U praksi se često postavljaju pitanja što se sve smatra plaćom, osobito kada je riječ o ovrsi na plaći radnika sukladno Ovršnom zakonu (NN 139/10, 125/11 i 150/11) i odgovarajućim pravilnicima kojim je uređena navedena problematika. Kako je plaća institut radnog prava, uređena je Zakonom o radu te mora biti u bruto iznosu. Poslodavac sukladno čl. 84. Zakona o radu isplaćuje plaću radniku nakon obavljenog rada, i to najkasnije do petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, ako nije drukčije određeno kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu.

Nadalje, u slučaju kada poslodavac isplaćuje putni trošak, jubilarnu nagradu, božićnicu radniku i sl. - primici radnika koje poslodavac isplaćuje na temelju čl. 13. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09-ispravak, 146/09, 123/10 i 137/11), postavlja se pitanje mogu li ti primici radnika biti predmet ovrhe na plaći radnika prema Ovršnom zakonu. Navedeno ne može biti predmet ovrhe na plaći radnika jer se ti primici koje isplaćuje poslodavac radniku ne smatraju plaćom jer se smatraju neoporezivim naknadama, potporama i nagradama.

Međutim, u slučaju isplate navedenoga, ali iznad najviših neoporezivih iznosa npr. jubilarna nagrada za 10 godina radnog staža iznosi 1.500,00 kuna neoporezivo, te u slučaju da poslodavac isplaćuje radniku više od navedenoga iznosa, razlika od neoporezivog do isplaćenog iznosa smatra se plaća u poreznom smislu te razlika može biti opterećena ovrhom jer se za navedeni iznos moraju uplatiti doprinosi, porez i prirez. Također je zaštićen dio plaće radnika (izuzet od ovrhe) po čl. 92. Ovršnog zakona u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Hrvatskoj, a ako je plaća manja od tog iznosa, onda u visini 2/3 plaće radnika - ovršenika.

Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/pravni-savjeti-198841.aspx