U slučaju redovitog otkaza radnik ima pravo na otkazni rok koji teče od dana dostave otkaza ugovora o radu, kako to propisuje članak 118. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11). Za vrijeme otkaznog roka radniku pripada pravo na naknadu plaće. Otkazni rok može biti propisan ili ugovoren. Zakonom o radu člankom 114. propisano je najkraće trajanje otkaznog roka, a duljina otkaznih rokova kreće se od dva tjedna, ako je radnik kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od dvije godine pa do tri mjeseca, ako je radnik kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.

Radniku koji je neprekidno dvadeset godina kod poslodavca otkazni rok uvećava se za dva tjedna ako je navršio pedeset godina života, odnosno za mjesec dana, ako je navršio pedeset pet godina života. Iznimka od navedenog trajanja otkaznih rokova je odredba čl. 114. st. 3. ZOR-a kojom je propisano da u slučaju otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika (dakle, u slučaju otkaza zbog povrede obveza iz radnog odnosa), otkazni rokovi utvrđuju se u dužini polovice otkaznih rokova propisanih Zakonom o radu. Otkazni rok može biti ugovoren i, primjerice, kolektivnim ugovorom ili pak ugovorom o radu, ali tako ugovoreni otkazni rokovi ne mogu biti kraći od Zakonom o radu propisanih. Poslodavac može radniku omogućiti da za vrijeme otkaznog roka ne radi, i to bilo za vrijeme cijelog trajanja otkaznog roka ili samo djelomično.

Oslobađanje radnika od obveze rada za vrijeme otkaznog roka ne utječe na obvezu poslodavca da radniku, za vrijeme doka traje otkazni rok, isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka (čl. 114. st. 4 ZOR). U tom se slučaju visina naknade plaće utvrđuje autonomnim izvorima radnog prava, a ako nije tako utvrđena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

Ako pak radnik ostane raditi za vrijeme otkaznog roka, tada mu tijekom trajanja otkaznog roka, sukladno odredbi čl. 114. st. 5., pripada pravo da ne bude na poslu radi traženja novog zaposlenja, i to najmanje četiri sata tjedno. Za sate koje radnik izostaje radi traženja novog zaposlenja radnik ima pravo na naknadu plaće u visini propisanoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako ni jednim od navedenih izvora nije regulirana visina naknade plaće za izostanak s posla radi traženja novog zaposlenja, radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, sukladno čl. 87. st. 5. Zakona o radu.

Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/pravni-savjeti-207282.aspx