Prikaz zakona
Učitavam... Učitavam podatke...

Međunarodni računovodstveni standard 38

Nematerijalna imovina

Ovo izdanje uključuje dopune koje proizlaze iz novih i nadopunjenih MSFI-eva izdanih do 31. ožujka 2004. Odjeljak "Promjene u ovom izdanju" na početku ovog izdanja prikazuje datume primjene ovih novih nadopunjenih MSFI-eva i utvrđuje aktualne MSFI-e koji nisu uključeni u ovo izdanje.

Međunarodni računovodstveni standard 38 Nematerijalna imovina (MRS 38) prikazan je u točkama 1-133. Sve točke imaju jednaku važnost ali zadržavaju IASC format Standarda kada je usvojen od strane IASB. MRS 38 se treba čitati u kontekstu njegovih ciljeva i Osnova za zaključke, Predgovora međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja i Okvira za pripremanje i prezentiranje financijskih izvještaja. MRS 8 Računovodstvene politike, promjene u računovodstvenim procjenama i pogreške daju osnovu za odabir i primjenu računovodstvenih politika u odsustvu jasnih smjernica.

UVOD

UV1. Međunarodni računovodstveni standard 38, Nematerijalna imovina (MRS 38) zamjenjuje MRS 38 Nematerijalna imovina (izdan 1998.), i treba se primjenjivati:
(a) po stjecanju za računovodstveno evidentiranje nematerijalne imovine stečene u poslovnom spajanju za koje je dogovor postignut nakon 31. ožujka 2004.
(b) na svu ostalu nematerijalnu imovinu, za godišnje razdoblje čiji je početak na datum ili nakon 31. ožujka 2004.
Potiče se ranija primjena.

Razlozi promjene MRS-a 38

UV2. Međunarodni odbor za računovodstvene standarde je razvio ovaj promijenjeni MRS 38 kao dio projekta vezanog uz poslovna spajanja. Cilj projekta je unaprijediti kvalitetu i tražiti međunarodno približavanje računovodstva poslovnih spajanja i naknadno knjiženje goodwilla i nematerijalne imovine stečene u poslovnom spajanju.


UV3. Projekt ima 2 faze. Prva faza je rezultirala u istodobnom izdavanju MSFI-a 3 Poslovna spajanja i promijenjenih verzija MRS-a 38 i MRS-a 36 Umanjenje imovine. Razmišljanja Odbora tijekom prve faze projekta prvenstveno su se usredotočila na sljedeće probleme:
(a) računovodstvene metode za poslovna spajanja,
(b) početno vrednovanje stečene identificirane imovine i obveza i nepredviđenih obveza nastalih u poslovnom spajanju,
(c) priznavanje rezerviranja za prekid ili smanjenje aktivnosti stečenog subjekta,
(d) tretman bilo kakvog viška udjela stjecatelja u fer vrijednosti identificirane neto imovine stečene u poslovnom spajanju iznad troška spajanja, i
(e) računovodstvo goodwilla i nematerijalne imovine stečene u poslovnom spajanju.


UV4. Prema tome, namjere Odbora tijekom razmatranja MRS-a 38 bile su prikazati samo promjene povezane s odlukama Odbora iz projekta poslovnih spajanja, a ne uzeti u obzir sve zahtjeve MRS-a 38. Promjene koje su napravljene u Standardu prvenstveno su usmjerene prema pojašnjavanju pojma "mogućnost identificiranja", koji se odnosi na nematerijalnu imovinu, korisni vijek upotrebe i amortizaciju nematerijalne imovine i računovodstvo projekta unutrašnjeg procesa istraživanja i razvoja stečenog poslovnim spajanjem.

Sažetak glavnih promjena

Definicija nematerijalne imovine

UV5. U prethodnom izdanju MRS-a 38 nematerijalno sredstvo je bilo definirano kao identificirano nenovčano sredstvo bez fizičkih obilježja koje se koristi u proizvodnji dobara ili isporuci usluga, iznajmljuje drugima, ili se koristi u administrativne svrhe. Uvjet da se sredstvo koristi u proizvodnji dobara ili isporuci usluga, da se iznajmljuje drugima ili koristi u administrativne svrhe uklonjen je iz definicije nematerijalnog sredstva.


UV6. Prethodno izdanje MRS-a 38, nije definiralo "mogućnost identificiranja", ali je bilo navedeno da se nematerijalno sredstvo može jasno razlučiti od goodwilla ako je sredstvo odvojivo, no ta odvojivost nije bila neophodan uvjet za mogućnost identificiranja. Standard navodi da sredstvo zadovoljava kriterij mogućnosti identificiranja u definiciji nematerijalne imovine kada:
(a) je odvojivo, to jest kada ga je moguće odvojiti ili razdvojiti od subjekta i prodati, prenositi, licencirati, iznajmiti ili zamijeniti, bilo pojedinačno bilo zajedno s pripadajućim ugovorom, imovinom ili obvezom,
(b) kada proizlazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, neovisno od toga da li su ta prava prenosiva ili odvojiva od subjekta ili od drugih prava i obveza.

Kriterij početnog priznavanja

UV7. Prethodno izdanje MRS-a 38 je zahtijevalo da nematerijalno sredstvo bude priznato ako, i samo ako, je vjerojatno da će očekivane buduće ekonomske koristi od sredstva pritjecati u subjekt, a njihov trošak će se moći pouzdano mjeriti. Ovi kriteriji priznavanja su bili uključeni u Standard. Međutim, dodatne smjernice su bile uključene s ciljem da se razjasni:
(a) kriterij vjerojatnosti priznavanja se uvijek smatra zadovoljenim za nematerijalnu imovinu koja je stečena zasebno ili u poslovnom spajanju,
(b) fer vrijednost nematerijalnog sredstva stečenog poslovnim spajanjem može se utvrditi s dostatnom pouzdanošću s ciljem priznavanja zasebno od goodwilla. Ako nematerijalno sredstvo stečeno poslovnim spajanjem ima ograničen vijek upotrebe, možemo krivo pretpostaviti da se njegova fer vrijednost može pouzdano utvrditi.

Naknadni troškovi

UV8. U prethodnom izdanju MRS-a 38, bio je nejasan tretman naknadnih troškova unutrašnjeg procesa istraživanja i razvoja, stečenog poslovnim spajanjem i priznatog kao sredstvo zasebno od goodwilla. Standard zahtijeva da takav trošak bude:
(a) priznat kao trošak u trenutku nastanka ako je riječ o izdacima za istraživanje,
(b) priznat kao trošak u trenutku nastanka ako je riječ o izdacima za razvoj koji ne zadovoljavaju kriterij iz MRS-a 38, koji traži da se takvi izdaci priznaju kao nematerijalna imovina, i
(c) priznat kao nematerijalna imovina ako se radi o izdacima za razvoj koji zadovoljavaju kriterij iz MRS-a 38, koji traži da se takvi izdaci priznaju kao nematerijalna imovina.

Korisni vijek trajanja

UV9. Prethodno izdanje MRS-a 38 se temeljilo na pretpostavci da nematerijalno sredstvo uvijek ima ograničen korisni vijek trajanja, a uključivalo je i krivu pretpostavku da korisni vijek upotrebe ne može biti duži od dvadeset godina počevši od datuma kada je sredstvo osposobljeno za upotrebu. Ta kriva pretpostavka je uklonjena. Standard zahtijeva da se prema nematerijalnom sredstvu treba odnositi kao da ima neodređeni vijek upotrebe kada se, temeljem analize svih relevantnih faktora, ne može predvidjeti razdoblje tijekom kojeg se očekuje da će sredstvo generirati novčane priljeve u subjekt.


UV10. Prethodno izdanje MRS-a 38, je zahtijevalo da, ako je kontrola nad budućim ekonomskim koristima od nematerijalne imovine postignuta putem zakonskih prava odobrenih za ograničeno razdoblje, korisni vijek trajanja nematerijalnog sredstva neće moći premašiti trajanje tih prava, osim ako se ta prava mogu obnoviti, a takvo obnavljanje se sigurno može provesti. Standard zahtijeva da:
(a) korisni vijek trajanja nematerijalnog sredstva koji proizlazi iz ugovornih ili ostalih zakonskih prava ne bi smio premašiti trajanje tih prava, ali može biti kraći ovisno od razdoblja tijekom kojeg se očekuje da će sredstvo biti u upotrebi kod subjekta, i
(b) ako su prava prenesena na ograničeno trajanje koje se može obnoviti, korisni vijek trajanja bi trebao uključiti obnovljeni/e period(e) samo ako postoji dokaz koji podupire subjektovo obnavljanje bez značajnijih troškova.

Nematerijalna imovina s neodređenim vijekom trajanja

UV11. Standard zahtijeva:
(a) nematerijalno sredstvo s neodređenim vijekom trajanja ne bi trebalo amortizirati,
(b) korisni vijek trajanja takvog sredstva bi trebalo revidirati na kraju svakog razdoblja izvještavanja kako bi se utvrdilo da li događaji i okolnosti i nadalje potvrđuju procijenjeni neodređeni vijek trajanja tog sredstva. Ako ne potvrđuju, promjenu korisnog vijeka trajanja iz neodređenog u ograničeni, trebalo bi protumačiti kao promjenu u računovodstvenoj procjeni.

Testiranje umanjenja nematerijalne imovine s ograničenim vijekom trajanja

UV12. Prethodno izdanje MRS-a 38, zahtijevalo je da se nadoknadivi iznos nematerijalnog sredstva koje je bilo amortizirano tijekom razdoblja dužeg od dvadeset godina počevši od dana kada je sredstvo osposobljeno za uporabu procijeni barem na kraju svake financijske godine, čak i ako nema nikakvih naznaka da je sredstvo umanjeno. Ovaj zahtjev je uklonjen. Prema tome, subjekt mora utvrditi nadoknadivi iznos nematerijalnog sredstva s ograničenim vijekom trajanja koje je bilo amortizirano tijekom razdoblja dužeg od dvadeset godina počevši od datuma kada je sredstvo osposobljeno za  upotrebu samo kada, sukladno MRS-u 36, postoji naznaka da sredstvo može biti umanjeno.

Objavljivanje

UV13. Ako se procijeni da nematerijalno sredstvo ima neodređeni vijek trajanja, Standard zahtijeva da subjekt objavi knjigovodstveni iznos tog sredstva i razloge koji podupiru procjenu neodređenog vijeka trajanja.