![]() | Učitavam podatke... |
Međunarodni računovodstveni standard 19
Primanja zaposlenih
| Ovo izdanje uključuje izmjene nastale uslijed novih i izmijenjenih MSFI-ova izdanih do 31. ožujka 2004. Odjeljak "Promjene u ovom izdanju" na početku ovog izdanja sadrži informacije o datumima primjene tih novih i izmijenjenih MSFI-ova i također označava one sadašnje MSFI-ove koji nisu uključeni u ovo izdanje. Međunarodni računovodstveni standard 19 Primanja zaposlenih (MRS 19) naveden je u točkama 1. do 160. Sve točke imaju istu pravosnažnost, ali je zadržan IASC-ov format Standarda kada ga je usvojio IASB. MRS 19 treba čitati u kontekstu njegovih ciljeva i Osnova za zaključke, Predgovora Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja. MRS 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške osigurava osnovu za izbor i primjenjivanje računovodstvenih politika u slučajevima nepostojanja eksplicitnih uputa. |
UVOD
| UV1. Ovaj Standard propisuje kako poslodavci računovodstveno vode i objavljuju primanja zaposlenih. On zamjenjuje MRS 19 Troškovi mirovina, koji je Odbor usvojio u 1993. Osnovne promjene u odnosu na stari MRS 19 su navedene u Osnovama za zaključke. Ovaj Standard ne uređuje izvještavanje mirovinskih planova (vidjeti MRS 26 Računovodstvo i izvještavanje mirovinskih planova). UV2. Ovaj Standard razlikuje četiri kategorije primanja zaposlenih: (a) kratkoročna primanja zaposlenih kao što su plaće, nadnice i doprinosi za socijalnu zaštitu, plaćeni godišnji odmor i plaćeno bolovanje, udio u dobiti i bonusi (ako je plativo unutar roka od dvanaest mjeseci od kraja razdoblja) i nenovčana primanja (kao što je zdravstvena skrb, smještaj za stanovanje, osobno vozilo i besplatnu robu ili usluge ili uz popust) za sadašnje zaposlenike; (b) primanja poslije prestanka zaposlenja kao što su mirovine, druge mirovinske povlastice, životno osiguranje nakon prestanka zaposlenja i zdravstvenu skrb nakon prestanka zaposlenja; (c) ostala dugotrajna primanja zaposlenih, uključujući naknade za vrijeme dužeg odsustva s rada ili naknade za vrijeme studijskog usavršavanja, jubilarne nagrade i druga primanja za dugotrajni staž, primanja za dugotrajnu onesposobljenost za rad i, udio u dobiti, bonuse i odgođene naknade ako su plative dvanaest mjeseci ili više po isteku razdoblja; i (d) otpremnine. UV3. Standard zahtijeva da subjekt prizna kratkoročna primanja zaposlenih kada je zaposlenik pružio uslugu u razmjeni za ta primanja. UV4. Primanja nakon prestanka zaposlenja se klasificiraju kao planovi definiranih doprinosa ili planovi definiranih mirovinskih primanja. Ovaj Standard daje određene upute za klasificiranje planova više poslodavaca, državne planove i planove s osiguranim primanjima. UV5. Prema planu definiranih doprinosa, subjekti plaćaju fiksni iznos doprinosa u odvojeni subjekt (fond) i neće imati zakonsku ili izvedenu obvezu platiti dodatne doprinose ako fond ne raspolaže dostatnom imovinom za plaćanje primanja zaposlenih koja se odnose na usluge zaposlenih u tekućem i prethodnim razdobljima. Standard zahtijeva da subjekt prizna doprinose u plan definiranih doprinosa kada je zaposlenik pružio uslugu u razmjeni za ta primanja. UV6. Sva druga dugotrajna primanja zaposlenih su planovi definiranih mirovinskih primanja. Planovi definiranih mirovinskih primanja mogu biti djelomično ili u potpunosti organizirani kao fondovi ili ne moraju biti fondovi. Standard zahtijeva da subjekt: (a) iskazuje ne samo svoje zakonske obveze, nego također i izvedene obveze koje proizlaze iz prakse subjekta; (b) dovoljno učestalo odredi sadašnju vrijednost obveza za definirana mirovinska primanja i fer vrijednost svake imovine plana tako da se iznosi priznati u financijskim izvještajima značajno ne razlikuju od iznosa koji bi se odredili na datum bilance; (c) koriste metodu projicirane kreditne jedinice (Projected Unit Credit Method) za mjerenje svojih obveza i troškova; (d) rasporedi mirovinska primanja na razdoblje pružanja usluga prema formuli plana za mirovinska primanja, osim ako će usluge zaposlenika u kasnijim godinama dovesti do značajno veće razine primanja nego u ranijim godinama; (e) koristiti nepristrane i opće usporedive aktuarske pretpostavke o demografskim varijablama (kao što su primanja zaposlenih i mortalitet) i financijske varijable (kao što je budući rast plaća, promjene troškova zdravstvenih usluga i određene promjene u državnim povlasticama). Financijske pretpostavke temelje se na tržišnim očekivanjima na datum bilance za razdoblje u kojem se obveze trebaju podmiriti; (f) odrediti diskontnu stopu povezivanjem na tržišni prinos na datum bilance na korporativne obveznice visoke kvalitete (ili u državama gdje nema razvijenog tržišta takvim obveznicama tada na državne obveznice) u valuti i s uvjetima koji odgovaraju valuti i uvjetima obveza temeljem primanja nakon prestanka zaposlenja; (g) odbije fer vrijednost svake imovine plana od knjigovodstvene vrijednosti obveze. Određena prava na refundiranje koja ne ispunjavaju uvjete za imovinu plana tretiraju se na isti način kao i imovina plana, osim što se iskazuju kao odvojena imovina, a ne kao odbitak obveza; (h) ograniči knjigovodstveni iznos neke imovine tako da ne prelazi neto zbroj: (i) trošak nepriznatog minulog rada i aktuarskih usluga, plus (ii) sadašnje vrijednosti svake ekonomske povlastice raspoložive u obliku povrata od plana ili smanjenja budućih doprinosa u plan; (i) prizna troškove minulog rada po pravocrtnoj metodi tijekom prosječnog razdoblja dok se ne iskoriste izmijenjena primanja; (j) prizna dobiti i gubitke od smanjenja ili podmirivanja plana definiranih primanja kada nastane smanjenje ili podmirivanje. Dobit ili gubitak treba obuhvatiti svaku nastalu promjenu sadašnje vrijednosti obveza za definirana primanja i fer vrijednosti imovine plana, nepriznatog dijela svake aktuarske dobiti i gubitka, kao i troškove minulog rada; i (k) prizna specificirani dio vrijednosti neto kumulativnih aktuarskih dobitaka i gubitaka koji prelazi, ovisno što je veće: (i) 10% sadašnje vrijednosti obveza za definirana primanja (prije odbitka imovine plana); i (ii) 10% od fer vrijednosti imovine plana. Dio aktuarskih dobitaka i gubitaka koji treba priznati za svaki plan definiranih primanja je višak izvan desetpostotnog "koridora" na prethodni datum izvještavanja podijeljen s očekivanim prosječnim preostalim životnim vijekom zaposlenika koji sudjeluju u planu. Standard također dopušta sustavnu metodu ubrzanog priznavanja uz uvjet da se ista osnovica primjenjuje i na dobiti i na gubitke, kao i da se ona dosljedno primjenjuje iz razdoblja u razdoblje. UV7. Standard zahtijeva jednostavniju metodu računovodstva za ostala dugotrajna primanja zaposlenih nego za primanja nakon prestanka zaposlenja: odmah se priznaju aktuarski dobici i gubici kao i troškovi minulog rada. UV8. Otpremnine su primanja zaposlenih plativa po osnovi ili neke odluke subjekta da raskine radni odnos nekog zaposlenika prije očekivanog datuma umirovljenja ili odluke zaposlenika da prihvati dobrovoljni raskid radnog odnosa u razmjenu za te usluge. Događaj koji stvara obvezu je raskid radnog odnosa a ne usluge zaposlenog. Stoga, subjekt treba priznati otpremnine samo i isključivo kada je subjekt dokazivo preuzeo obvezu da: (a) raskine radni odnos zaposlenog ili grupe zaposlenih prije očekivanog datuma umirovljenja; ili (b) osigura otpremnine kao posljedicu ponude za poticanje dobrovoljnog raskida radnog odnosa. UV9. Subjekt se vidljivo obvezuje na raskid ugovora kada, i samo kada, subjekt ima detaljni formalni plan za raskid radnog odnosa (s propisanim minimalnim sadržajem) i nema realnu mogućnost da od njega odustane. UV10. Otpremnine se trebaju diskontirati kada dospijevaju nakon dvanaest mjeseci od datuma bilance. U slučajevima ponude za dobrovoljni raskid radnog odnosa, mjerenje otpremnina se treba temeljiti na broju zaposlenih za koje se očekuje da će prihvatiti ponudu. UV11. [Brisano] UV12. Ovaj revidirani Standard stupio je na snagu za razdoblja financijskog izvještavanja započeta 1. siječnja 1999. i nakon toga. Potiče se ranija primjena. Pri prvoj primjeni Standarda dopušteno je subjektu priznati svako nastalo povećanje njegovih obveza za primanja nakon prestanka zaposlenja kroz razdoblje do pet godina. Ako primjena Standarda smanjuje obveze, od subjekta se zahtijeva da odmah prizna to smanjenje. U13. [Brisano] |