Stavkom 3. članka 120. OPZ-a propisano je da čelnik poreznog tijela može donijeti odluku o otpisu poreznog duga iz porezno dužničkog odnosa koji je ostao nenaplaćen nakon proteka roka od četiri godine od nastupanja apsolutnog roka zastare prava na naplatu poreznog duga. Odluka o otpisu duga mora sadržavati oznaku poreznog duga i razdoblje na koje se odnosi otpis.

Dakle ovdje se radi o otpisu poreznog duga koji je u zastari i koji se ne može prisilno naplatiti, te je logično rješenje da se omogući njegov otpis. Odredbe članka 120 OPZ-a odnose se i na obvezne doprinose koje naplaćuje Porezna uprava.

Člankom 137. OPZ-a propisuje se da:

„(1)Ako se porezni dug ne može naplatiti ni u postupku ovrhe, otpisuje se kao nenaplativ:

1) ako je ovršenik umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti porezni dug,

2) ako je pravna osoba po okončanju stečaja brisana iz sudskog registra, a nije protiv odgovorne osobe u zastarnom roku podnijet zahtjev za plaćanje poreza i kamata iz poreznog jamstva prema članku 26. ovoga Zakona.

(2) Ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članove njegova kućanstva, porez se može iznimno, na zahtjev poreznog obveznika, otpisati u potpunosti ili djelomice.

(3) O otpisu dospjelog poreznog duga na osnovi pisanog i obrazloženog zahtjeva poreznog obveznika i pisanog prijedloga pročelnika područnog ureda nadležnog

prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu poreznog obveznika, rješenjem odlučuje ravnatelj Porezne uprave.“

Člankom 235. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08, 152/08, 94/09 i 18/11) propisano je da:

„(1) Postupke utvrđivanja odnosno obračunavanja obveze doprinosa i postupka inspekcijskog nadzora, naplate, obračuna i plaćanja zateznih kamata, povrata više uplaćenih doprinosa i doprinosa plaćenih bez pravne osnove, otpisa nenaplativih doprinosa, prodaje duga, zastare, odgode naplate i jamstva te postupke u vezi s ostalim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom provodi Porezna uprava prema odredbama Općeg poreznog zakona.“

Da bi porezni dug odnosno dug za obvezne doprinose postao nenaplativ potrebno je utvrditi da se isti ni dobrovoljno ni putem ovrhe nije uspio naplatiti.

Iz naprijed navedenih odredbi vidljivo je da otpis poreznih obveza i obveza za obvezne doprinose vrši Porezna uprava na način i u postupku koji je propisan OPZ-om. Pri tom treba razlikovati dva načina otpisa i to obvezni otpis koji se vrši po službenoj dužnosti po odredbama stavka 1. točka 1. i 2. i fakultativni otpis koji se vrši po odredbi stavka 2. i 3. članka 137. OPZ-a, a po zahtjevu stranke.

Kod obveznog otpisa po službenoj dužnosti nadležna organizaciona jedinica Porezne uprave utvrđuje da li su se ispunili uvjeti propisani stavkom 1. odnosno točkom 1. ili 2. Zakona, te ako utvrdi da su uvjeti ispunjeni provodi otpis duga.

U slučaju fakultativnog otpisa Porezna uprava provodi postupak na zahtjev stranke te nakon što utvrdi određene činjenice donosi meritornu odluku da li će porezni dug otpisati ili neće. Obvezni otpis provodi se u ispostavama Porezne uprave, dok se fakultativni otpis provodi tako što su u postupak otpisa uključene ispostave, područni uredi i Središnji ured porezne uprave.

Izvor: Časopis RIPup 6/12, str. 112.