Knjigovodstvo Actarius

Metode obračuna amortizacije

www.actarius.hr

info@actarius.hr

Amortizacija je trošak koji nastaje uporabom dugotrajne imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja koji se sustavno raspoređuje tijekom njenog procijenjenog vijeka uporabe.

Poduzetnici mogu koristiti nekoliko metoda amortizacije: linearnu metodu (metoda pravocrtnog/ravnomjernog obračuna), funkcionalnu metodu (metoda jedinice proizvoda), degresivnu metodu (metoda padajućeg salda) i progresivnu metodu (metoda rastućeg salda).

Linearna metoda amortizacije rezultira jednakim iznosom amortizacije tijekom korisnog vijeka trajanja imovine. U svakom obračunskom razdoblju (godišnje, polugodišnje, tromjesečno ili mjesečno) troškovi se opterećuju jednakim amortizacijskim iznosima.

Funkcionalna metoda rezultira amortizacijom zasnovanom na očekivanoj upotrebi ili količini proizvedenih proizvoda tijekom korisnog vijeka trajanja imovine. Kod ove metode procjenjuje se ukupna količina proizvodnih jedinica koje će biti proizvedene tijekom korisnog vijeka trajanja imovine, zatim se utvrđuje iznos amortizacije koji otpada na jednu proizvedenu jedinicu proizvoda. Ova metoda je primjenjiva kod obračuna amortizacije za imovinu kraćeg vijeka trajanja i čiji su učinci lako mjerljivi.

Degresivna metoda amortizacije rezultira smanjenjem iznosa amortizacije tijekom korisnog vijeka trajanja imovine. Ovom metodom se polazi od pretpostavke da se imovina izrazitije troši u prvim godinama korištenja, pa je u tim godinama potrebno ukalkulirati veće iznose amortizacije nego u kasnijim. Učinak ove metode je da se u prvoj polovici korisnog vijeka trajanja imovine otpiše najveći dio troškova nabave imovine.

Progresivna metoda amortizacije rezultira povećanjem iznosa amortizacije tijekom korisnog vijeka trajanja imovine. Ovom metodom se polazi od pretpostavke da se imovina manje troši u prvim godinama korištenja, pa je u tim godinama potrebno ukalkulirati niže iznose amortizacije nego u kasnijim. Učinak ove metode je da se u drugoj polovici korisnog vijeka trajanja imovine otpiše najveći dio troškova nabave imovine.

Izbor metode zasniva se na očekivanom okviru trošenja ekonomskih koristi imovine, što ovisi o procjeni samog poduzetnika. Svaki poduzetnik treba svojim internim aktom odrediti kriterije za izbor metode obračuna za određenu vrstu ili skupinu dugotrajne imovine.

Metodu amortizacije potrebno je preispitati barem na kraju svake poslovne godine i, ako postoji značajna promjena očekivanog okvira trošenja ekonomskih koristi u toj imovini, treba je promijeniti kako bi odražavala promjene okvira.

Na izbor metode amortizacije kod domaćih poduzetnika uvelike utječu i odredbe čl. 12. Zakona o porezu na dobit prema kojima se porezno priznaje amortizacija obračunata isključivo po linearnoj metodi. Poduzetnici koji ne primjenjuju linearnu metodu amortizacije, za potrebe poreznog obračuna amortizaciju trebaju informativno obračunati i linearnom metodom. Ako se utvrdi da je godišnji iznos amortizacije obračunane drugom metodom viši od iznosa dobivenog obračunom po linearnoj metodi (voditi računa o porezno dopuštenim stopama amortizacije), tada utvrđena razlika predstavlja privremeno porezno nepriznati rashod poreznog razdoblja te se za navedeni iznos u tekućem poreznom razdoblju povećava osnovica u prijavi poreza na dobit. U trenutku kada se za to ostvare uvjeti, privremeno porezno nepriznati rashod amortizacije postaje porezno priznati rashod, odnosno porezna osnovica će se smanjiti za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima do vrijednosti propisane Zakonom o porezu na dobit.

Izvor: Metode obračuna amortizacije | TEB poslovno savjetovanje