne materijalne imovine

obračunava amortizacija. Kod modela fer vrijednosti kod ulaganja u nekretnine, na kraju obračunskog razdoblja može doći do povećanja ili smanjenja vrijednosti

ulaganja u nekretnine isto kao i kod modela revalorizacije dugotrajne materijalne imovine. Razlika je u tome što se te razlike knjiže kao prihod ili rashod

kod ulaganja unekretnine, a kod dugotrajne materijalne imovine razlike se knjiže u korist revalorizacijske rezerve i na teret revalorizacijske rezerve (do

visine prethodno ostvarene revalorizacijske rezerve).

Detaljno o ulaganjima u nekretnine, s primjerima poslovnih događaja, pisali smo u članku “Ulaganja u nekretnine - primjena HSFI 7”, koji je objavljen u RiPup-u br.6/2008 na str. 33.

Izvor: Časopis RIPUP 4/2012, str. 14.