BILANCA je jedan od temeljnih financijskih izvještaja, koji pokazuje obujam i strukturu imovine, kapitala i obveza poduzetnika, na određeni dan (redovito krajem obračunskog razdoblja). Temeljni odnosi u bilanci su sljedeći: imovina (aktiva) = izvori financiranja (pasiva); ukupna pasiva = kapital + obveze; ukupna imovina = kapital + obveze; obveze = imovina – kapitala; kapital = imovina – obveze.

BILANCA STANJA - oblik prikazivanja sredstava i izvora sredstava poduzeća na određeni dan.

BILANCA USPJEHA - RAČUN DOBITI I GUBITKA.

BILJEŠKE uz temeljne financijske izvještaje predstavljaju potanju razradu i dopunu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanim tokovima i izvještaja o promjenama glavnice. Ovaj dokument nema propisani sadržaj i oblik, već ga svaki poduzetnik sastavlja sukladno svojim potrebama. U bilješkama valja objaviti značajnije primijenjene računovodstvene politike, a u svrhu lakšeg razumijevanje iskazanih financijskih podataka u temeljnim financijskim izvještajima. Bilješke se prezentiraju na način koji zahtijeva sustavni pregled, i to tako da se uz svaku značajniju stavku iz ostalih financijskih izvještaja naznači oznaka bilješke, pod kojom se daju podrobnija objašnjenja. Na primjer, uz stavku «dugoročne obveze prema kreditnim institucijama» u pasivi bilance, u bilješkama se daje struktura svih kredita, s pripadajućim parametrima (nominalni iznosi pojedinog kredita, naziv kreditora, rok korištenja, razdoblje povrata, kamatna stopa, dospijeće anuiteta, način jamstva povrata i sl.).

BJANKO MJENICA (engl. blank draft, njem. Blankowechsel) je mjenica koja prilikom izdavanja ne sadrži sve bitne elemente koje predviđa zakon (iznos i rok). Primalac bjanko mjenice ovlašten je da naknadno popuni elemente koji nisu naznačeni, ali u skladu s dogovorom s izdavaocem mjenice. Međutim, izdavalac mjenice obvezan je prema svakom imaocu mjenice i u slučaju kada je ona naknadno popunjena elementima suprotno postignutom sporazumu prilikom izdavanja. Stoga je izdavanje bjanko mjenice veoma rizično i treba ga u pravilu izbjegavati.

BJANKO ČEK (njem. Blankoscheck) je ček koji u trenutku izdanja nema sve bitne sastojke čeka, ali ne zbog trasantova slučajnog propuštanja da unese koji od tih sastojaka, već zbog njegove namjere da nedostajući sastojak ili sastojke naknadno unese neka druga osoba, i to najčešće remitent s kojim je o tome trasant prethodno postigao neki sporazum. Na bjanko ček na odgovarajući način valja primijeniti odredbe o bjanko-mjenici.

BLAGAJNA - označava u tvrtci mjesto gdje se obavlja poslovanje s gotovim novcem i vrijednosnim papirima.

BLAGAJNIČKA ISPLATNICA - dokument kojim se evidentira izlaz gotovog novca u blagajnu.

BLAGAJNIČKA UPLATNICA - dokument kojim se evidentira ulaz gotovog novca u blagajnu.

BLAGAJNIČKI MAKSIMUM je najveći iznos novca koji smije ostati u blagajni na kraju radnog vremena. Tijekom dana taj se iznos smije prekoračiti, ali se na kraju dana mora osigurati da sav višak bude deponiran na račun poduzeća. Blagajnički maksimum određuje poslovodni organ poduzeća ili banke, a u iznimnim slučajevima može biti određen zakonskim ili podzakonskim aktom. Postavljanjem blagajničkog maksimuma poduzeća se brane od nepotrebnog rizika držanja gotovine u većem iznosu od neophodnog.

BLAGAJNIČKI ZAPISI su kratkoročni utrživi vrijednosni papiri s rokom dospijeća do jedne godine. Izdaju ga ministarstva financija, državne agencije ili centralne banke. U Hrvatskoj blagajničke zapise emitira Hrvatska narodna banka. Blagajnički zapisi smatraju se nerizičnim instrumentom, a sigurnost i niži prinos glavne su mu karakteristike. Prodaju se uz diskont na 91, 182 i 364 dana.

BONITET (engl. standing, credit worthiness, njem. Kreditwürdigkeit, Bonität) je pojam koji pobliže određuje kvalitetu tvrtke, potraživanje robe, zemljišta, vrijednosnih papira i sl. Bonitet tvrtke se procjenjuje i aktivira u bilanci posebnom bilančnom stavkom (goodwill). Bonitet dužnika označava sposobnost plaćanja dospjelih obveza.
Bonitet robe određuje pobliže kvalitetu robe u tehnološkom i ekonomskom smislu, kao npr. kvalitetu sirovinske osnove, trajnost i sigurnost robe, pakiranja, ambalažiranje i sl. Bonitet zemljišta određuje pedološke i druge karakteristike zemljišnih površina. Bonitet vrijednosnih papira odnosi se na sposobnost plaćanja isplatitelja iznosa, žiranta, visinu kamatne stope, rok plaćanja i sl. Pojam je dakle blisko povezan s kreditnom sposobnošću tvrtke ili dužnika da na vrijeme odgovori obvezama plaćanja.
Bonitet poduzeća (engl. creditworthiness, njem. Bonität) je ocjena vjerojatnosti nastupanja insolventnosti poduzeća u budućnosti, prema nešto širem shvaćanju ocjena likvidnosti i kreditne sposobnosti, u najširem smislu sveobuhvatna ocjena temeljena na analizi završnog računa i situacije poduzeća. U ovom širokom smislu ocjena boniteta odnosi se i na ocjenu ekonomskih pojava u poduzeću, oznaku neopipljive sigurnosti s obzirom na ugled poduzeća, unutarnju vrijednost, oznake koje u sebi sadrže ujedno i ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti poduzeća. Posljedica nepostojanja jednoznačnog boniteta poduzeća manifestira se i u različitim postupcima, različitim metodama kojima se dolazi do ocjene boniteta poduzeća.
Vrlo usko i vrlo pojednostavljeno shvaćanje boniteta poduzeća svodi se na solventnost poduzeća, a ocjena boniteta poduzeća na ocjenu vjerojatnosti nastupanja insolventnosti, odnosno na prognozu insolventnosti. Prema ovom shvaćanju poduzeće ima dobar bonitet ukoliko pravodobno podmiruje dospjele obveze.

BRUTO BILANCA - označava rekapitulacioni kumulativni pregled prometa konta glavne knjige.

BRUTO DOBIT - označava vrijednost prodaje umanjenu za troškove prodaje i proizvodnje.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (BDP) je makroekonomski pokazatelj koji prikazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom cijele godine, a izražen je u novčanim jedinicama. BDP se izražava kao tijek proizvodnje ili kao tijek prihoda odnosno troškova, a ne obuhvaća vrijednost intermedijarnih dobara (dobra koja se koriste kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju drugih dobara) kao ni transferna plaćanja.

BRUTO MARŽA (engl. gross margin, njem. Bruttomarge, Bruttospanne) je jedan od financijskih pokazatelja poslovanja, govori o tome koliko se bruto dobiti ostvaruje na jednu jedinicu poslovnih prihoda (100 jedinica poslovnog prihoda ako se pokazatelj izražava u postotku).
Oblikuje se na temelju odnosa vrijednosti bruto dobitka, tj. dobitka prije oporezivanja u brojniku te vrijednosti prihoda od prodaje u nazivniku i izražava se kao postotak. Bruto marža odražava rentabilnost (profitabilnost) prometa. Svako povećanje vrijednosti ovog pokazatelja ocjenjuje se povoljnim kretanjem, a smanjenje vrijednosti upućuje na teškoće u poslovanju poduzeća i može biti jedan od indikatora poslovne krize. Podloga za izračunavanje bruto marže jest račun dobiti i gubitka. U europskom prostoru naziva se rentabilnost prometa.
Bruto nacionalni dohodak (engl. gross national product – GNP, njem. Bruttosozialprodukt) je ukupna vrijednost svih proizvoda i usluga koje proizvedu rezidenti jedne zemlje u toku godine, uključivo i neto dohodak od faktorskih usluga koje su pružene inozemstvu.

BRUTO NACIONALNI DOHODAK se od bruto domaćeg proizvoda razlikuje za vrijednost neto faktorskih usluga koje su pružene inozemstvu. Kod usluga kapitala vrijednost usluga pruženih inozemstvu najčešće se računa kao razlika primljenih i plaćenih kamata i dividendi, no pritom se ispušta dobit na kapitalu, koja može potjecati od neraspodijeljene dobiti.
Kod dohotka od rada problem je kako tretirati dohodak koji u zemlju šalju radnici iz inozemstva. Dok će se na primjer repatrirani dohodak građevinskih radnika koje je domaće poduzeće poslalo na rad u inozemstvo u pravilu ubrojati u nacionalni dohodak, doznake radnika emigranata koji u inozemstvu borave dulje od godine dana neće, iako i one mogu imati karakter relativno stalnog dohotka koji je raspoloživ stanovništvu zemlje u koju se te doznake upućuju.

BRUTO NACIONALNI PROIZVOD – BNP (engl. gross national product, GNP, njem. Bruttonationalprodukt, BNP) je vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih pomoću domaćih faktora proizvodnje unutar nekog razdoblja.
Pri tome je nevažno da li se ti faktori proizvodnje nalaze u zemlji ili inozemstvu. Definiran je konvencijom u okviru standardiziranih sustava društvenih računa Ujedinjenih naroda.
Realni GNP izražava vrijednost proizvodnje u stalnim cijenama iz jedne godine, pa zato izražava samo promjene u količinama proizvedenih dobara i usluga.

BRUTO PREMIJA (engl. gross premium, njem. Bruttoprämie) je uobičajeni naziv koji se koristi i u drugim zemljama, za ukupnu premiju, po jednom ugovoru, ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo poduzeće za osiguranje. To je ukupna premija ili cijena osiguranja, tj. iznos koji je dužan uplatiti osiguranik prilikom sklapanja osiguranja ukoliko nije uplata premije drugačije ugovorena (s počekom, u ratama i sl.). Nazivamo je tarifnom ili komercijalnom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima, tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku ili iznosu tako da osiguraniku nije vidljivo kolika je tehnička premija i visina režijskog dohotka.
Sustav evidentiranja premije na temelju njezina ukupnog iznosa (tzv. bruto premija) ili raspodjelom te premije u dijelove, radi potrebe osiguravatelja (za suosiguranje i reosiguranje), naziva se bruto sustav, za razliku od neto tarife, premije i obračuna u politici osiguranja kada se na neto (tehničku) premiju, dograđuju troškovi poslovanja (režija) i druge obveze (porez, taksa i sl.).

BRUTO PROFIT je izvedena veličina koja odražava uspješnost poslovanja. Dobiva se kao razlika svih prihoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) i svih rashoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) poslovanja određenog razdoblja.
Naziva se naziva i dobit (profit) prije oporezivanja i koristi se za oblikovanje i izračunavanje različitih pokazatelja: pokazatelja proizvodnosti (bruto profit/broj zaposlenih), pokazatelja rentabilnosti prometa (bruto profit/poslovni prihodi x 100 ili bruto profit/ukupno prihod x 100), rentabilnosti ukupnog ulaganja (bruto profit/ukupno ulaganje x 100) te rentabilnosti vlastitog ulaganja (bruto profit/vlastito ulaganje x 100). Podloga za izračunavanje bruto profita jest račun dobiti i gubitka.

BRUTO ZARAĐENA PREMIJA (engl. gross earned premium, njem. verdiente Bruttobeiträge) je dio bruto premije koji osiguravatelju stvarno ostane od ukupno fakturirane premije. Ona je prihodovana stavka računa dobiti i gubitka osiguravatelja. Taj je zbroj bruto fakturirane premije i razlike prijenosne premije osiguranja tekuće godine i prijenosne premije osiguranja prethodne godine, od čega se oduzima premija predana u reosiguranje. U računovodstvu društava za reosiguranje bruto zarađena premija sastoji se od primljene premije reosiguranja iz zemlje i iz inozemstva i predane premije reosiguranja u zemlji i u inozemstvu.