User Tools
Isplata dnevnica za službena putovanja
info@actarius.hr
Poštovani,
vezano uz službena putovanja imamo pitanje te molimo vaše mišljenje. Imat ćemo situaciju da ćemo 2 zaposlenika uputiti na službeni put.
Situacija 1.
Prvi kolega će obavljati sastanke na različitim lokacijama i s različitim strankama (što unutar grupe što s trećim stranama). Iz Zagreba bi poletio 01.10. 19. a vratit će se 14.11.19. Putovanja i sastanci
će biti u SAD-u. Čovjek kreće iz Zagreba gdje je sjedište firme i putevi će ići:
20 dana u Chicago, SAD nakon toga leti direktno na 15 dana u Cleveland, SAD, nakon toga leti direktno na 7 dana u Raleigh, SAD, iz Raleigha, SAD se vraća za Zagreb.
Situacija 2.
Drugi kolega će obavljati sastanke na različitim lokacijama i s različitim strankama (što unutar grupe što s trećim stranama). Iz Zagreba bi poletio 01.10.19 a vratit će se 14.11.19. Putovanja i sastanci će biti u 3 države: SAD, Japan i Rusija.
Čovjek kreće iz Zagreba gdje je sjedište firme i putevi će ići:
20 dana u Chicago, SAD, nakon toga leti direktno na 15 dana u Tokyo, Japan nakon toga leti direktno na 7 dana u Moskvu, Rusija, iz Moskve, Rusije se vraća za Zagreb.
Zajedničko pitanje za oba slučaja je radi li se ovdje o 3 službena puta te mogu li se za svaki od puteva isplatiti max neoporezive dnevnice predviđene za zemlje u kojima će boraviti.
Pravilnik o porezu na dohodak u članku 7. točka 8. navodi (8) Službenim putovanjem u tuzemstvu, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se putovanje do 30 dana neprekidno, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca.
Zakon o radu u članku 18. navodi da ukoliko se radnika privremeno upućuje na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana poslodavac je dužan, uz podatke propisane člankom 15. Zakona o radu, u pisanom ugovoru o radu ili pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo dodati i podatke vezane uz predmetni rad u inozemstvu ili može, u ugovoru odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja. Primjerak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje tijekom trajanja rada u inozemstvu, poslodavac mora uručiti radniku prije odlaska u inozemstvo, ako ga je na to osiguranje dužan osigurati prema posebnom propisu.
Nadalje članak 7 Zakona o doprinosima u točki 47 navodi slijedeće:
„47. službeni put u inozemstvo jest boravak osiguranika u inozemstvu po nalogu poslodavca ili isplatitelja primitka od kojeg se utvrđuje drugi dohodak, ili po potrebi samostalne djelatnosti iz točaka 1. do 6. ovoga članka, u trajanju do 30 dana neprekidno.
Iz svega navedenog vidljivo je da je službeni put po svojoj prirodi kratkotrajnog karaktera koji je kao takav definiran trajanjem do 30 (trideset dana).
Pošto, u Vašem primjeru, radi se o boravku dužem od 30 dana, to se ne može okarakterizirati kao službeni put, već kao privremeni rad u inozemstvu – stoga nikakva isplata neoporezivih dnevnica nije porezno prihvatljiva, već je potrebno radnika tretirati kao privremeno izaslanog na rad u inozemstvo.
