Knjigovodstvo Actarius

Novosti i bitna pitanja prekovremenog rada

Svaki ugovor o radu, kao temelj zasnivanja radnog odnosa u nas, između ostalog, mora sadržavati i podatak o trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

1. Aktualnost, opravdanost i ograničenja prekovremenog rada

Institut prekovremenog rada statuiran je odredbama čl. 45. ZR-a. Pritom treba istaknuti da sukladno prisilnoj odredbi čl. 43. st. 2. ZR-a, puno radno vrijeme ne smije biti dulje od četrdeset sati tjedno. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (dalje: ZIDZR) također nije smanjeno najdulje dopušteno puno radno vrijeme, tako da je ono (i nadalje) 40 sati tjedno.

Prema ZR-u, osim punoga radnog vremena, s obzirom na njegovo redovito trajanje, radno vrijeme može biti nepuno radno vrijeme (nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena - čl. 43. st. 3. ZR) i skraćeno radno vrijeme - na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnost na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika (čl. 44. ZR).

Izmjenjena odredba čl.45. st. 2. ZR sada glasi “ Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje”. Navedenom novelom ZR-a ukinuto je mjeečno ograničenje broja prekovremenih sati te dopupteni limit prekovremenih sati i dalje ostaje:

- 180 sati godišnje,

- 8 sati tjedno.

Ostale odredbe čl. 45. ZR-a ostale su nepromjenjene, pa tako i ono što je u okviru instituta prekovremenog rada za praksu najznačajnije jest to da je prekovremeni rad dopušten samo ako za isti postoje posebni opravdani slučajevi, odnosno objektivni razlozi. Tako je (i dalje) izravno propisano da radnik na zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punog, odnosno nepunog radnog vremena i to u slučaju:

• više sile
• izvanrednog povećanja opsegas poslova,
• u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.

Napominjemo da izvan upravo nabrojanih, ne postoje drugi posebno opravdani slučajevi dopuštenosti prekovremenog rada. Stoga bi prekovremeni rad izvan toga bio zabranjen i sankcioniran.

Ako prekovremeni rad određenog radnika traje dulje od 4 tjedna neprekidno ili više od 12 tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca prelazi 10% ukupnog radnog vremena u određenom mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestiti inspektor rada i to u roku od 8 dana od dana nastupa neke od navedenih okolnosti. No, u slučaju da navedeni inspektor posumnja da prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, odredit će rok u kojemu poslodavac o tome mora pribaviti nalaz i mišljenje liječnika ovlaštenog posebnim propisom.

Sukladno odredbi čl. 148. st. 1. t. 4. ZR-a, postoji obveza obavješćivanja poslodavca koja se sastoji u tome da on mora pravodobno, istinito i cjelovito, najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radničko vijeće o obujmu razlozima uvođenja prekovremenog rada. Ako to ne učini, tada poslodavac čini teži prekršaj, za koji je zaprijećena novčana kazna od 31.000,00 do 60.000,00 kn ako je poslodasvac pravna osoba (uz 4.000,00 do 6.000,00 kn za odgovornu osobu pravne osobe), a ako je fizička osoba, onda od 4.000,00 do 6.000,00 kn.

Sukladno odredbi čl. 47. st. 3 ZR-a preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Prema tome, tamo gdje je moguća preraspodjela radnog vremena, ne bi dolazio u obzir prekovremeni rad.

2. Obveze i druga odgovarajuća pitanja u vezi s plaćanjem prekovremenog rada

Odredbom čl. 86 ZR-a izričito je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

U slučaju da poslodavac nije u obvezi donijeti pravilnik o radu, jer zapošljava manje od 20 radnika te ga nije donio (tada može, ali ne mora) i nema kolektivnog ugovora koji ga obvezuje, tada je takav poslodavac predmetni postotak povećanja plaće obvezan uglaviti (upisati) u sam ugovor o radu.

Ako to ne učini, tada poslodavac čini lakši prekršaj (čl. 292. st. 1. t. 4. ZR-a) za koji je zaprećena novćana kazna od 10.000,00 do 30.000,00 kn ako je poslodavac pravna osoba (uz 1.000,00 do 3.000,00 kn za odgovornu osobu pravne osobe), a ako je fizička osoba, onda od 1.000,00 do 3.000,00 kn.

3. Zabrane koje se odnose na prekovremeni rad

Zabrane koje se odnose na prekovremeni rad se odnose na:

- apsolutnu zabranu prekovremenog rada. Ova zabrana se sastoji u tome da poslodavac nemože narediti prekovremeni rad maloljetnicama i radnicima koji rade u skraćenom radnom vremenu na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnost na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja;

- relativnu zabranu prekovremenog rada.Ova se zabrana sastoji u tome što od određenih kategorija radnika, osim u slučaju više sile, poslodavac može tražiti da rade prekovremeno, uz strogi uvjet koji se sastoji u dostavi poslodavcu pisane izjave o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Toj kategoriji radnika pripadaju: trudnice, roditelj s djecom u dobi do 3 godine, samohrani roditelj s djetetom u dobi do 6 godina, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu.

4. Sankcije

Prekršajne odredbe ZR-a, prema kojima se prekršaji poslodavca klasificiraju u lakše, teže i najteže prekršaje.

Actarius Grupa d.o.o.

info@actarius.hr

Izvor:RRif 09/2013