Donošenje odluke o prestanku društva

Članovi društva donose odluku o prestanku na skupštini društva. Ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno, članovi društva donose odluku o prestanku društva u obliku javnobilježničkog akta. Ova se odluka mora donijeti većinom od najmanje tri četvrtine glasova temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini društva.

Općenito kod društva s ograničenom odgovornošću, osim donošenja odluka na samoj skupštini društva, postoji još jedna mogućnost, a to je donošenje odluka na način da se članovi društva pisanim putem dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave o suglasnosti da se o njoj glasuje pisanim putem. Kada se odluka donosi pisanim putem, većina potrebna za donošenje odluke određuje se temeljem ukupnog broja glasova kojim članovi društva raspolažu, a ne na temelju danih glasova.

Položaj likvidatora

Mandat likvidatora traje dok se ne završi likvidacija, ako on prije ne da ostavku ili se njegovo imanovanje ne opozove. Opozvati likvidatore ima pravo onaj tko ih je imenovao. Prema tome, opozvati će moći likvidatore članovi društva koji su ih imenovali. No, likvidatori koje je postavio sud se ne mogu opozvati po službenoj dužnosti, već će za to biti potreban prijedlog i donošenje odluke od strane suda.

Likvidatori za svoj rad imaju pravo na primjerenu naknadu. Ta naknada se sastoji od nagrade i naknade troškova. Tu naknadu plaća društvo, s time da se isplata obavlja nakon podmirenja vjerovnika, ali prije podjele imovine društva članovima. Plaćanja naknade likvidatorima može se obavljati i za vrijeme postupka likvidacije, ali samo ako je očito da to neće utjecati na podmirenje obveza društva prema vjerovnicima.

Dužnosti likvidatora određene su ponajprije promijenjenim ciljevima društva tijekom postupka likvidacije. Likvidatori moraju:

- završiti poslove koji su u tijeku

- naplatiti potraživanja

- unovčiti imovinu društva

- podmiriti vjerovnike

- ostatak imovine podijeliti članovima društva.

Likvidatori obavljaju posao samostalno i na vlastitu odgovornost. Oni zastupaju društvo, kako bi mogli obavljati radnje za društvo. Njihova ovlast za zastupanje se ne može ograničiti, niti oni mogu svoje ovlasti prenijeti na drugoga.

Pri tome su likvidatori ovlašteni raspolagati imovinom društva i ulaziti u nove poslove u mjeri u kojoj to zahtijeva provođenje likvidacije. Dopušteno je dodavati imovinu u likvidacijsku masu, no zabranjeno je to činiti s ciljem suprotnim likvidaciji.

Tako će recimo biti smisleno u postupku likvidacije završiti nedovršeni građevinski objekt, kako bi se mogao prodati po višoj cijeni, ali i ne završavati ga jer bi tim ulaganjem bilo opravdano za očekivati da će kroz određeno razdoblje društvo stjecati dobitak.

Likvidator odgovara za štetu prouzročenu provođenjem likvidacije do visine peterostrukog iznosa naknade koju je primio za svoj rad. Ako to nije dovoljno za podmirenje štete, za nju solidarno odgovaraju svi članovi društva do visine imovine društva koja im je isplaćena.

Napominjemo, štetom se ne smatra ako vjerovnik pravodobno nije prijavio svoje potraživanje za koje likvidator nije znao niti je mogao znati. Zahtjev radi odgovornosti likvidatora za štetu zastaruje prema likvidatoru u roku godinu dana od brisanja društva iz sudskog registra.

Izvor: http://www.ekonos.hr/clanci.php?grupa=5&clanak=125