User Tools
Fiskalizacija i poslovanje u turizmu
info@actarius.hr
Kroz ovaj osvrt ćemo proći kroz konkretna pitanja iz prakse i njihova pojašnjenja. Važno je istaknuti kako su pojedina pitanja, odnosno odgovori usklađeni sa posljednjim izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te se za jedan dio dosadašnjih situacija Porezna uprava još nije izjasnila mišljenjem.
1. Jesu li građani koji imaju odobrenje za pružanje usluga u turizmu te im se dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu, obveznici fiskalizacije?
Da bi se uopće govorilo o obvezi fiskalizacije potrebno je utvrditi radi li se o obvezniku fiskalizacije (obvezniku poreza na dohodak od samostalne djelatnosti ili obvezniku poreza na dobit). Postupak fiskalizacije neće tako provoditi osobe koje posluju gotovinom, ali se ne smatraju obveznicima fiskalizacije (jer nisu obveznici poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak).
Obveznici fiskalizacije su fizičke osobe obveznici poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, ali ne i osobe koje dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti. Tako se obveznikom fiskalizacije neće smatrati porezni obveznik koji dohodak od najma utvrđuje na temelju poslovnih knjiga.
Napominjemo da se ne smatraju obveznicima fiskalizacije fizičke osobe koje ostvaruju dohodak od imovine i imovinskih prava. Tako se obveznicima fiskalizacije ne smatraju, primjerice:
- građani koji iznajmljuju stambeni prostor
- građani koji iznajmljuju putnicima i turistima postelje, sobe ili apartmane ili na svojem zemljištu imaju kamp
- građani koji su obveznici poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja i slično.
Dakle, porezni obveznici koji ostvaruju dohodak od iznajmljivanja pa tako i građani koji imaju odobrenje za pružanje usluga u turizmu te im se dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu nisu obveznici fiskalizacije.
Ovdje je potrebno napomenuti da ako je porezni obveznik od ukupne djelatnosti (obrt, iznajmljivanje i zakup) ostvario ukupni primitak u iznosu većem od onog propisanog za obvezni ulazak u sustav PDV-a, odnosno u iznosu većem od 300.000,00 kuna (obrt 105.000,00 kn, iznajmljivanje 120.000,00 kn, zakup 100.000,00 kn) on je obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a i od 1. siječnja 2018. na sve isporuke u okviru svoje ukupne gospodarske djelatnosti obračunavati PDV (i djelatnost obrta i djelatnost iznajmljivanja i djelatnosti zakupa). Međutim, dohodak i porez na dohodak po osnovi obrta, iznajmljivanja i zakupa može i dalje utvrđivati na isti način (paušal za obrt, paušal za iznajmljivanje i rješenje za zakup), budući da ni po jednom od navedenih izvora dohotka nije ostvario primitke u iznosu većem od 300.000,00 kn, pod uvjetom da i dalje zadovoljava ostale propisane uvjete.
2. Molim vas pojašnjenje situacije oko fiskalizacije povremenog prijevoza putnika, kao i prodaju karata u putničkom prijevozu, obzirom na posljednje izmjene Zakona u tom dijelu.
Kako je cilj fiskalizacije uspostaviti nadzor nad ostvarivanjem te evidentiranjem ostvarenog prometa u gotovini, od obveze fiskalizacije oslobađaju se neke od djelatnosti čiji se ostvareni prometi mogu učinkovito pratiti drugim mjerljivim veličinama (kao primjerice mjerenjem potrošnje). Kod takvih djelatnosti nije potrebno uvođenje obveze fiskalizacije te se odredbama Zakona taksativno nabrajaju djelatnosti za koje se ne propisuje obveza fiskalizacije bez obzira na obvezu izdavanja računa prema posebnom propisu. Također, ukoliko nema obveze izdavanja računa za određenu djelatnost, prema postojećim propisima, nema niti obveze fiskalizacije za te djelatnosti. Između ostalog, Zakonom je propisano da se obveznikom fiskalizacije ne smatra porezni obveznik za ostvareni promet u djelatnosti prodaje karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu. Ova odredba stupa na snagu s 1. srpnja 2017. godine jer se pojedinim obveznicima fiskalizacije omogućilo razdoblje prilagodbe. Kako je člankom 7. Zakona propisano da se obveznik fiskalizacije koji ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzima od obveze fiskalizacije samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 5. Zakona, ako se na istom računu, uz prodaju karte, zaračunava i prodaja nekog drugog dobra ili pružanje druge usluge, tada račun podliježe fiskalizaciji ili se evidentiranje mora razdvojiti na izuzetu djelatnost i djelatnosti koje nisu izuzete od fiskalizacije. Na primjer, na računu su iskazane: prodaja karte i neka druga usluga pa prvi dio ne podliježe fiskalizaciji, a drugi da, što znači da ili će se cijeli račun fiskalizirati ili će se izdati dva odvojena računa, od kojih će se jedan fiskalizirati, a drugi ne. Tumačenje Porezne uprave vezano uz izuzeće od fiskalizacije karata u putničkom prometu je bilo da se u izuzeće ne može ubrojiti i prodaja karata kod izleta, primjerice brodom ili autobusom, jer je svrha putničkog prijevoza isključivo prijevoz putnika od polazišta do odredišta, što nije slučaj kod navedenog primjera.
Također, povremeni prijevoz putnika koji kao sastavni dio turističke ponude (izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika) organiziraju pravne i fizičke osobe sukladno propisima kojima se uređuje turistička djelatnost je samo dio unaprijed određene cjeline, koja se kao takva nudi na tržištu, i koja se ne može razdvojiti na zasebne usluge od kojih jedna ne bi podlijegala fiskalizaciji, nego je potrebno fiskalizirati račun izdan za uslugu u kojoj je usluga prijevoza samo jedan dio turističke ponude. Dakle, od 1. srpnja 2017. godine, propisuje se izuzeće kod prodaje karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu pa se sukladno tome očekuje mišljenje Porezne uprave, odnosno još uvijek nije jasno hoće li argumentiranje zakonodavca biti drugačije u slučaju malih brodara. Dakle, Porezna uprava se još uvijek nije službeno oglasila o ovom pitanju, odnosno novoj situaciji, pa će se konačno tumačenje morati pričekati, međutim dosadašnja mišljenja Porezne uprave su izuzimala od obveze fiskalizacije male brodare koji prodaju putničke karte koje služe za prijevoz putnika, a iste su numerirane, te je relacija kao i cijena prijevoza unaprijed poznata.Također, kod turističkih vlakića, do sada se tumačilo da ukoliko obveznik prodaje putničke karte koje služe za prijevoz putnika, a iste su numerirane, te je relacija kao i cijena prijevoza unaprijed poznata i djelatnost prijevoza putnika u cestovnom prometu se obavlja sukladno navedenim propisima, prodaja karata za prijevoz putnika turističkim vlakićem, ne podliježe obvezi fiskalizacije i navedene putničke karte izuzete su od obveze, međutim u svrhu nedvojbenog tumačenja zakonodavac je propisao da se od 1. srpnja izuzeće od obveze fiskalizacije odnosi na prodaju karata ili žetona za cestovni lokalni linijski prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave, pa je logičan zaključak da je intencija zakonodavca bila ponuditi jasniju formulaciju, odnosno jasnije tumačenje na koga se odnosi ovo izuzeće. Dakle, vjerujemo da namjera nije bila suziti broj izuzetih obveznika fiskalizacije i ograničiti ga na one koji prijevoz putnika obavljaju sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave, nego upravo pridonijeti razjašnjenju pojedinih situacija, pa će tako oni koji obavljaju djelatnost prijevoza sukladno adekvatnoj odluci (koncesiji i dr.) i dalje moći obavljati svoju djelatnost bez obveze fiskalizacije. Međutim, i u ovom slučaju će biti nužno pričekati i službeno izjašnjenje Porezne uprave. 3. Ako određeni subjekt radi „u tuđe ime i za tuđi račun“, kako odnosno tko treba fiskalizirati račun prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom? Molim Vas da pojasnite pojedine situacije kod izdavanja računa u ime iznajmljivača i izdavanje računa u ime drugog obveznika fiskalizacije. 1. Izdavanje računa u ime iznajmljivača postelja, soba i apartmana
Građani - iznajmljivači postelja, soba i apartmana, nisu obveznici fiskalizacije, pa računi koje građani-iznajmljivači samostalno izdaju gostima ili koje u njihovo ime i za njihov račun izdaju turističke agencije ne podliježu obvezi fiskalizacije. U ovom slučaju agencija je dužna fiskalizirati samo svoj račun za proviziju koju ispostavlja građaninu-iznajmljivaču, a koja je naplaćena u gotovini. Ukoliko turistička agencija na računu koji izdaje u ime i za račun iznajmljivača posebno iskaže iznos svoje provizije za koju postoji obveza fiskalizacije, obvezna je fiskalizirati taj račun s ukupnim iznosom.
2. Izdavanje računa u ime i za račun drugog obveznika fiskalizacije
Ako primjerice turistička agencija izdaje račun gostu u ime i za račun drugog obveznika fiskalizacije (nalogodavatelja) isti podliježe obvezi fiskalizacije ,s OIB-om nalogodavatelja (i potpisuje se njegovim digitalnim certifikatom), a u polju OIB operatera naplatnog uređaja navodi se također OIB nalogodavatelja.
Na računu koji nalogoprimac izdaje za svoju proviziju, iskazuje svoj OIB, a u polje operatera naplatnog uređaja iskazuje OIB svojeg zaposlenika koji je izdao i fiskalizirao taj račun.
Dakle zastupnik koji izdaje i fiskalizira račune u ime nalogodavatelja smatra se poslovnim prostorom nalogodavatelja s vlastitim brojačem računa, pri čemu oznaka tog poslovnog prostora mora biti označena na isti način kao što će se navoditi i u samom računu koji će izdavati i fiskalizirati zastupnik u njegovo ime. Podatke o tom poslovnom prostoru obveznik fiskalizacije-nalogodavatelj mora dostaviti Poreznoj upravi. Podatke obveznik fiskalizacije dostavlja elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave, ePorezna s početkom obveze fiskalizacije, a prije početka dostave računa. Iznimno, obveznik fiskalizacije koji po posebnom propisu nema obvezu korištenja sustava ePorezna, navedene podatke dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije, neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu.
Što se tiče digitalnih certifikata, tehnički gledano, ne postoji nikakva zapreka za korištenje više različitih certifikata za fiskalizaciju od više različitih obveznika na jednom računalu u čije ime i za čiji račun se radi. Posve je u domeni proizvođača softvera način na koji će implementirati aplikativno rješenje na strani obveznika, a koje može koristiti više različitih certifikata za fiskalizaciju.
Također, postupak fiskalizacije je određen poslovnim modelom, a ne obratno. Prema tome, prodaja u svoje ime i za svoj račun, odnosno prodaja u svoje ime i za tuđi račun (komisiona prodaja), koja je ugovorno uređena, i kao takva moguća zahtjeva prilagodbu postupka fiskalizacije poslovnom modelu, pa će shodno tome prodaja u tuđe ime i za tuđi račun zahtijevati digitalni certifikat (potpis) nalogodavatelja, a prodaja u svoje ime, digitalni potpis nalogoprimca. Ugovorni model između nalogodavca i nalogoprimca je potrebno priložiti internom aktu, koji se predočuje za potrebe nadzora.
4. Naša tvrtka je obveznik poreza na dobit, u sustavu je PDVa i bavi se proizvodnjom vina, a vino prodajemo veleprodajnim kupcima. Zbog potražnje kupaca zanima nas na koji način možemo prodavati vino fizičkim osobama za gotovinu u samom podrumu. Da li je potrebno organizirati klasičnu maloprodaju i fiskalizirati račune ili smijemo na otvorenom prostoru ispred podruma prodavati vino bez izdavanja računa?
Temeljem članka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (u daljnjem tekstu: Zakon), obveznicima fiskalizacije smatraju se fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrt, slobodna zanimanja te poljoprivrednici obveznici dohotka od samostalne djelatnosti) i pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit prema članku 2. Zakona o porezu na dobit, za sve djelatnosti koje obavljaju osim: za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa (prema posebnim propisima) te za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije (članak 5. Zakona).
Iznimno od članka 3. Zakona, obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za promete ostvarene prodajom vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima sukladno članku 5. stavku 4. Zakona, bez obzira na porezni status obveznika fiskalizacije definiran u članku 3. Zakona.
Ova iznimka se odnosi isključivo na prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima, pri čemu se pod prodajom poljoprivrednih proizvoda podrazumijeva prodaja od strane samog proizvođača, a ne preprodaja poljoprivrednih proizvoda drugih proizvođača. Ovo se izuzeće odnosi na one proizvođače poljoprivrednih proizvoda koji svoje proizvode sami prodaju na tržnicama ili drugim otvorenim prostorima.
Obvezu izdavanja računa, iz područja poreznih propisa, reguliraju Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dodanu vrijednost i Zakon o porezu na dohodak. Opći porezni zakon između ostalog propisuje izuzeće od obveze izdavanja računa ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima, dok Zakon o porezu na dodanu vrijednost propisuje obvezu izdavanja računa za isporuku drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, što bi se odnosilo na veleprodaju bilo kojeg proizvoda pa i vlastitog poljoprivrednog proizvoda.
Poljoprivredni proizvodi su proizvodi bilinogojstva i stočarstva, te proizvodi prvog stupnja njihove prerade. Što se smatra poljoprivrednim proizvodom popisano je Zakonom o poljoprivredi. Tako se poljoprivrednim proizvodom smatraju žive životinje, meso i jestivi klaonički proizvodi, mlijeko i drugi mliječni proizvodi, jaja, prirodni med, jestivo povrće i jestivo voće, žitarice, ali i vino od svježeg grožđa, ostala fermentirana pića, maslinovo ulje i ostale masti i ulja životinjskog ili biljnog podrijetla, ali i drugi proizvodi navedeni u spomenutom Zakonu.
Plod vlastitog uzgoja i proizvodnje takvih proizvoda smatra se vlastitim poljoprivrednim proizvodom, te njegova prodaja na štandovima i klupama na tržnicama na malo, kao i prodaja na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, oslobođena je izdavanja računa, pa tako i fiskalizacije izdavanja računa.
Slijedom navedenog, u ovom slučaju porezni obveznik (društvo, proizvođač vlastitog poljoprivrednog proizvoda) nije obvezan izdavati račune kada vlastiti poljoprivredni proizvod prodaje na tržnicama i otvorenim prostorima, odnosno štandovima i klupama na tržnicama i izvan tržnica na malo, no kada je riječ o veleprodaji, odnosno prodaji drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, račun mora izdati. Također, obveznik nije obvezan fiskalizirati izdane račune za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda prema članku 5. Zakona, bez obzira na porezni status definiran člankom 3. Zakona, odnosno pravnu osobnost, i bez obzira na eventualnu obvezu izdavanja računa prema drugom propisu.
5. Može li tvrtka koja je registrirana u Republici Hrvatskoj kao obveznik PDV-a i fiskalizacije obavljati ambulantnu prodaju pravnim i fizičkim osobama na teritoriju Republike Slovenije, te naplaćivati u gotovini i stranoj valuti i izdaje li fiskalni račun?
Odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je oporezivanje porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) u Republici Hrvatskoj. Stoga, dobra koja hrvatski porezni obveznik izravno proda obavljajući ambulantnu prodaju u Sloveniji podliježu oporezivanju u skladu s propisima o PDV-u u Sloveniji. Isto tako, odredbe Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisane su za porezne obveznike na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno predmet fiskalizacije je promet gotovinom obveznika fiskalizacije u Republici Hrvatskoj.
Sukladno navedenom, hrvatski porezni obveznik treba kontaktirati porezne vlasti Slovenije kako bi utvrdio koje su mu porezne obveze i prava.
6. Mogu li pravne osobe obveznice poreza na dobit gotovinom preko blagajne isplatiti račune do 5000,00 kn obrtnicima i slobodnim zanimanjima za obavljene usluge ili robu ako su isti računi fiskalizirani?
Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom obveznik fiskalizacije može drugom obvezniku fiskalizacije, ako drugačije nije propisano posebnim poreznim propisom, plaćati gotovim novcem: za nabavu proizvoda i usluga do iznosa 5.000,00 kn po jednom računu za:
- nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu,
- potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem,
- namjene na temelju posebne odluke ministra financija.
Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se, prema propisima koji uređuju porez na dohodak, plaćaju putem računa građanina. Svaku isplatu gotovog novca građanima obveznik fiskalizacije je dužan evidentirati prema posebnim propisima prema kojima vodi poslovne knjige.
Međutim, obzirom da je za primitke koji se smatraju dohotkom, Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak, kao posebnim propisom, propisana obveza isplate na žiroračun, to znači da se obveznicima poreza na dohodak (obrtnici, slobodna zanimanja i dr.) ne može plaćati u gotovini, pa ni do iznosa od 5.000,00 kn.
Dakle, navedene odredbe Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak se odnose na sve isplatitelje, osim isplatitelja građana. Plaćanje na žiroračun fizičkoj osobi koja je obveznik poreza na dohodak obveza je isplatitelja za koju su u slučaj nepridržavanja propisane i kaznene odredbe. Za svrhu oporezivanja dohotka, isplatama u gotovom novcu smatra se izravna predaja gotovog novca (novčanica i kovanica), isplata čekom, isplata na štednu knjižicu građana pri poslovnoj banci ili pošti i sve druge isplate obavljene izravno odnosno mimo žiroračuna poreznih obveznika otvorenih kod poslovne banke.
7. Kako se određuje visina blagajničkog maksimuma i što sve moramo znati o istom kao obveznici fiskalizacije?
Visina blagajničkog maksimuma određuje se u skladu s kategorizacijom veličine poduzetnika, pa tako Zakon, u svrhu utvrđivanja visine blagajničkog maksimuma, razlikuje mikro, male i srednje subjekte malog gospodarstva sukladno kategorizaciji poduzetnika u Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva, obveznike fiskalizacije koji prelaze mjerila koja određuju malo gospodarstvo, obveznike fiskalizacije koji obavljaju mjenjačku djelatnost i fizičke osobe.
Člankom 29. stavkom 2. Zakona je propisano da temeljem gore navedene kategorizacije, obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum najviše u iznosu od:
- mikro subjekt i fizičke osobe 10.000,00 kuna
- mali subjekt 30.000,00 kuna
- srednji subjekt 50.000,00 kuna.
Iznimno od stavka 2. navedenog članka fizička osoba, obveznik poreza na dobit visinu blagajničkog maksimuma određuje kao mikro, mali ili srednji subjekt, zavisno od veličine obveznika fiskalizacije sukladno kriterijima iz Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva.
Dakle, posljednjim izmjenama Zakona detaljnije se određuje iznos blagajničkog maksimuma za fizičke osobe, odnosno propisuje se blagajnički maksimum ovisno o tome da li je fizička osoba obveznik poreza na dohodak ili dobit.
Stavkom 3. istog članka Zakona je propisano da se blagajnički maksimum određuje za obveznike kao cjelinu, a u okviru tog iznosa obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum svojim organizacijskim dijelovima. U tom slučaju blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije zavisan je od broja organizacijskih dijelova - poslovnih prostora u kojima se ta djelatnost obavlja. Što se za potrebe fiskalizacije smatra poslovnim prostorom u potpunosti je prepušteno obveznicima fiskalizacije, a što obveznik fiskalizacije smatra poslovnim prostorom treba biti jasno propisano internim aktom.
Prema članku 2. točki 6. Zakona, poslovnim prostorom se smatra svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost.
Člankom 28. Stavkom 4. Zakona propisano je da je obveznik fiskalizacije dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. Zakona, primljen tijekom dana po bilo kojoj osnovi uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana.
Ovom odredbom dana je mogućnost obveznicima fiskalizacije da gotov novac mogu uplatiti na svoj račun i idućeg radnog dana, dakle do kraja radnog vremena financijske institucije u kojoj obveznik fiskalizacije vodi svoj poslovni račun.
Pri donošenju internog akta obveznik fiskalizacije će voditi računa o potrebama za gotovim novcem u svom redovnom poslovanju, te svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca.
Također će obveznik fiskalizacije, kod određivanja visine blagajničkog maksimuma kao i kod propisivanja što se smatra poslovnim prostorom za potrebe fiskalizacije voditi računa i o objektivnim okolnostima sredine u kojoj se nalazi (otoci, turistička sezona i slično). O ovakvim objektivnim okolnostima vodit će se računa i prilikom provedbe poreznog nadzora.
Zakonom je određeno da se gotovim novcem smatraju novčanice kune i kovani novac kune i lipe, a obveznik fiskalizacije je dužan takav gotov novac iznad visine određenog blagajničkog maksimuma uplatiti na svoj račun otvoren kod banke.
Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 8. svibnja 2015. godine donio Zakon o zaštiti novčarskih institucija, koji u članku 11. stavku 1. propisuje da se po dosegu blagajničkog maksimuma, novac s uplatno-isplatnih mjesta može pohraniti u trezoru ili centralnom trezoru ili u sefu koji se nalaze unutar čvrstog neprobojnog (zidanog ili protubalističkog) prostora ili prostorije, s protuprovalnim ili drugim neprobojnim vratima te se tako pohranjen i zaštićen smatra gotovim novcem položenim u banku, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje postupak fiskalizacije u prometu gotovinom.
8. Pojasnite mi postupanje kod izdavanja računa izvan radnog vremena. Naime, zanima me koje su obveze obveznika fiskalizacije, smije li izdati račun izvan radnog vremena?
Podaci o poslovnim prostorima, a onda i radnom vremenu služe Poreznoj upravi za informaciju kada neki obveznik stvarno radi, gdje i koliko radi, kao i za druge evidencije i kontrole iz nadležnosti Porezne uprave.
Bez obzira na prijavljeno radno vrijeme, za svaku isporuku ili izvršenu uslugu se mora izdati račun, pa bilo to i izvan prijavljenog radnog vremena, naravno, ukoliko postoji obveza izdavanja računa.
U praksi postoje situacije kada se računi izdaju izvan prijavljenog radnog vremena kao primjerice kod stomatologa i drugih djelatnosti koji uz prijavljeno radno vrijeme rade po dogovoru i obvezni su isto evidentirati u internom aktu, kao i recimo ugostitelja koji za uslugu izvršenu unutar radnog vremena izdaju račun izvan prijavljenog radnog vremena, što je poslovni događaj koji se mora evidentirati. Dakle, porezni obveznik, mora za svaku isporuku ili izvršenu uslugu, za koju postoji obveza izdavanja računa, izdati račun, pa bilo to i izvan prijavljenog radnog vremena, uz poštivanje svih drugih propisa, a nadzor nad radnim vremenom poreznog obveznika provoditi će se u suradnji sa drugim nadležnim institucijama.
Također, tipovi promjena koje je potrebno dostaviti su: promjena adrese, promjena radnog vremena, promjena tipa poslovnog prostora, promjena djelatnosti, poslovni prostor se privremeno zatvara/trajno zatvara/ponovno otvara i promjena podataka o proizvođaču/održavatelju programskog rješenja.
Ako obveznik fiskalizacije u poslovnom prostoru obavlja više djelatnosti, dužan je kao pretežitu djelatnost navesti onu djelatnost od koje ostvaruje najveće prihode u tom poslovnom prostoru, a ostale djelatnosti koje obavlja u poslovnom prostoru navodi kao sporedne djelatnosti. Obveznik fiskalizacije, u slučaju prijave podataka o radnom vremenu za internetsku trgovinu ili pokretnu trgovinu može navesti kao radno vrijeme podatak od 0 do 24 sata. Također, obveznik fiskalizacije prijavu navedenih podataka obavlja putem aplikacije ePorezna, a ako obveznik fiskalizacije nije korisnik ePorezne, prijavu podataka obavlja službena osoba u ispostavi Porezne uprave putem Obrazca prijave podataka i prestanka primjene važenja podataka u sustav fiskalizacije.
Ove izmjene vezane za dostavu podataka o poslovnim prostorima se odnose isključivo na obveznike fiskalizacije, a vrijeme koje je ostavljeno za prilagodbu traje do 1. srpnja 2017. godine, kada iste stupaju na snagu.
9. Trebam pojašnjenje rada na terenu u smislu fiskalizacije, kao i poslovanja u pokretnim poslovnim prostorima. Što sve moram imati u vidu?
Prema Zakonu, pružanje usluga na terenu nije isključeno od obveze fiskalizacije. Ako se kod pružanja usluge na terenu izdaju računi koji se naplaćuju sredstvima koja se smatraju gotovinom, potrebno je provesti postupak fiskalizacije izdavanja računa na način da se osigura korištenje prijenosnog prilagođenog naplatnog uređaja. Dakle, ukoliko se na terenu izdaje račun i naplaćuje u gotovini, isti je potrebno fiskalizirati. Radi dostave računa na ovjeru, obveznik fiskalizacije dužan je dostaviti podatke o poslovnim prostorima Poreznoj upravi, a na temelju donesenog internog akata.
Zakonom je propisano na koji se način označava, odnosno numerira broj računa. Tako se člankom 11. Zakona propisuje način označavanja broja računa. Broj računa sa sastoji od 3 dijela, i to:
a) numerički broj računa - svake kalendarske godine kreće se od broja 1 do broja n u tijeku godine, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru, ili po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru, ili po vrsti dokumenta na naplatnom uređaju (maloprodaja, veleprodaja)- pravila slijednosti brojeva računa obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom na početku fiskalizacije, obveznik fiskalizacije može kao dodatni element na računu iskazati i svoje brojčane oznake koje mu trebaju radi lakšeg knjigovodstvenog praćenja poslovanja (npr. broj skladišta isl.),
b) oznaka poslovnog prostora - pravila označavanja poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom na početku fiskalizacije,
c) oznaka naplatnog uređaja - pravila označavanja oznake naplatnih uređaja obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom na početku fiskalizacije.
Dakle, obveznik fiskalizacije je radi dostave računa na ovjeru, dužan dostaviti podatke o poslovnim prostorima Poreznoj upravi, a na temelju donesenog internog akta. Osim navedenog, potrebno je prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja broja računa. Ono što je bitno naglasiti je to da jedan naplatni uređaj u fizičkom smislu ne znači nužno i jedan poslovni prostor.
Ako obveznik fiskalizacije posluje u mjestu svog sjedišta, ali jedan dan organizira predavanje na nekom sveučilištu, sveučilište će se smatrati poslovnim prostorom na jedan dan.
U slučaju da obveznik fiskalizacije posluje na nekoliko različitih sajmova, svaki sajam će biti novi poslovni prostor, budući da svaki ima novu adresu, međutim to ne zahtjeva i više naplatnih uređaja u fizičkom smislu, nego to može biti jedan uređaj, putem kojega će se svaka promjena prijaviti Poreznoj upravi. Slijednost računa određuje se internim aktom unutar poslovnog prostora. Interni akt obveznik fiskalizacije zadržava u poslovnom prostoru te predočuje za potrebe poreznog nadzora.
Poslovni prostor može imati jednu slijednost ili se ona može utvrditi po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru, ali dozvoljena je slijednost i po vrsti dokumenta na naplatnom uređaju. lnterni akt obveznik fiskalizacije zadržava u poslovnom prostoru te predočuje za potrebe poreznog nadzora, a interni akt se ne predaje u Poreznu upravu.
Također, svaki djelatnik (ako obavlja zasebne usluge na terenu) može se smatrati zasebnim pokretnim poslovnim prostorom, bez adrese, koji će imati svoj prijenosni naplatni uređaj. Dakle, djelatnost koja se obavlja bez adrese prijavljuje se kao pokretna (dimnjačar i slično).
Sukladno izmjenama, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, podatak o poslovnim prostorima mora sadržavati ove podatke: OIB, oznaku poslovnog prostora, adresu poslovnog prostora, tip poslovnog prostora, vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, radno vrijeme i radne dane, datum otvaranja poslovnog prostora, datum zatvaranja poslovnog prostora i status poslovnog prostora.
Obveznik fiskalizacije dostavlja pojedinačno podatke za svaki poslovni prostor u kojem izdaje račune, a koji podliježu postupku fiskalizacije izdavanja računa, prije slanja računa koji se odnosi na taj poslovni prostor te podatke o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja prilikom uključivanja u sustav fiskalizacije. ePorezna omogućuje obvezniku fiskalizacije unos podataka za novi poslovni prostor te promjenu podataka za postojeći poslovni prostor. Tipovi promjena koje je potrebno dostaviti su promjena adrese, promjena radnog vremena, promjena tipa poslovnog prostora, promjena djelatnosti, poslovni prostor se privremeno zatvara/trajno zatvara/ponovno otvara i promjena podataka o proizvođaču/održavatelju programskog rješenja.
10. Koje su obveze obveznika fiskalizacije? Koje su obveze paušalista od 01.07.2017. godine?
Za podsjetnik, obveze svih obveznika fiskalizacije su
1. Internim aktom propisati način numeriranja brojeva računa i popis poslovnih prostora s njihovim opisom. Interni akt se ne mora dostaviti u Poreznu upravu, nego mora biti u službenim prostorijama obveznika fiskalizacije,
2. Računi što ih obveznici fiskalizacije ispostavljaju za isporučena dobra i obavljene usluge moraju sadržavati sve propisane elemente,
3. U zatvorenom poslovnom prostoru na svakom naplatnom uređaju, ili drugom vidnom mjestu, istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa, te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun.
Navedene radnje potrebno je učiniti za sve djelatnosti osim za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. Zakona.
Od ovih obveznika fiskalizacije samo oni koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, provode i postupak fiskalizacije izdavanja računa, za što moraju nabaviti ili prilagoditi naplatne uređaje te izdavati račune putem prilagođenih naplatnih uređaja.
Provedba postupka fiskalizacije izdavanja računa, koji provode svi obveznici fiskalizacije koji naplaćuju obavljene usluge i isporučena dobra sredstvima koji se smatraju gotovinom, obuhvaća nabavku prilagođenog naplatnog uređaja (uz korištenje certifikata Fine i Internet veze za razmjenu podataka), kroz dostavu podataka kroz uspostavljeni sustav razmjene podataka, odnosno aplikaciju ePorezna, fiskalizaciju izdanih računa – ovjeru izdavanja računa putem uspostavljene veze za razmjenu podataka i održavanje kontinuiteta poslovanja.
Kod uvođenja fiskalizacije u Republici Hrvatskoj, u svrhu pojednostavljenja provođenja postupka fiskalizacije obveznicima sa smanjenim obujmom obavljanja djelatnosti uveden je pojam malog obveznika fiskalizacije (za određene samostalne djelatnosti). Mali obveznik fiskalizacije je obveznik fiskalizacije - fizička osoba, kojoj se dohodak i porez na dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuje u paušalnom iznosu prema Zakonu o porezu na dohodak. Navedeni obveznici fiskalizacije obvezni su do 1. srpnja 2017. godine ovjeravati u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi posebnu knjigu računa iz koje izdaju račune. Na taj način mali obveznici fiskalizacije ipak provode postupak fiskalizacije, ali nemaju dodatne troškove uspostave sustava fiskalizacije kao ostali obveznici fiskalizacije koji izdaju račune putem prilagođenih naplatnih uređaja.
Međutim, obzirom da se posebnim propisom podigao prag za porezne obveznike kojima se dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu, odnosno uvela se mogućnost da porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost ugostiteljstva i/ili trgovine, dohodak i porez na dohodak mogu plaćati u paušalnom iznosu uz ostale propisane uvjete, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom se usklađuje s odredbama posebnog propisa na način da nema više „malih obveznika fiskalizacije“ budući se krug obveznika ,,paušalista“ proširuje na obveznike koji sada moraju izdavati račune putem naplatnih uređaja.
Nastavno na prethodno rečeno, propisuje se obveza fiskalizacije izdavanja računa putem naplatnih uređaja za sve obveznike fiskalizacije, pa i za one koji porez plaćaju paušalno, odnosno briše se pojam „mali obveznik fiskalizacije“. Zbog troškova nabave elektroničkog naplatnog uređaja i prilagodbe postupku fiskalizacije izdavanja računa „malim obveznicima fiskalizacije“ koji do sada nisu izdavali račune putem elektroničkih naplatnih uređaja, omogućilo se razdoblje prilagodbe te od 1. srpnja 2017. godine svi obveznici fiskalizacije moraju izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja.
Postavljalo se ovih dana pitanje što sa paušalistima koji su samo dio svojih usluga naplaćivali u sredstvima koja Zakon smatra gotovinom, a većinu usluga preko transakcijskog računa, i da li isti mogu sve usluge naplaćivati preko transakcijskog računa. Navedeno je moguće, pa ukoliko takav paušalist sve usluge naplaćuje preko transakcijskog računa on ne mora provoditi i postupak fiskalizacije izdavanja računa, niti mora nabavljati ili prilagoditi naplatni uređaj te izdavati račune putem prilagođenog naplatnog uređaja.
11. Na koji način smo dužni postupati u slučaju kada nam je onemogućena veza s Poreznom upravom putem elektroničkog naplatnog uređaja, a da kupac dobije zakonski ispavan i potpun račun?
Obveznici fiskalizacije prema članku 3. Zakona jesu fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit, za sve djelatnosti koje obavljaju osim za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa te djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. Zakona.
Svi ovi obveznici fiskalizacije za potrebe fiskalizacije moraju prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja broja računa, donijeti interni akt o poslovnicama s opisom (poslovnica, adresa, oznaka radnog dana i radnog vremena te načina numeriranja brojeva) te istaknuti upozoravajuću naljepnicu o uzimanju/ izdavanju računa.
Od ovih obveznika fiskalizacije samo oni koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, provode i fiskalizaciju izdavanja računa na način da izdaju račune putem prilagođenih naplatnih uređaja i dostavljaju ih elektroničkim putem kako bi se računi ovjerili u Poreznoj upravi, te istim putem šalju i poruke o poslovnicama.
Obveza izdavanja računa propisana je odredbama Općeg poreznog zakona kao i posebnim poreznim propisima: Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Zakonom o porezu na dohodak.
Sadržaj računa je propisan Općim poreznim zakonom, Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, Pravilnikom o porezu na dohodak te Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
Slijedom odredbi navedenih Zakona i Pravilnika, svaki račun obavezno sadrži slijedeće elemente:
- broj i datum izdavanja računa,
- ime i prezime/ naziv, OIB poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge, odnosno adresu prebivališta ili uobičajenog boravišta vlasnika odnosno nositelja zajedničke djelatnosti,
- naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice, naziv radnje, poslovne jedinice i sl.)
- količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
- ukupni iznos naknade i poreza razvrstanih po poreznoj stopi.
Obveznici fiskalizacije obvezni su na računu navesti i slijedeće elemente:
- vrijeme izdavanja računa (sat i minuta),
- oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju,
- oznaku načina plaćanja računa.
Člankom 9. Zakona propisan je sadržaj računa, odnosno elementi koje račun mora sadržavati za potrebe provedbe postupka fiskalizacije, osim podataka propisanih posebnim propisima, a to su: vrijeme izdavanja računa, oznaka operatera na naplatnom uređaju, oznaka načina plaćanja računa, Jedinstveni identifikator računa (dalje u tekstu: JIR) i zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije.
Nadalje, člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je kako u slučaju prekida uspostavljene elektroničke veze sa Ministarstvom financija, Poreznom upravom, obveznik fiskalizacije izdaje račune sa sadržajem propisanim člankom 9. Zakona, ali bez podataka o JIR-u.
Stavak 2. istog članka Zakona obvezuje obveznika fiskalizacije da u slučaju prekida veze, u roku dva dana (računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze), uspostavi elektroničku vezu te dostavi sve izdane račune bez JIR-a, kako bi Ministarstvo financija, Porezna uprava odredila svim dostavljenim računima JIR te ga dostavila obvezniku fiskalizacije kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih računa.
12. Što učiniti kod trajnog gubitka podataka s elektroničkog naplatnog uređaja u fiskalizaciji?
Kod trajnog gubitka podataka koji se vode u elektroničkom obliku, važno je imati na umu zakonske obveze u postupanju s dokumentima bitnim za poslovanje poreznog obveznika, kao i na odredbe kojima se propisuje kako preventivno djelovati da ne dođe do trajnog gubitka poslovnih podataka. Kada ipak do toga dođe, bitno je znati kako postupiti, ali i nastaviti daljnje poslovanje kada je u pitanju sustav fiskalizacije u prometu gotovinom. Odmah je bitno naglasiti da je sustav fiskalizacije uspostavljen radi praćenja toka gotovine, i nije zamišljen kao sustav koji prikuplja i obrađuje podatke koji bi mogli biti dani na raspolaganje, pa čak niti samom poreznom obvezniku.
Slučajnim ili namjernim uništenjem ili krađom naplatnog uređaja dolazi do gubitka podataka koji se vode u elektroničkom obliku, tako da se veća pažnja posvećuje odredbama zakona koje reguliraju postupanje s dokumentima izdanim i čuvanim u elektroničkom obliku.
U slučaju da dođe do potpunog prestanka rada elektroničkog naplatnog uređaja, obveznik fiskalizacije je dužan u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja uspostaviti njegov rad.
Ukoliko u tome ne uspije ili je elektronički naplatni uređaj uništen ili ukraden, obveznik fiskalizacije je dužan nabaviti novi naplatni uređaj, te u Centralni informacijski sustav naknadno dostaviti podatke za svaki pojedinačni poslovni prostor u pogledu zatvaranja starog naplatnog uređaja i/ili poslovnog prostora pod određenom oznakom te određivanjem nove oznake naplatnog uređaja i/ili poslovnog prostora, uz napomenu da se pod starom oznakom slijednosti računa više ne smiju izdavati računi.
Promjene oznaka ovise o tomu je li slijednost računa definirana na razini oznake poslovnog prostora ili oznake naplatnog uređaja:
- ako je slijednost računa definirana na razini poslovnog prostora onda treba zatvoriti oznaku poslovnog prostora i otvoriti novu oznaku, koja će se odnositi na isti poslovni prostor, a brojevi računa počinju s brojem 1;
- ako je slijednost računa definirana na razini naplatnog uređaja onda treba zatvoriti oznaku naplatnog uređaja i otvoriti novu oznaku, koja će se odnositi na novi naplatni uređaj, a brojevi računa opet počinju s brojem 1.
Primjer: slijednost brojeva računa prije recimo krađe naplatnog uređaja, definirana na razini naplatnog uređaja: 123/P1/1. Zatvaranjem oznake ovog naplatnog uređaja i otvaranjem nove oznake naplatnog uređaja slijednost računa može glasiti ovako: 1/P1/2.
Ukoliko je slijednost računa definirana na razini poslovnog prostora tada slijednost računa može glasiti ovako: 1/P2/1. Poslovni prostor je nadređen naplatnom uređaju, tako da ako se mijenja oznaka poslovnog prostora automatski je riječ i o promjeni naplatnog uređaja, koji može imati istu oznaku, ali obzirom da se promijenila oznaka poslovnog prostora riječ je i o novoj oznaci naplatnog uređaja, koji fizički ne mora biti nužno promijenjen.
Ukoliko pak dođe do krađe elektroničkog naplatnog uređaju potrebno je u Financijskoj agenciji (FINA) zatražiti opoziv produkcijskog aplikativnog certifikata kako ne bi došlo do njegove zlouporabe, te zatražiti izdavanje novog produkcijskog aplikativnog certifikata, u svrhu nastavka zakonitog obavljanja poslovne djelatnosti obveznika fiskalizacije.
Uz sve prethodno rečeno potrebno je sastaviti i zapisnik u kojem će biti evidentirane nastale poslovne promjene te taj zapisnik priložiti uz interni akt u kojem će također biti evidentirane sve nastale promjene. Interni akt i zapisnik nije potrebno dostavljati Poreznoj upravi, nego je te dokumente potrebno pokazati poreznom inspektoru prilikom provođenja poreznog nadzora, čime će porezni obveznik dokazivati dokumentiranu promjenu slijednosti računa.
