Zatvaranje firmi, čak u relativno kratkom roku od otvaranja, što radi slabog poslovanja, nemogućnosti redovite naplate ili pak nesuglasica vlasnika – gotovo je redovita hrvatska priča.

Vlasnici često vide neizbježnost zatvaranja firme, ali odgađaju ga zbog nesigurnosti oko odluka koje trebaju donijeti u takvome trenutku. U ovome članku pozabaviti ćemo se koracima koje treba poduzeti u pravnome smislu da bi došlo do prestanka društva s ograničenom odgovornošću (dalje: društva).

Društva u pravnome smislu završavaju - prestankom društva. Samome prestanku društva prethodi postupak

likvidacije, reguliran Zakonom o trgovačkim društvima (ZTD).

Općenito, likvidacija je postupak u kojemu se poduzima niz mjera koje dovode do prestanka društva. Riječ je o redovitom postupku razriješenja odnosa kako unutar samoga društva tako i prema trećima.

Zakon točno navodi razloge za prestanak društva:

 1. Istek vremena određenog u društvenom ugovoru,

 2. Odluka članova društva,

 3. Pripajanje društva drugome društvu (nema nastanka novoga društva) i spajanje s drugim društvom (nastanak novoga društva),

 4. Pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne 

mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

 5. Pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,

 6. Provođenje stečajnog postupka,

 7. Odluka registarskog suda donesena napose po odredbama Zakona – ovaj razlog za prestanak obuhvaća dva 

zakonska slučaja:

● nepostupanje po odluci suda u slučaju sjedinjenja temeljnih udjela

● brisanje na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj dužnosti suda,

   ako društvo tri godine ne postupi po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja   

   financijska izvješća niti ih dostavi sudu u roku 6 mjeseci nakon priopćene namjere  

        brisanja,

 1. Ukidanje društva (slučaj protuzakonitog djelovanja organa ili člana društva).

Zakonom je utvrđeno da se društvenim ugovorom mogu predvidjeti i drugi razlozi za prestanak društva. Znači, ako unaprijed smatrate određene uvjete, projekte i slično važnima za opstanak vaše firme, možete ih odmah pri osnivanju unijeti u društveni ugovor kao potencijalni razlog za donošenje odluke o prestanku. Što je posebice praktično u slučaju razmirica suvlasnika.

Dalje, društvo može prestati i temeljem presude trgovačkog suda (na čijem je području sjedište upisano u sudski registar) u postupku povodom tužbe za prestanak društva. Tužbu za prestanak društva ovlašteni su podići članovi društva (vlasnici) čiji temeljni ulozi čine najmanje 1/10 temeljnog kapitala društva, ako postane nemoguće da se ostvaruje svrha društva ili ako u prilikama društva postoje drugi važni razlozi za njegov prestanak.

Temelj za početak postupka likvidacije je nastajanje razloga za prestanak društva, osim u slučajevima kada

likvidacija nije potrebna. Likvidacija nije potrebna u slučajevima kada se:

- nad društvom otvori stečajni postupak

- društvo pripaja, odnosno spaja s drugim društvom

- kada društvo nema imovine (ako se naknadno ustanovi postojanje imovine – provodi se likvidacija).

Tvrtka društva u likvidaciji

Po prijavi, a zbog kojeg od razloga koje smo gore naveli, trgovački sud donosi odluku o upisu otvaranja postupka likvidacije društva u sudski registar. Nakon toga upisa u tvrtku (znači kao dodatak nazivu) društva mora se unijeti dodatak: “u likvidaciji“.

Na taj način trećima je data na znanje promjena cilja društva i članova uprave. Sama likvidacija nema utjecaja na odnose trećih osoba s društvom, osim ako to proizlazi iz naravi samoga posla ili je to za neke poslove posebno propisano. Znači, nakon otvaranja likvidacije dolazi do promjene tvrtke društva na način da će glasiti npr. umjesto Naziv d.o.o. – Naziv d.o.o. u likvidaciji.

Subjekti likvidacije

Likvidaciju provode članovi uprave društva koji se nazivaju likvidatori. Likvidatori vode poslove društva za vrijeme likvidacije, osim ako se društvenim ugovorom ili odlukom članova društva likvidatorima ne imenuju jedna ili više drugih osoba.

Likvidatori, pa čak i kada je riječ o članovima uprave, nisu uprava kao organ društva, već djeluju kao osobe koje su imenovane likvidatorima ili tako djeluju jer su do postupka likvidacije bili članovi uprave. Znači, likvidatore prvenstveno imenuju članovi društva, a to mogu učiniti na dva načina:

 1. Odlukom donesenom na skupštini društva,

 2. U pisanom obliku ili odgovarajućom odredbom društvenog govora (ako je u trenutku nastanka razloga za prestanak društva odgovarajuća odredba o imanovanju likvidatora postojala u društvenom ugovoru).

Likvidatori mogu biti imenovani i od strane suda i to u slučajevima:

 1. Upisa likvidatora po službenoj dužnosti – kada i nakon ponovljenog poziva suda, u ostavljenom roku, uprava ne postupi po njegovu zahtjevu da podnese prijavu za upis nastanka razloga za prestanak društva u sudski registar,

 2. Na prijedlog članova društva koji imaju poslovne udjele koji čine minimalno 1/10 temeljnog kapitala društva i/ili nadzornog odbora (ako ga društvo ima) – u izvanparničnom postupku sud će usvojiti prijedlog ako postoji važan razlog  te je ovlašten donijeti dvije različite odluke; o imenovanju likvidatora uz postojeće likvidatore ili umjesto postojećih likvidatora.

Likvidatori koje imenuje sud imaju pravu na primjerenu naknadu troškova koje su imali kao likvidatori i isplatu nagrade za obavljeni rad. Ukoliko se o tome ti likvidatori i članovi društva ne slože, odluku o naknadi troškova i nagradi za rad donosi sud u izvanparničnom postupku.

Sudu se mora podnijeti prijava za upis imenovanih prvih likvidatora i njihovih ovlaštenja za zastupanje u sudski registar, kao i svaka promjena likvidatora i njihovih ovlaštenja za zastupanje.

U nastavku više o položaju likvidatora, ovlastima i odgovornostima te tijeku likvidacije.

Izvor: http://www.ekonos.hr/clanci.php?grupa=5&clanak=124