Kao imovina u okviru ukupne imovine društva ili alternativno kao ulazni trošak za najam, automobili se nerijetko pojavljuju u bilancama i knjigama ulaznih računa, kao i pripadajući troškovi istih. Vezano za porezni tretman automobila s obzirom da se automobili nerijetko koriste i u druge svrhe osim poslovnih, odredbe Zakona o porezu na dobit drugačije tretiraju priznavanje troškova vezanih uz iste.

Naime, razlog drugačijeg poreznog tretmana za osobne automobile proizlazi iz činjenice da određeni troškovi istih u pravilu nisu nastali u direktnoj svezi ili s ciljem povećanjem prihoda odnosno dobiti društva.

Generalno, zakonske odredbe Zakona o porezu na dobit definiraju da se pri utvrđivanju porezne osnovice, porezna osnovica uvećava za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća.

Navedeni se troškovi odnose na troškove s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva:

◾za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,

◾za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije.

Međutim definirano je da se za navedene troškove ne povećava porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.

Iz navedenih odredbi Zakona je moguće zaključiti da su s aspekta poreza na dobit svi troškovi automobila porezno priznati ukoliko se za predmetni automobil utvrđuje i obračunava plaća u naravi osobi koja isti automobil koristi.

U protivnom, porezni obveznik za službene automobile ne može priznati 30% nastalih troškova. Isto tako, službeni automobili za koje se ne isplaćuje plaća u naravi moraju nakon završetka radnog vremena biti parkirani ispred poslovnih prostorija društva, odnosno, zaposlenici nemaju pravo iste voziti svojim kućama.

Kako bi tretman 70/30 bio porezno prihvatljiv, nužno je imati evidenciju napravljenih kilometara koja nedvojbeno dokazuje da se kompletna kilometraža navedenog automobila odvija u poslovne svrhe. Naime, česta je pogreška da odjel računovodstva i financija ne inzistira da zaposlenici vode evidenciju o kilometrima za službena vozila, pri čemu dolazi do dodatnih poreznih obveza u slučaju nadzora Porezne uprave.

U nastavku dajemo sažetak tretiranja troška amortizacije automobila u ovisnosti da li se za isti obračunava plaća u naravi, da li se isti koristi samo u službene svrhe ili se isti koristi za obavljanje registrirane djelatnosti.

1. Obračunavanje plaće u naravi:

◾amortizacija osobnih automobila nabavne vrijednosti do 400.000 HRK je 100% priznata;

◾amortizacija osobnih automobila nabavne vrijednosti preko 400.000 HRK je 100% nepriznata za onaj dio nabavne vrijednosti koji prelazi 400.000 HRK;

2. Ne obračunavanje plaće u naravi, korištenje automobila za službene svrhe:

◾amortizacija osobnih automobila nabavne vrijednosti do 400.000 HRK je 70% priznata;

◾amortizacija osobnih automobila nabavne vrijednosti preko 400.000 HRK je 100% nepriznata za onaj dio nabavne vrijednosti koji prelazi 400.000 HRK;

3. Osobno vozilo se koristi za registriranu djelatnost:

◾amortizacija osobnog automobila koji se koristi za obavljanje registrirane djelatnosti (autoškole, taksi-službe, itd.) je 100% priznat rashod neovisno o nabavnoj vrijednosti.

Iz svega ranije navedenoga proizlazi da priznavanje troškova s aspekta poreza na dobit ovisi o tome na koji se način koriste automobili društava i obračunava li se za iste plaća u naravi.

Prije svega, potrebno je razlikovati dva slučaja:

1.Službeni se automobil koristi za privatne svrhe te društvo obračunava zaposleniku plaću u naravi. U tom slučaju, svi troškovi osim amortizacije iznosa koji prelazi 400.000 HRK nabavne vrijednosti, su porezno 100% priznati rashod.

2.Službeni automobil koristi se samo u službene svrhe. On mora prije i nakon radnog vremena biti parkiran ispred sjedišta društva te se zaposlenici nemaju pravo njime koristiti u privatne svrhe, jer isto povlači obvezu obračuna plaće u naravi. Kod takvih automobila, većina troškova se tretira kao 70% porezno priznatih i 30% nepriznati troškovi, a zaposlenici su dužni voditi evidenciju kilometara.

Izvor: http://profitiraj.hr/pitanje-osobnih-automobila-i-priznavanje-troskova/

Actarius Grupa d.o.o., http://actarius.hr, info@actarius.hr