User Tools
This is an old revision of the document!
Novosti i bitna pitanja prekovremenog rada
Svaki ugovor o radu, kao temelj zasnivanja radnog odnosa u nas, između ostalog, mora sadržavati i podatak o trajanju redovitog radnog dasna ili tjedna.
1. Aktualnost, opravdanost i ograničenja prekovremenog rada
Institut prekovremenog rada statuiran je odredbama čl. 45. ZR-a. Pritom treba istaknuti da sukladno prisilnoj odredbi čl. 43. st. 2. ZR-a, puno radno vrijeme ne smije biti dulje od četrdeset sati tjedno. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (dalje: ZIDZR) također nije smanjeno najdulje dopušteno puno radno vrijeme, tako da je ono (i nadalje) 40 sati tjedno.
Prema ZR-u, osim punoga radnog vremena, s obzirom na njegovo redovito trajanje, radno vrijeme može biti nepuno radno vrijeme (nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena - čl. 43. st. 3. ZR) i skraćeno radno vrijeme - na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnost na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika (čl. 44. ZR).
Izmjenjena odredba čl.45. st. 2. ZR sada glasi “ Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje”. Navedenom novelom ZR-a ukinuto je mjeečno ograničenje broja prekovremenih sati te dopupteni limit prekovremenih sati i dalje ostaje:
- 180 sati godišnje, - 8 sati tjedno.
Ostale odredbe čl. 45. ZR-a ostale su nepromjenjene, pa tako i ono što je u okviru instituta prekovremenog rada za praksu najznačajnije jest to da je prekovremeni rad dopušten samo ako za isti postoje posebni opravdani slučajevi, odnosno objektivni razlozi. Tako je (i dalje) izravno propisano da radnik na zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punog, odnosno nepunog radnog vremena i to u slučaju:
- više sile
- izvanrednog povećanja opsegas poslova,
- u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.
