Zakonodavac je prilikom donošenja normi vezanih uz priznavanje troškova nabave, korištenja i najma osobnih automobila, bio svjestan da je jako teško razlučiti uporabu osobnog automobila u privatne i poslovne svrhe. Tada je došao do omjera 70% : 30%.

30% troškova vezanih uz korištenje osobnih automobila je porezno nepriznati trošak jer zakonodavac smatra da se u tolikom omjeru automobili koriste u privatne svrhe. Ta podjela uvelike komplicira knjiženja vezana uz tu problematiku.

Među 30% nepriznatih troškova ubrajaju se slijedeći troškovi uporabe osobnih automobila: troškovi auto-guma, rezervnih dijelova, registracije, goriva, troškovi redovnog održavanja te svi izvanredni popravci kao i trošak amortizacije

Troškovi koji su priznati u cijelosti su svi troškovi osiguranja automobila (obvezno i kasko osiguranje) te kamate koje su nastale u vezi sa vlastitim ili automobilom u najmu koji koristimo u tvrtki.

Prema Zakonu o porezu na dobit i porezu na dohodak kamate se smatraju troškovima financiranja, a ne troškovima koji su direktno vezani za automobile i takvi su u cijelosti priznati. Troškovi garažiranja i parkiranja vozila su također u cijelosti priznat trošak jer se smatraju komunalnim uslugama koje nisu vezane za uporabu osobnog automobila. Po takvim računima je dozvoljeno priznati pretporez u 100% iznosu.

Izvor:http://www.racunovodja.hr/osobni-automobili-porezno-priznati-i-nepriznati-troskovi-uniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4rOXgovb8_K-/