Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorska prava nastala u radnom odnosu pripadaju radniku, ako ugovorom o radu ili drugim aktom koji uređuje radni odnos nije drugačije određeno. To znači da ako to nije određeno, pravo na iskorištavanje autorskih djela nastalim u radnom odnosu pripadaju radniku. Jedini izuzetak od ovog pravila su računalni programi, koji ako su nastali u radnom odnosu automatski pripadaju poslodavcu, osim u slučaju da radnik i poslodavac nisu drugačije odredili.

Znači, ako poslodavac želi steći pravo iskorištavanja autorskih djela koja u okviru radnog odnosa naprave njegovi radnici, bilo bi najbolje da to ima izrijekom regulirano u ugovoru o radu koji s tim radnikom sklapa (ili u kasnijem dodatku ugovoru o radu, ako to pitanje već nije bilo reguliralo prilikom sklapanja ugovora o radu). Zakon traži da u ugovoru o radu bude jasno regulirano stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela, jer ako sve to nije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja.

Ako je poslodavac nositelj prava iskorištavanja autorskog djela koje je u sklopu radnog odnosa napravio radnik, onda nije radniku dužni plaćati nikakvu dodatnu naknadu (jer je autorsko djelo načinio radeći za ugovorenu plaću). Naravno, poslodavac može sa radnikom dogovoriti da osim plaće ostvaruje pravo i na dodatnu naknadu, ili udio od prodaje autorskih djela koje stvori, no to je mjera stimulacije koju poslodavac nije obvezan učiniti.

Izvor:http://www.legalis.hr/forum/entry.php/6-Iskori%C5%A1tavanje-autorskih-djela-nastalih-u-radnom-odnosu