Prikaz zakona
Učitavam... Učitavam podatke...

Međunarodni računovodstveni standard 30

Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i sličnih financijskih institucija

OPSEG

1. Ovaj se Standard treba primijeniti u financijskim izvještajima banaka i sličnih financijskih institucija (u daljnjem tekstu: banke).


2. Za potrebe ovog Standarda, pojam "banka" uključuje sve financijske institucije kojima je jedna od glavnih aktivnosti primanje depozita i zajmova s ciljem pozajmljivanja i ulaganja i koje su obuhvaćene bankarskim ili sličnim zakonodavstvom. Ovaj se Standard odnosi na takve subjekte bez obzira imaju li ili nemaju riječ "banka" u svome nazivu.


3. Banke čine značajan i utjecajan sektor poslovanja diljem svijeta. Većina pojedinaca i organizacija koristi banke, bilo kao depozitari ili kao zajmoprimci. Zbog bliskog odnosa s regulatornim tijelima i vladama te zbog pravila što im nameću države, banke imaju glavnu ulogu u održavanju povjerenja u monetarni sustav. Stoga postoji veliko i široko zanimanje za dobrobit banaka, posebice za njihovu solventnost i likvidnost te stupanj rizika koji je povezan s različitim vrstama njihova poslovanja. Poslovanje, pa stoga i zahtjevi računovodstva i izvještavanja banaka razlikuju se od drugih subjekata. Ovaj Standard uzima u obzir posebne potrebe banaka. Standard također potiče prikazivanje komentara uz financijske izvještaje koji se bave pitanjima poput upravljanja i kontrole likvidnosti i rizika.


4. Ovaj Standard nadopunjuje druge Standarde koji se također primjenjuju na banke, osim ako nisu izričito izuzete u nekom Standardu.


5. Ovaj se Standard odnosi na odvojene financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje banke. Gdje bankarske djelatnosti obavlja neka grupa, ovaj se Standard primjenjuje na te djelatnosti, na konsolidacijskoj osnovi.

POLAZIŠTE

6. Korisnici financijskih izvještaja određene banke trebaju relevantne, pouzdane i usporedive informacije koje im služe u procjeni financijskog položaja i poslovanja banke i koje su im korisne u donošenju ekonomskih odluka. Također su im potrebne informacije koje im omogućavaju bolje razumijevanje posebnih obilježja poslovanja banke. Korisnicima trebaju te informacije, čak i onda kad banka podliježe nadzoru regulatornih tijela i istima predaje informacije koje nisu uvijek dostupne javnosti. Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka trebaju, stoga, biti dovoljno razumljiva da zadovolje potrebe korisnika, u okvirima onoga što se objektivno može zahtijevati od rukovodstva.


7. Korisnici financijskih izvještaja banke zainteresirani su za njezinu likvidnost i solvent¬nost te rizike povezane s imovinom i obvezama koji su priznati u bilanci i izvanbilančnim stavkama banke. Likvidnost ukazuje na to da se raspolaže s dovoljno sredstava za pokriće povlačenja depozita i drugih financijskih obveza kako one dospijevaju. Solventnost ukazuje na višak imovine nad obvezama i, stoga, na adekvatnost kapitala banke. Banka je izložena riziku likvidnosti i rizicima koji proizlaze iz promjena tečaja valuta, promjena kamatnih stopa, promjena tržišnih cijena i propasti druge strane u ugovoru. Ti se rizici mogu prikazati u financijskim izvještajima, ali ih korisnici mogu bolje razumjeti ako rukovodstvo predoči komentar uz financijske izvještaje koji opisuje način na koji se upravlja i kontrolira rizicima povezanim s poslovanjem banke.

RAČUNOVODSTVENE POLITIKE

8. Banke primjenjuju različite metode za priznavanje i mjerenje stavki u svojim financijskim izvještajima. Iako je usklađivanje tih metoda poželjno, ono ne spada u opseg ovog Standarda. Kako bi se zadovoljili zahtjevi MRS-a 1, Prezentiranje financijskih izvještaja te korisnicima omogućilo razumijevanje osnove na kojoj se pripremaju financijski izvještaji banke, potrebno je objaviti računovodstvene politike koje propisuju sljedeće stavke:
(a) priznavanje glavnih vrsta prihoda (vidi točke 10. i 11.),
(b) vrednovanje investicijskih vrijednosnica i vrijednosnica kojima se trguje (vidi točke 24. i 25.),
(c) razlikovanje između onih transakcija i ostalih događaja koji za posljedicu imaju priznavanje imovine i obveza u bilanci i onih transakcija i ostalih događaja na temelju kojih samo nastaju potencijalne obveze (vidi točke 26.-29.),
(d) osnove za utvrđivanje gubitaka od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova i za otpis nenaplativnih zajmova i predujmova (vidi točke 43.-49.), i
(e) osnove za utvrđivanje rashoda za opće bankarske rizike i računovodstveni postupak takvih rashoda (vidi točke 50.-52.).
Neke od tih tema obrađene su u postojećim Međunarodnim računovodstvenim standardima, dok će druge biti obrađene u budućnosti.

RAČUN DOBITI I GUBITKA

9. Banka u računu dobiti i gubitka treba prezentirati prihode i rashode grupirane po vrstama i objaviti iznose glavnih vrsta prihoda i rashoda.


10. Uz zahtjeve koje propisuju drugi Standardi, objavljivanja u računu dobiti i gubitka ili u bilješkama uz financijske izvještaje trebaju uključivati, ali nisu ograničeni na, sljedeće stavke prihoda i rashoda:
Prihod od kamata i slični prihodi,
Rashodi od kamata i slični rashodi,
Prihod od dividendi,
Prihod od naknada i provizija,
Rashod od naknada i provizija,
Dobici umanjeni za gubitke od vrijednosnica za trgovanje,
Dobici umanjeni za gubitke od investicijskih vrijednosnica,
Dobici umanjeni za gubitke od trgovanja stranim valutama,
Ostali prihodi iz poslovanja,
Gubici od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova,
Opći administrativni rashodi, i
Ostali rashodi iz poslovanja.


11. Glavne vrste prihoda koji nastaju iz poslovanja banke uključuju kamate, naknade za usluge, provizije i rezultat iz posredovanja. Svaka vrsta prihoda objavljuje se odvojeno kako bi korisnici mogli procijeniti uspješnost poslovanja banke. Takva objavljivanja nadopunjuju objave o izvorima prihoda koje propisuje MRS 14, Izvještavanje po segmentu.


12. Glavne vrste rashoda koji nastaju iz poslovanja banke uključuju kamate, provizije, gubitke po zajmovima i predujmovima, rashode koji se odnose na smanjenje knjigovodstvene vrijednosti ulaganja i opće administrativne rashode. Svaka vrsta rashoda objavljuje se odvojeno kako bi korisnici mogli procijeniti uspješnost poslovanja banke.


13. Stavke prihoda i rashoda se ne prebijaju, osim onih stavki prihoda i rashoda koje se odnose na zaštitu te imovinu i obveze koje se prebijaju u skladu s MRS-om 32.


14. Prijeboj u slučajevima koji se ne odnose na zaštitu i na imovinu i obveze kod kojih je izvršen prijeboj kako je opisano u MRS-u 32, korisnicima onemogućava procjenu uspješnosti pojedinačnih aktivnosti banke i povrata kojeg banka ostvaruje od pojedinih vrsta imovine.


15. Dobici i gubici proizašli iz svake od sljedećih stavki obično se prikazuju na neto osnovi:
(a) otuđenja i promjene knjigovodstvene vrijednosti tržišnih vrijednosnih papira,
(b) otuđenja investicijskih vrijednosnih papira, i
(c) poslovanje stranim valutama.


16. Prihodi i rashodi od kamata objavljuju se odvojeno kako bi se omogućilo bolje razumijevanje strukture i razloga za promjenu neto kamata.


17. Neto kamata je istodobno rezultat i kamatnih stopa i iznosa primljenih i danih zajmova. Poželjno je da rukovodstvo pruži komentar o prosječnim kamatnim stopama, prosječnoj kamatonosnoj imovini i prosječnim obvezama na koje se plaćaju kamate za razdoblje. U nekim zemljama vlada pruža pomoć bankama dajući im depozite i druge kreditne oblike po kamatnim stopama koje su znatno niže od tržišnih stopa. U tim slučajevima, u komentarima rukovodstva često se objavljuje visina tih depozita i kreditnih oblika te njihov učinak na neto dobit.

BILANCA

18. Banka treba prezentirati bilancu u kojoj su imovina i obveze grupirani prema vrsti i poredani na način koji odražava odnos likvidnosti.


19. Uz zahtjeve koje propisuju drugi Standardi, objavljivanja u bilanci ili u bilješkama uz financijske izvještaje trebaju uključivati, ali nisu ograničeni na, sljedeću imovinu i obveze:
Imovina
Novac i sredstva  kod središnje banke,
Blagajnički zapisi i drugi vrijednosni papiri pogodni za reeskont sa središnjom bankom,
Državne i druge vrijednosne papire namijenjene za trgovanje,
Plasmani, zajmovi i predujmovi drugim bankama,
Drugi plasmani na tržištu novca,
Zajmovi i predujmovi komitentima,
Investicijski vrijednosni papiri.
Obveze
Depoziti drugih banaka,
Ostali depoziti s tržišta novca,
Obveze prema drugim deponentima,
Certifikati depozita,
Vlastite mjenice i druge dokumentirane obveze,
Ostali uzeti zajmovi.


20. Najbolji pristup klasifikaciji imovine i obveza banke je grupirati iste po vrsti i poredati ih po približnom redoslijedu njihove likvidnosti. To može biti približno jednako njihovim dospijećima. Kratkoročne i dugoročne stavke ne prezentiraju se odvojeno jer većina imovine i obveza banke može biti realizirana i podmirena u bliskoj budućnosti.


21. Razlikovanje između stanja kod drugih banaka i stanja na ostalim dijelovima tržišta novca te drugih deponenata predstavlja važnu informaciju jer omogućava razumijevanje odnosa i ovisnosti banke o drugim bankama i tržištu novca. Stoga banka odvojeno objavljuje:
(a) stanja kod središnje banke,
(b) plasmane drugim bankama,
(c) druge plasmane na tržištu novca,
(d) depozite drugih banaka,
(e) druge depozite na tržištu novca, i
(f) ostale depozite.
22. Banka uglavnom ne poznaje posjednika svojih certifikata depozita jer se njima obično trguje na otvorenom tržištu. Stoga, banka odvojeno objavljuje depozite koji su dobiveni izdavanjem vlastitih certifikata depozita ili drugog prenosivog vrijednosnog papira.


23. [Brisano]


24. Banka treba objaviti fer vrijednost svake vrste financijske imovine i obveza prema zahtjevima MRS-a 32, Financijski instrumenti: objavljivanje i prezentiranje.


25. MRS 39 propisuje četiri kategorije financijske imovine: zajmovi i potraživanja, ulaganja koja se drže do dospijeća, financijska imovina po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka i financijska imovina raspoloživa za prodaju. Banka treba objaviti fer vrijednost svoje financijske imovine minimalno za ove četiri kategorije.

POTENCIJALNE I NEPREDVIĐENE OBVEZE UKLJUČUJUĆI IZVANBILANČNE STAVKE

26. Banka treba objaviti sljedeće potencijalne i nepredviđene obveze:
(a) vrstu i iznos potencijalnih obveza kojima se povećavaju neopozivi krediti koji se ne mogu povući po vlastitoj odluci banke bez rizika da će izazvati značajnu kaznu ili trošak, i
(b) vrstu i iznos potencijalnih i nepredviđenih obveza i obveza koje proizlaze iz izvanbilančnih stavki, uključujući one koje se odnose na:
(i) izravne kreditne supstitute, uključujući opće garancije po zaduženjima, bankovne akceptne garancije i akreditive koji služe kao financijske garancije za zajmove i vrijednosnice,
(ii) određene potencijalne obveze temeljem transakcija, uključujući garancije za dobro izvršenje posla, garancije za ozbiljnost ponude, jamstva i akreditive povezane s određenim transakcijama,
(iii) kratkoročne, samo-likvidne, potencijalne obveze koje se odnose na trgovinu, a proizlaze iz kretanja robe, poput dokumentarnih akreditiva gdje se ugovorena isporuka koristi kao jamstvo,
(iv) [Brisano]
(v) [Brisano]
(vi) ostale potencijalne obveze, okvire za izdavanje obveznica i obnavljajuće (revolving) okvire ugovorenih instrumenata.


27. MRS 37, Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina općenito se bavi računovodstvom i objavljivanjem potencijalnih obveza. Ovaj je Standard posebno značajan za banke, jer banke često ugovaraju različite vrste potencijalnih i nepredviđenih, opozivih i neopozivih obveza, koje su često značajne i znatno veće nego kod drugih tržišnih subjekata.


28. Mnoge banke također ulaze u transakcije koje se trenutno ne priznaju kao imovina ili obveze u bilanci, ali koje rezultiraju potencijalnim i nepredviđenim obvezama. Takve izvanbilančne stavke često predstavljaju značajan dio poslovanja banke i mogu imati značajan utjecaj na razinu rizika kojemu je banka izložena. Te stavke mogu povećati ili smanjiti druge rizike, primjerice, zaštitom imovine ili obveza u bilanci.


29. Korisnici financijskih izvještaja trebaju biti upoznati s nepredviđenim i neopozivim potencijalnim obvezama banke jer isti mogu utjecati na likvidnost i solventnost banke te inherentnu mogućnost potencijalnih gubitaka. Korisnici također zahtijevaju primjerene informacije o vrsti i iznosu izvanbilančnih transakcija banke.

DOSPIJEĆE IMOVINE I OBVEZA

30. Banka treba objaviti analizu imovine i obveza, grupirajući ih po dospijećima od datuma bilance do ugovorenog datuma dospijeća.


31. Usklađenost i kontrolirana neusklađenost dospijeća i kamatnih stopa imovine i obveza predstavljaju osnovu za upravljanje bankom. Potpuna usklađenost je neobična za banke, jer rokovi poslovnih transakcija često nisu točno odredivi, a transakcije su različitih vrsta. Neusklađeno stanje može eventualno potaknuti profitabilnost, ali može također povećati rizik gubitka.


32. Dospijeća imovine i obveza te mogućnost da se, uz prihvatljiv trošak, po dospijeću zamijene obveze na koje se plaćaju kamate, važni su čimbenici u procjeni likvidnosti banke i njene izloženosti promjenama kamatnih stopa i tečajeva valuta. Kako bi se pružile informacije koje su značajne za procjenu njene likvidnosti, banka minimalno treba objaviti analizu imovine i obveza po relevantnim grupama dospijeća.


33. Grupiranja po dospijeću koja se primjenjuju na pojedinu imovinu i obveze, razlikuju se između banaka te po njihovoj primjerenosti na određenu imovinu i obveze. Primjeri razdoblja koji se koriste su sljedeći:
(a) od mjesec dana,
(b) od 1 do 3 mjeseca,
(c) od 3 mjeseca do 1 godine,
(d) od 1 do 5 godina,
(e) više od 5 godina.
Razdoblja se često spajaju, kao na primjer kod zajmova i predujmova, grupiranjem istih na razdoblja do jedne godine i one iznad jedne godine. Kad je otplata raspoređena tijekom određenoga razdoblja, svaka se rata raspoređuje u razdoblje prema kojem je ugovorena, ili u kojem se očekuje da će biti plaćena ili primljena.


34. Važno je da su razdoblja dospijeća koje je banka prihvatila ista za imovinu i za obveze. To pojašnjava mjeru do koje su dospijeća povezana i iz toga proizlazeću ovisnost banke o drugim izvorima likvidnosti.


35. Dospijeća se mogu izraziti kao:
(a) preostalo razdoblje do datuma otplate,
(b) prvobitno razdoblje do datuma otplate ili
(c) preostalo razdoblje do idućeg datuma kada se kamatne stope mogu promijeniti.
Analiza imovine i obveza prema njihovim preostalim razdobljima do datuma otplate daje najbolju osnovu za procjenu likvidnosti banke. Banka također može objaviti dospijeća otplate na temelju prvobitno ugovorenog razdoblja do datuma otplate kako bi pružila informaciju o svojim strategijama financiranja i poslovanja. Dodatno, banka može objaviti grupirana dospijeća na temelju preostalog razdoblja do idućeg datuma na koji se mogu promijeniti kamatne stope, kako bi pokazala svoju izloženost kamatnom riziku. Rukovodstvo može također pružiti, u svom komentaru uz financijske izvještaje, informaciju o izloženosti kamatnom riziku i o načinu na koji upravlja i kontrolira takvu izloženost.


36. U mnogim se zemljama depoziti kod banke mogu povući na zahtjev i predujmovi što ih je banka dala mogu se otplatiti na zahtjev. U praksi se, međutim, ti depoziti i predujmovi često drže dugo, bez povlačenja ili otplate. Stoga je stvarni datum otplate kasniji od ugovorenog datuma. Unatoč tome, banka objavljuje analizu izraženu u ugovornim dospijećima, iako ugovorno razdoblje otplate često ne predstavlja stvarno razdoblje jer ugovorni datumi odražavaju rizike likvidnosti povezane s imovinom i obvezama banke.


37. Određena imovina banke nema ugovoreni datum dospijeća. Razdoblje u kojem se pretpostavlja da će ta imovina dospjeti obično se uzima kao očekivani datum realizacije te imovine.


38. Korisnici procjenjuju likvidnost banke iz objavljenih grupiranih dospijeća u kontekstu lokalne bankarske prakse, uključujući raspoloživost sredstava bankama. U nekim su zemljama kratkoročna sredstva dostupna u redovnom tijeku poslovanja s tržišta novca ili, u hitnom slučaju, od središnje banke. U drugim zemljama to nije slučaj.


39. Kako bi se korisnicima omogućilo potpuno razumijevanje grupiranja dospijeća, objavljivanje u financijskim izvještajima ponekad se treba dopuniti informacijama o vjerojatnosti otplate unutar prestalog razdoblja. Stoga, rukovodstvo može dati u svom komentaru na financijske izvještaje informaciju o stvarnim razdobljima dospijeća i o načinu na koji upravlja i kontrolira rizike i izloženosti povezane s različitim dospijećima i vrstama kamatnih stopa.

KONCENTRACIJA IMOVINE, OBVEZA I IZVANBILANČNIH STAVKI

40. Banka treba objaviti svaku značajnu koncentraciju imovine, obveza i izvanbilančnih stavki. Takva objavljivanja se sastavljaju prema zemljopisnim područjima, klijentima ili granama industrije, ili drugim koncentracijama rizika. Banka također treba objaviti iznos značajne izloženosti neto valutnom riziku.


41. Banka objavljuje značajne koncentracije u raspodjeli imovine i u izvorima svojih obveza jer je to koristan pokazatelj potencijalnih inherentnih rizika prilikom realizacije imovine i sredstava raspoloživih banci. Takva se objavljivanja sastavljaju prema zemljopisnim područjima, grupama klijenata, granama industrije ili sličnim koncentracijama rizika primjerenima u okolnostima banke. Slična analiza i objašnjenje izvanbilačnih stavki su također važni. Zemljopisna područja mogu obuhvaćati pojedine države, grupe država ili regije unutar zemalja. Kada je riječ o klijentima, mogu se objavljivati informacije po sektorima, poput državnih tijela, javnih tijela te trgovačkih i poslovnih subjekata. Takvi se podaci dodatno objavljuju uz informacije o segmentu koje propisuje MRS 14, Izvještavanje po segmentu.


42. Objavljivanje značajne izloženosti valutnom riziku također je koristan pokazatelj rizika od gubitaka koji nastaju zbog promjena tečaja stranih valuta.

GUBICI PO ZAJMOVIMA I PREDUJMOVIMA

43. Banka treba objaviti sljedeće:
(a) računovodstvenu politiku koja opisuje osnovu po kojoj se nenaplativi zajmovi i predujmovi priznaju i otpisuju kao rashod,
(b) detalje o promjenama u rezerviranjima za gubitke od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova tijekom razdoblja. Potrebno je odvojeno prikazati iznos razdoblja priznat kao gubitak od umanjenja vrijednosti po nenaplativim zajmovima i predujmovima, iznos otpisanih zajmova i predujmova u tom razdoblju i iznos prethodno otpisanih, a naplaćenih zajmova i predujmova u razdoblju,
(c) zbrojni iznos rezervacija za gubitke od umanjenja vrijednosti po zajmovima i predujmovima na datum bilance.


44. Svaki iznos u pogledu gubitaka po zajmovima i predujmovima, koji se dodatno rezervira uz gubitke od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova priznatih prema MRS-u 39, računovodstveno se tretira kao raspodjela zadržane dobiti. Sve pozitivne stavke koje su posljedica smanjenja takvih iznosa dovode do porasta zadržane dobiti i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju dobiti ili gubitka za razdoblje.


45. [Brisano]


46. Lokalne okolnosti ili zakonodavstvo mogu zahtijevati ili dopuštati banci da napravi rezervacije za gubitke od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova uz gubitke koji se priznaju prema MRS-u 39. Svako takvo rezerviranje predstavlja izdvajanje zadržane dobiti, a ne rashod pri utvrđivanju dobiti ili gubitka. Slično tome, sva odobrenja koja nastaju smanjenjem takvih iznosa imaju za posljedicu povećanje zadržane dobiti i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju dobiti ili gubitka.


47. Korisnici financijskih izvještaja banke trebaju biti upoznati s utjecajem gubitaka od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova na financijsku poziciju i poslovanje banke. To im pomaže procijeniti učinkovitost s kojom banka koristi svoje resurse. Stoga, banka objavljuje ukupni iznos rezerviranja za gubitke od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova na datum bilance i promjene rezerviranja tijekom razdoblja. Promjene rezerviranja, uključujući prethodno otpisane iznose koji su nadoknađeni tijekom razdoblja, prikazuju se odvojeno.


48. [Brisano]


49. Kad se zajmovi i predujmovi ne mogu nadoknaditi, isti se otpisuju i terete rezerviranja za gubitke od umanjenja vrijednosti. U nekim se slučajevima oni ne otpisuju dok se ne završe svi potrebni zakonski postupci i konačno se ne utvrdi iznos gubitka od umanjenja vrijednosti. U drugim se slučajevima otpisuju ranije, primjerice kad zajmoprimac nije platio kamatu ili nije otplatio glavnicu koja je dospjela u određenom razdoblju. Kako se vrijeme u kojem se nenaplativi zajmovi i predujmovi otpisuju razlikuje, bruto iznos zajmova i predujmova te rezerviranja za gubitke od umanjenja vrijednosti mogu se značajno razlikovati u sličnim okolnostima. Kao rezultat toga, banka treba objaviti svoju politiku otpisa nenaplativih zajmova i predujmova.

OPĆI BANKOVNI RIZICI

50. Bilo koje rezerviranje za opće bankovne rizike, uključujući buduće gubitke i druge nepredvidive rizike ili nepredviđene događaje treba odvojeno objaviti kao usklađivanje zadržane dobiti. Sva odobrenja koja su posljedica smanjenja takvih iznosa dovode do povećanja zadržane dobiti i ne uključuju se u utvrđivanje dobiti ili gubitka za razdoblje.


51. Lokalne okolnosti ili zakonodavstvo mogu zahtijevati od banke, ili joj dopuštati, da tereti dobit za opće bankovne rizike, uključujući buduće gubitke ili druge nepredvidive rizike, povrh terećenja za gubitke po zajmovima i predujmovima utvrđene u skladu s točkom 45. Od banke se također može zahtijevati, ili joj se može dopustiti, da tereti dobit za nepredviđene događaje. Takvi iznosi za opće bankovne rizike i nepredviđene događaje ne mogu biti priznati kao rezerviranja prema MRS-u 37, Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina. Sukladno tome, banka priznaje takve iznose kao raspodjelu zadržane dobiti. To je neophodno kako bi se izbjeglo precjenjivanje obveza, potcjenjivanje imovine, neobjavljivanje obračunanih, a neplaćenih obveza i rezerviranja, te mogućnost krivog prikazivanja neto dobiti i rezervi.


52. Račun dobiti i gubitka ne može dati relevantnu i pozdanu informaciju o poslovanju banke ako dobit ili gubitak za razdoblje uključuje učinke neobjavljenih terećenja za opće bankovne rizike ili dodatne nepredviđene događaje, ili neobjavljena odobrenja koja su nastala poništenjem takvih terećenja. Slično tome, bilanca ne može dati relevantnu i pouzdanu informaciju o financijskoj poziciji banke ako bilanca uključuje precijenjene obveze, potcijenjenu imovinu ili neobjavljene obračunane, a neplaćene obveze i rezerviranja.

IMOVINA ZALOŽENA KAO JAMSTVO

53. Banka treba objaviti ukupan iznos osiguranih obveza te vrstu i knjigovodstvenu vrijednost imovine založene kao jamstvo.


54. U nekim se zemljama od banaka zahtijeva, zakonom ili nacionalnim običajem, da založe imovinu kao jamstvo za određene depozite i druge obveze. Iznosi o kojima je riječ često su značajni i stoga mogu značajno utjecati na procjenu financijskog položaja banke.

POVJERENIČKE AKTIVNOSTI

55. Banke obično djeluju kao povjerenici i u drugim povjereničkim svojstvima koji rezultiraju držanjem ili plasiranjem imovine u ime pojedinaca, udruženja, mirovinskih fondova i planova i drugih institucija. Pod uvjetom da je povjerenički ili sličan odnos zakonski podržan, ta imovina ne predstavlja imovinu banke i stoga, nije uključena u njezinu bilancu. Ukoliko je banka uključena u značajne povjereničke poslove, ta se činjenica i pokazatelj veličine tih poslova objavljuje u njezinim financijskim izvještajima zbog mogućeg nastanka obveze ako banka ne ispuni svoje povjereničke dužnosti. U tom smislu, povjereničko poslovanje ne obuhvaća poslovanje sa sefovima.

TRANSAKCIJE S POVEZANIM STRANKAMA

56. MRS 24, Objavljivanja povezanih stranaka uglavnom se bavi s objavljivanjem odnosa s povezanim strankama i transakcija između izvještajnog subjekta i povezanih stranaka. U nekim zemljama zakon ili regulatorna tijela sprječavaju ili zabranjuju bankama da ulaze u transakcije s povezanim strankama, dok su u drugim zemljama takve transakcije dopuštene. MRS 24 je posebno značajan za prezentiranje financijskih izvještaja banke u zemlji koja dopušta takve transakcije.


57. Određene transakcije između povezanih stranaka mogu se izvršiti pod drukčijim uvjetima od onih s nepovezanim strankama. Primjerice, banka može dati veći iznos ili naplatiti niže kamate povezanoj stranci nego što bi u inače istim okolnostima napravila za nepovezanu stranku. Zajmovi ili depoziti mogu se među povezanim strankama kretati brže i s manje formalnosti nego što je to moguće kad su u transakciju uključene nepovezane stranke. Čak i kad se transakcije s povezanim strankama pojave u redovnom tijeku bankovnog poslovanja, informacije o takvim transakcijama značajne su za potrebe korisnika i MRS 24 zahtijeva njihovo objavljivanje.


58. Kod ulaska u transakcije s povezanim strankama, banka treba objaviti prirodu odnosa s povezanom strankom, informacije o transakcijama i otvorenim stanjima potrebne za razumijevanje potencijalnih efekata odnosa na financijske izvještaje banke. Objavljivanje se vrši u skladu s MRS-om 24 i uključuje objave koje se odnose na kreditnu politiku banke prema povezanim strankama i, kad je riječ o transakcijama s povezanim strankama, iznos koji je uključen u:
(a) svaki zajam i predujam, depozit, akceptirane i vlastite mjenice; objavljivanja mogu uključivati ukupna otvorena stanja na početku i na kraju razdoblja kao i predujmove, depozite, otplate i druge promjene tijekom razdoblja,
(b) sve glavne vrste prihoda, rashoda od kamata i plaćenih provizija,
(c) iznos za koji je terećena dobit u razdoblju za gubitke od umanjenja vrijednosti zajmova i predujmova te iznos rezerviranja na datum bilance, i
(d) neopozive obveze i nepredviđene obveze koje proizlaze iz izvanbilačnih stavki.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

59. Ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje banaka za razdoblja koja počinju na dan ili nakon 1. siječnja 1991. godine.