Forenzično računovodstvo
info@actarius.hr
Nezakonito izvještavanje i namjerne manipulacije financijskim izvještajima uslijed zloupotrebe računovodstvenih standarda, načela i metoda sve su učestalije. Prijevare općenito nastaju kada su prisutna tri elementa, i to pritisak (motiv), prilika i racionalizacija (opravdanje). Procijenjuje se da na godišnjoj razini društvo zbog prijevara gubi 5% svojih prihoda, međutim koliki su stvarni gubici? Žrtve prijevare mogu biti različite organizacije neovisno o svojim karakteristikama. Međutim, najčešće se radi o subjektima koji nemaju implementirane adekvatne interne kontrole. Nadalje, počinitelji prijevare mogu biti vlasnici, zaposlenici, menadžeri te vanjske osobe. Za efikasno upravljanje rizikom prijevare poduzeća trebaju uspostaviti određene kontrole, i to: preventivne (mjere za sprječavanje prijevara), detektivne (mjere za otkrivanje prijevara) i korektivne kontrole (korektivne mjere i popravljanje šteta uzrokovanih prijevarama).
Kako bi se otkrile prijevare i sankcionirao počinitelj, potrebno je provesti detaljnije i sveobuhvatnije ispitivanje od “obične” revizije. Upravo se forenzično računovodstvo bavi ispitivanjem, dokazivanjem i sprječavanjem prijevarnih radnji. Oko 27% prijevara otkrije se u prvih 6 mjeseci, međutim prosječno je potrebno oko 18 mjeseci za otkrivanje prijevare.
Stoga, osnovni zadaci koje bi trebao ispuniti računovodstveni forenzičar su istraživanje i analiziranje financijskih dokaza s ciljem otkrivanja i sprječavanja prijevare, identificiranje počinitelja prijevare, izvještavanje o nalazima te pomaganje u sudskim postupcima. Od forenzičnog računovođe zahtijevaju se znanja iz različitog područja, primjerice o standardima financijskog izvještavanja, revizije, statistike, pravne regulative, informatike, istražiteljskih vještina, tehnika intervjuiranja i sl., a prije svega forenzični računovođa treba djelovati sa stavom skepticizma. Budući da se prijevare često ponavljaju i izvode kroz duži vremenski period, potrebno je obratiti pozornost na znakove upozorenja, tzv. „crvene zastavice“ (engl. Red Flags) jer počinitelji često pokazuju određene promjene u ponašanju ili karakteristike koje odstupaju od uobičajenog ponašanja. Međutim, iako se crvene zastavice mogu pojaviti u poslovanju, računovodstvenom sustavu ili u procesu financijskog izvještavanja, one samo ukazuju na povećani rizik prijevare, a ne da se prijevara u stvarnosti i dogodila!
Forenzični postupak najčešće se provodi reaktivno, tj. angažman započinje na temelju dojave i nastanka sumnje o počinjenju prijevare. Način provođenja postupka nije propisan standardima, stoga se forenzičar tijekom obavljanja postupka oslanja na svoju stručnost, iskustvo i intuiciju u otkrivanju prijevara, a može surađivati ili formirati tim sa internim i eksternim revizorima, pravnom službom subjekta, vanjskim stručnjacima, odjelom ljudskih resursa subjekta, zaposlenicima i sl. Uobičajeno se postupak obavlja kroz nekoliko faza, i to: pokretanje istrage; definiranje teorije o prijevari (ili scenarij prijevare); sastavljanje plana istrage; prikupljanje dokaza; provođenje intervjua; sastavljanje izvještaja i svjedočenje na sudu. Forenzičar može koristiti razne načine za prikupljanje i analizu podataka i informacija te razmatranje prijevara, između ostaloga: analizu financijskih izvještaja primjenom analitičkih postupaka; softver za rudarenje podataka (“Data mining”); razmatranje Benfordovog zakona, Beneishove distribucije i sl.
Dakle, provedbom forenzične analize potrebno je utvrditi, primjerice: tko je uključen u prijevaru; postoje li suučesnici; od koga je primljen nalog za izvršenje prijevare i da li su te osobe pod istragom; kolika je šteta i učinak na financijske izvještaje; koliko je prijevara dugo trajala; da li su identificirane sve prijevarne sheme; kako je došlo do nastanka i počinjenja prijevare; na koji način je prijevara otkrivena te načini kako bi se prijevara mogla u budućnosti spriječiti i sl.