primjer:

-radnik je radio u razdoblju od 1.1. – 15.6. (5,5 mjeseci), ukupan godišnji odmora kod poslodavca iznosi 20 dana.

*formula za izračun srazmjernog godišnjeg odmora:

-1/12 godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec rada (1/12 od 20 dana je 1,66 dana)

-1,66 dana x 5 navršenih mjeseci rada

= 8,3 dana (najmanje polovica dana zaokružuje se na cijeli dan – uvjet nije ostvaren)

= 8 (radnik ima pravo na osam dana srazmjernog godišnjeg odmora)

Članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine br. 61/11) mijenja u cijelosti čl. 59. Zakona o radu, koji nakon izmjene koja je u primjeni od 11. lipnja 2011. godine, propisuje da

(1) Radnik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na način propisan odredbama članka 55. (uzimajući u obzir najkraće zakonom propisano trajanje godišnjeg odmora) i 56. (uzimajući u obzir moguće druge izvore radnog prava koji propisuju veći broj dana godišnjeg odmora od najmanjeg zakonom propisanog) ovoga Zakona, za svaki mjesec rada:

1) ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona, nije stekao pravo na godišnji odmor (dakle, nije stekao pravo na godišnji odmor jer se prvi put zaposlio ili ima prekid između dva radna odnosa duži od 8 (osam) dana, a radio je manje od 6 (šest) mjeseci kod konkretnog poslodavca koji bi mu trebao priznati pravo na korištenje godišnjeg odmora);

2) ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona (dakle, ako zbog prestanka radnog odnosa, bez obzira na način odnosno pravnu osnovu toga prestanka, nije uspio odraditi šestomjesečni rok po prvom zaposlenju ili zaposlenju nakon prekida između dva radna odnosa dužeg od 8 (osam) dana);

3) ako radni odnos prestane prije 1. srpnja (pa mu zbog toga ne bi trebalo priznati cijeli godišnji odmora za konkretnu godinu u kojoj mu radni odnos prestaje prije 1. srpnja, opet bez obzira na način odnosno osnovu toga prestanka, iako nema pravne zapreke da poslodavac već 1. siječnja određene godine dozvoli radniku korištenje godišnjeg odmora za tu konkretnu godinu, samo što u tome slučaju, ako se ostvari ovaj uvjet prestanka radnog odnosa prije 1. srpnja, neće od radnika moći potraživati da mu ovaj “odradi” dane koje je koristio temeljem njegovog dopuštenja, a na koje ne bi imao pravo da je poslodavac o njegovom godišnjem odmoru odlučivao prilikom prestanka njegovog radnog odnosa, dakle, nakon odluke koju je donio prije nego je znao da će radnik imati pravo na srazmjerni dio godišnjeg odmora, a prije 1. srpnja te iste godine);

4) ako je tijekom kalendarske godine u radnom odnosu kod više poslodavaca, pri čemu pravo na godišnji odmor za tu godinu kod svih poslodavaca može ostvariti ukupno u najdužem trajanju određenom na način propisan odredbama članka 55. i 56. ovoga Zakona (uzimajući u obzir najkraće zakonom propisano trajanje godišnjeg odmora i moguće druge izvore radnog prava koji propisuju veći broj dana godišnjeg odmora od najmanjeg zakonom propisanog). Dakle, izmijenjena točka 4. donosi jednu novu pravnu osnovu stjecanja prava na srazmjerni dio godišnjeg odmora, koja nije postojala prema ranijim propisima. Ta pravna osnova je činjenica da je radnik tijekom kalendarske (!) godine u radnom odnosu kod najmanje 2 (dva) poslodavca.

Prema tome, poslodavcu će radi potrebe obračuna točnog broja dana srazmjernog dijela godišnjeg odmora, prema novom sustavu biti od koristi informacija vidljiva iz radne knjižice radnika, o tome da je radnik već tijekom kalendarske godine bio ili nije bio u radnom odnosu kod nekog drugog poslodavca. Ako je radnik bio zaposlen kod drugog poslodavca, novi poslodavac će automatski zaključiti da taj radnik više ne može u toj kalendarskoj godini ostvariti puni godišnji odmor, jer do primjene mora doći ova izričita zakonska odredba.

Stoga će takvom radniku odrediti srazmjerni dio godišnjeg odmora, prema dolje izloženim pravilima obračuna, osim ako se na radnika ne bi primjenjivala odredba stavka 4. čl. 59. Zakona o radu, o čemu u nastavku.

Izmijenjeni čl. 59. Zakona o radu također navodi da se pri izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz stavka 1. ovoga članka (dakle izračunavanja srazmjernog dijela godišnjeg odmora), najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec.

Kada radniku radni odnos prestaje točno u polovici mjeseca koji ima parni broj dana, pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj mjesec ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.

Iznimno, kod radnika koji bi prema novoj točki 4. st. 1. čl. 59. Zakona o radu zbog rada kod više poslodavaca (više od jednog) tijekom kalendarske godine inače (bez ove odredbe koja propisuje iznimku) imao pravo na srazmjerni dio godišnjeg odmora, ako je pravo na godišnji odmor stekao neprekidnim šestomjesečnim radom kod poslodavca kod koga je zasnovao svoj prvi radni odnos ili je između toga i prethodnog radnog odnosa imao prekid duži od 8 (osam) dana, a radni mu odnos prestaje nakon 1. srpnja, pravo na godišnji odmor u cijelosti za tekuću kalendarsku godinu ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.

Izvor: http://www.e-obrt.info/default.asp?cms=GHIDMM