1. Kamate s aspekta PDV-a

Na kamate i zatezne kamate ne obračunava se PDV.

Kamate koje društvo obračunava drugom društvu

Od 01.01.2010. godine, u međusobnim zajmovnim (kreditnim) odnosima poduzetnici ne obračunavaju PDV-a na kamate.

Ovdje u članku govorimo o “zajmu” kao stručnom pojmu koji vrijedi za odnose između poduzetnika, dok samo banka i dr. financijska institucija odobrava kredite.

To znači da kad jedno trgovačko društvo odobri kratkoročnu pozajmicu ili zajam (npr. dugoročni) drugome društvu, na obračunu kamata ne obračunava se PDV. Pritom, poduzetnik ne mora nužno obračunati kamatu na zajam drugom poduzetniku.

Ograničenje u priznavanju pretporeza

Kako najčešće postoji neki „ali“, tako i vezano uz spomenuto oslobođenje PDV-a na kamate vrijedi i slijedeće:

Ukoliko poduzetniku, koji se zajmovnim aktivnostima bavi u većem opsegu, udio prihoda od kamata na dane pozajmice prijeđe 2% udjela u ukupnim prihodima iz redovitog poslovanja, ograničeno mu je korištenje pretporeza po svim ulaznim računima za tu godinu.

Tako npr. ako je udio oslobođenih isporuka veći od 2%, tada davatelj zajma neće moći priznati ulazni pretporez u cijelosti nego u utvrđenom postotku (proporcionalno udjelu prihoda od kamata u ukupnom poslovnom prihodu), i to po svim nabavama - ulaznim računima.

Iznimka su osobni automobili i troškovi reprezentacije kad je moguće koristiti samo 70%, odnosno 30% pretporeza, odnosno manje ako se ukupni pretporez smanjuje zbog oslobođenih isporuka (kamata). Paušalno određenje do 2% udjela prihoda od kamata u odnosu na sve ostale prihode iz poslovnih aktivnosti je porezna činjenica koja će upućivati na beskamatno davanje zajma u odnosima kod povezanih društava, dok će ostali to nadoknađivati kroz maržu u robi ili drukčije.

2. Kamate u korist fizičkih osoba (s aspekta poreza na dohodak)

Kamate na zajmove zaposlenicima

Kada poduzetnik daje pozajmicu djelatniku, također nema obračuna PDV-a na kamate. Međutim, ukoliko poduzetnik na pozajmicu zaposleniku obračuna godišnji kamatnjak manji od 4%, npr. 3%, u tom slučaju razlika manje obračunane kamate smatra se pogodovanjem djelatniku i, u poreznom smislu, predstavlja isplatu plaće u naravi. Konkretno, to znači da će poslodavac na razliku u kamate od 1% (4%-3%) trebati obračunati sva davanja na plaću.

Ako se to ne želi, mora se obračunati kamata od 4%.

Porez na dohodak od kapitala

Glede poreza na kamate nije sve tako povoljno. I dalje su na snazi odredbe Zakona o porezu na dohodak koje nalažu plaćanje 40% poreza na dohodak od kapitala (+ prirez) u slučaju kad zajam trgovačkom društvu odobri fizička osoba (npr. član društva ili druga domaća fizička osoba).

Taj porez se ne plaća na kamate (ne smatra se dohotkom od kapitala):

- ako se taj isti novac oroči u banci ili investicijskom fondu, tj. ako se radi o kamatama na vrijednosne papire,

- ako se radi o zateznim kamatama isplaćenim po osnovi sudskih presuda za plaću i mirovinu,

- ako se radi o kamatama po sudskim rješenjima ili rješenjima jedinica lokalne uprave i područne samouprave.

U ostalim slučajevima, primitak fizičke osobe po osnovi kamata smatra se dohotkom od kapitala.

3. Kamate između povezanih osoba

Povezane osobe prema definiciji Zakona o porezu na dobit (čl. 13.) su osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe. U pravilu se radi o odnosima između društava.

Zatezne kamate

nisu porezno priznati rashod kod dužnika ako su zaračunane od strane povezane osobe. Ako pritom zatezne kamate obračunava strana povezana osoba, Zakon o porezu na dobit propisuje da se iz iznosa kamata plaća porez na dobit po odbitku od 15% (ako ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa državom vjerovnika ne propisuje drugačije). Kako se za iznos navedenog poreza umanjuje/obustavlja isplata kamate, iznos poreza predstavlja porezno priznat trošak, dok preostali iznos kamate nije porezno priznat trošak.

Ugovorne kamate

Kod obračunavanja kamata (npr. na pozajmice) između domaće i strane osobe, imamo slijedeće situacije:

- kada je domaća osoba vjerovnik, tada je najniža kamatna stopa u visini eskontne stope HNB-a (trenutno 7%), a može biti i viša. Ukoliko je ugovorena niža stopa, kod obračuna poreza na dobit obračunava se prihod od kamata u visini eskontne stope.

- Kada je domaća osoba dužnik, porezno je priznat rashod od kamata do visine eskontne stope HNB-a.

Kod odnosa između domaćih povezanih osoba, Zakon o porezu na dobit postavlja ograničenje u visini kamatne stope samo u slučajevima kada jedna od povezanih osoba:

- ima povlašteni porezni status, tj. plaća porez na dobit po sniženim poreznim stopama (ili je oslobođena plaćanja poreza),

- ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih godina.

U ovim slučajevima se mora obračunavati tržišna kamatna stopa, dakle ona stopa koja bi se ugovorila između nepovezanih osoba. Pritom Zakon ima namjeru spriječiti prelijevanje dobiti, što bi značilo da je potencijalni problem u previsokom rashodu od kamata, a ne prihodu kod druge strane (vjerovnika). Dakle, treba primijeniti princip kao kod odnosa sa inozemnim povezanim društvima (eskontna stopa HNB).

Ovo je općenito preporuka za ugovaranje naknada između povezanih osoba.

Kamate na zajmove dioničara i članova društva

Porezno su nepriznate kamate na zajmove primljene od vlasnika koji drži najmanje 25% udjela u društvu, ako iznos zajma prijeđe četverostruki iznos udjela u društvu (vrijednost udjela x 4 = max. iznos zajma). Ovo ograničenje ne vrijedi u slučajevima kada:

- je vlasnik udjela banka ili druga financijska institucija,

- kada se na kamate obračunava dohodak od kapitala (gore opisano),

- kada je vlasnik udjela tuzemni obveznik poreza na dobit.

Kako je već navedeno, kamatna stopa ne bi trebala prelaziti tržišni kamatnjak tj. eskontnu stopu HNB-a.

Izvor: http://www.ekonos.hr/clanci.php?grupa=2&clanak=167