U skladu s odredbom čl. 322., st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je (osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo).

Nadalje, prema odredbi čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS) ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

Pri tome je “obračunsko plaćanje” definirano kao namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja.

Kako navedena odredba ZPONS-a o zabrani cediranja tražbina u uvjetima blokade upravo predstavlja prisilnu normu (prisilni propis) u praksi se razumljivo nametnulo pitanje eventualne ništetnosti ugovora o cesiji, kojima blokirani subjekti svoja potraživanja “prepuštaju” (cediraju) svojim vjerovnicima.

Odgovor na ovo pitanje, kao i sve detalje o problematici ustupanja potraživanja (cesija), posebice u uvjetima blokade računa dužnika možete naći u tiskanom i internetskom izdanju RRiF-a br. 12/11. i 5/12.

Izvor: http://www.rrif.hr/Nistetnost_ugovora_o_ustupu_trazbine_cesiji_u_uvje-810-vijest.html