Za razliku od poduzetnika koji samostalno kreće u posao, korisnik franšize u početku poslovanja ima potporu davatelja franšize koji mu pomaže, nadzire ga, educira i daje mu praktično iskustvo.

Franšizno poslovanje je sustav trgovanja dobrima i/ili uslugama i/ili tehnologijom, koja se bazira na bliskoj i stalnoj suradnji legalno i financijski samostalnih poduzeća vlasnika franšize – davatelja franšize i pojedinačnih korisnika franšize– primatelja franšize gdje vlasnik garantira svojim korisnicima pravo i nameće obvezu da će voditi posao u skladu s konceptom franšize.

Dakle, franšiza se pojavljuje kada kompanija – davatelj franšize – licencira svoje trgovačko ime i svoj način rada određenoj osobi ili grupi koji se slažu da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora. Davatelj franšize osigurava korisniku franšiznu podršku i u nekim slučajevima ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize.

Zauzvrat, korisnik franšize plaća davatelju franšize ili franšizoru početnu pristojbu za poslovanje, za korištenje trgovačkog imena i načina poslovanja.

Kupnjom franšize poduzetnik ne gradi svoju tvrtku od nule, korak po korak, već je njegova tvrtka – poduzeće kopija svih takvih u franšizorovu lancu. Franšiza odgovara poduzetnicima koji nemaju puno vlastitih ideja, ali su uporni i radišni, imaju upravljačke vještine, nešto kapitala ili vlastitu lokaciju – prostor i nisu opterećeni nedostatkom samostalnosti.

Kako se kupuje već postojeće poduzeće, kupac franšize ugovorom se obvezuje da će slijediti upute: koji proizvod ili uslugu kupuje, kako će prodavati, kako će nadzirati troškove, koliko sati dnevno raditi. Kupac franšize ima pravo i obvezu na: korištenje franšizorovog imena, korištenja know-how-a, korištenje uputa i standarda franšizorove kvalitete.

Ugovor o franšizi nije u potpunosti definiran stoga će biti pripremljen u skladu s nacionalnim zakonima, zakonima Europske zajednice i Etičkim kodeksom za franšizno poslovanje kao temelja i smjernice za sklapanje i raskidanje franšiznih ugovora.

Ugovor o franšizi je autonomni pravni posao u većini europskih zemalja, iako nema konkretnih propisa u zakonodavstvima pojedinih zemalja kojima se posebno uređuje ovaj ugovor. Ugovor o franšizi zbog sličnosti uspoređuje se s ugovorom o ortakluku, djelu, posredovanju, licenci, kooperaciji, trgovačkoj koncesiji i slično.

Svi ugovori i svi ugovorni dogovori vezani uz franšizno poslovanje trebaju biti napisani ili prevedeni od sudskog tumača na službenom jeziku zemlje u kojoj je primatelj franšize, a potpisani ugovori odmah će se dostaviti primatelju franšize.

Bitni sastojci ugovora o franšizi reguliraju:

● Upotrebu zajedničkog imena ● Ujednačen izgled poslovnog prostora za korisnike franšize ● Prijenos znanja (knouhow) ● Trajnu komercijalnu ili tehničku pomoćtijekom trajanja ugovora ● Odredbe raskida ugovora.

Ugovorom se reguliraju i određena ograničenja, kao, na primjer:

● Zabrana prodavanja robe drugih proizvođača ● Obvezna nastupanja u prometu pod imenom, žigom ili tvrtkom davatelja franšize ● Obveza pridržavanja standarda poslovanja koje odredi davatelj ● Omogućavanje davatelju da nadzire poslovanje i kvalitetu proizvoda ● Redovito plaćanje naknade za pravo uporabe žiga, tvrtke i know-how-a ● Obveza korištenja znaka davatelja ● Obveza nabavke sirovina, rezervnih dijelova, materijala i usluga za poslovanje davatelja.

S obzirom na razvoj franšiznog poslovanja koje je u svijetu vrlo razvijeno, ugovor o franšizi iz sredine 1990-ih značajno se razlikuje od ugovora iz 50-ih i 60-ih godina. Ugovor koji je nekad bio napisan na tri stranice danas je narastao na 50 i više stranica i danas davatelj franšize određuje svaki aspekt odnosa, do najsitnijih detalja.

Izvor: Obrtničke novine, studeni 2012.