Pitanje;

Kako primijeniti odredbu članka 17. stavak 3. Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija koja se odnosi na metodu ispravka vrijednosti „sitnog inventara“?

Odgovor;

U svim računovodstvenim sustavima republike Hrvatske napušten je izraz »sitni inventar«, koji se koristio za dugotrajnu nefinancijsku imovinu male vrijednosti.

Ispravak vrijednosti takve imovine obvezatno se obavljao jednokratnim otpisom u 100%-tnom iznosu prilikom stavljanja iste u upotrebu.

Donošenjem Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija (Nar. nov., br. 10/08 i 7/09 – u nastavku teksta: Uredba) sva nefinancijska imovina, čiji je vijek upotrebe dulji od jedne godine i koja dulje od jedne godine zadržava isti pojavni oblik, definirana je kao dugotrajna imovina.

Ako je vijek upotrebe neke nefinancijske imovine kraći od godine dana ista se klasificira kao kratkotrajna imovina i kod stavljanja u upotrebu knjiži se kao materijalni trošak.

Odredbom članka 17. stavak 3. Uredbe propisano je da se dugotrajnu nefinancijsku imovinu, čiji je pojedinačni trošak nabave (nabavna vrijednost) niži od 2.000,00 kuna može otpisati jednokratno prilikom stavljanja u upotrebu. Iz navedene odredbe proizlazi da metode ispravka vrijednosti dugotrajne nefinancijske imovine niže vrijednosti mogu biti različite.

Najjednostavnija metoda je da se takva imovina prilikom stavljanja u upotrebu odmah otpisuje u 100%-tnom iznosu.

Druga metoda ispravka vrijednosti te imovine je da se kod stavljanja u upotrebu otpisuje npr. samo 50% njezine vrijednosti, a preostalih 50% vrijednosti kod rashodovanja. Dugotrajna nefinancijska imovina nabavne vrijednosti manje od 2.000,00 kuna može se razvrstati po očekivanom vijeku upotrebe, npr. 4 godine. U tom slučaju ispravak vrijednosti obračunavat će se kod stavljanja u upotrebu po stopi od 25% svake godine.

Svaka od navedenih metoda je ispravna. Preporučamo da neprofitna organizacija jednostavnim aktom (odlukom) odredi metodu otpisa dugotrajne nefinancijske imovina čija je nabavna vrijednost niža od 2.000,00 kuna.

Bez obzira na metodu otpisa predmetne imovine, obračunati iznos ispravka njezine vrijednosti tereti rashode na računu skupine 43 – rashodi amortizacije, uz obvezu pojedinačnog ili skupnog praćenja te dugotrajne imovine u korisnom vijeku upotrebe (do rashodovanja ili utvrđenog manjka).

Izvor: Ripup časopis 03/12, str. 14