Prikaz zakona
Učitavam... Učitavam podatke...

Međunarodni računovodstveni standard 14

Izvještavanje po segmentu

CILJ

Cilj je ovoga Standarda utvrditi načela za izvještavanje financijskih informacija po segmentima - informacija o različitim vrstama proizvoda i usluga koje proizvodi subjekt te različitim zemljopisnim područjima u kojima on posluje - kako bi se pomoglo korisnicima financijskih izvještaja da:
(a) bolje razumiju uspješnost prošlog poslovanja subjekta;
(b) bolje procijene rizike subjekta i povrate; i
(c) prosudbe o subjektu u cjelini temelje na boljoj informiranosti.
Mnogi subjekti proizvode grupe proizvoda i usluga ili posluju u zemljopisnim područjima s različitim stopama profitabilnosti, mogućnostima rasta, budućeg napretka i rizika. Informacije o različitim vrstama proizvoda i usluga i poslovima subjekta u različitim zemljopisnim područjima - često zvane - informacije o segmentu - važne su u procjenjivanju rizika i povrata raznolikih ili multinacionalnih subjekata, koji se možda ne mogu izvesti iz zbrojnih podataka. Prema tome, informacije o segmentu općenito se smatraju nužnim za udovoljavanje potreba korisnika financijskih izvještaja.

DJELOKRUG

1. Ovaj Standard treba primijeniti za cjeloviti set objavljenih financijskih izvještaja koja su u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.


2. Kao što je navedeno u MRS-u 1 - Prezentiranje financijskih izvještaja, cjelovit set financijskih izvještaja uključuje bilancu, izvještaj o dobiti, izvještaj o novčanome toku, izvještaj o promjenama glavnice i bilješke.


3. Ovaj Standard trebaju primijeniti subjekti čijim se glavničkim ili dužničkim vrijednosnicama trguje javno kao i subjekti  koja su u postupku izdavanja glavničkih ili dužničkih vrijednosnica na javnom tržištu vrijednosnica.


4. Subjekti čijim se vrijednosnicama ne trguje javno, a financijske izvještaje sastavlja u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, potiču se da dragovoljno objave financijske informacije po segmentima.


5. Ako subjekt čijim se vrijednosnicama ne trguje javno odluči dragovoljno objaviti informacije po segmentima u financijskim izvještajima koji su u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, tada je obvezan ispunjavati sve zahtjeve iz ovoga Standarda.


6. Ako jedno financijsko izvješće sadrži konsolidirane financijske izvještaje subjekta čijim se vrijednosnim papirima trguje javno i odvojene financijske izvještaje matice ili jedne ili više podružnica, informacije o segmentima trebaju se prezentirati samo na osnovi konsolidiranih financijskih izvještaja. Ako je podružnica i sama subjekt čijim se vrijednosnim papirima trguje javno, ona  prezentira informacije o segmentu u svojem zasebnom financijskom izvještaju.


7. Slično prethodno navedenome, ako jedno financijsko izvješće sadrži financijske izvještaje subjekta čijim se vrijednosnicama trguje javno i odvojene financijske izvještaje pridruženog društva sastavljene uz primjenu metode udjela ili zajedničkog pothvata u kojem subjekt ima financijski udjel, informacije o segmentima trebaju se prezentirati samo na temelju financijskih izvještaja subjekta. Ako pridruženo društvo koje izvještava primjenom metode udjela ili je zajednički pothvat i sam subjekt čijim se vrijednosnim papirima trguje javno, on će prezentirati informacije o segmentima u svojem zasebnom financijskom izvještaju.

DEFINICIJE

Definicije iz drugih Standarda

8. U ovom se Standardu koriste sljedeći izrazi sa značenjima navedenima u MRS-u 7 - Izvještaj o novčanom tijeku; MRS-u 8 - Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške; i u MRS-u 18 - Prihodi:
(a) Poslovne aktivnosti jesu glavne aktivnosti subjekta koje stvaraju prihode i druge aktivnosti koje nisu ulagateljske ili financijske aktivnosti.
(b) Računovodstvene politike  jesu posebna načela, osnove, konvencije, pravila i praksa koje je subjekt usvojio u pripremanju i prezentiranju financijskih izvještaja.
(c) Prihod  je bruto priljev ekonomskih koristi tijekom razdoblja koji proizlazi iz redovitih aktivnosti subjekta, kada ti priljevi imaju za posljedicu povećanje glavnice, osim povećanja glavnice koji se odnose na unose sudionika u glavnici.

Definicije poslovnoga i zemljopisnog segmenta

9. Izraz poslovni segment i zemljopisni segment u ovom se Standardu koristi sa sljedećim značenjima.
Poslovni segment je dio subjekta koji se može izlučiti kao dio angažiran u proizvodnji  određenog proizvoda ili pružanju usluge ili skupine povezanih proizvoda ili usluga te koji je izložen rizicima i povratima koji su različiti od drugih poslovnih segmenata. Pri određivanju, odnose li se proizvodi i usluge na segment, trebaju se razmotriti sljedeći čimbenici:
(a) priroda proizvoda i usluga;
(b) priroda proizvodnih postupaka;
(c) vrsta ili skupine kupaca proizvoda ili usluga;
(d) metode koje se koriste za distribuciju proizvoda ili pružanje usluga; i
(e) ako je primjenjivo, prirodu propisa koji uređuju ovo područje, primjerice, za bankarstvo, osiguranje te za subjekte javnog sektora.
Zemljopisni segment jest dio subjekta koji se može izlučiti kao dio angažiran u proizvodnji proizvoda ili pružanju usluga unutar određenog ekonomskog okruženja te podliježe rizicima i povratima, koji su različiti od dijelova poslovanja u drugim ekonomskim okruženjima. Pri određivanju zemljopisnih segmenata treba razmatrati sljedeće čimbenike:
(a) sličnosti ekonomskih i političkih uvjeta;
(b) povezanost između poslovanja različitih zemljopisnih područja;
(c) srodnost djelatnosti;
(d) posebne rizike povezane s poslovanjem u određenom području;
(e) propise o kontroli tečaja; i
(f) valutne rizike.
Izvještajni segment jest poslovni ili zemljopisni segment ustanovljen na temelju prethodnih definicija za koje ovaj Standard zahtijeva objavljivanje informacije o segmentu.


10. Čimbenici za određivanje poslovnog i zemljopisnog segmenta navedeni u točki 9. ovoga Standarda nisu poredani po nekom određenom redoslijedu.


11. Jedan poslovni segment ne uključuje proizvode i usluge sa znatno različitim rizicima i povratima. Premda mogu postojati mnoge različitosti u pogledu jednog ili više čimbenika za određivanje poslovnoga segmenta, očekuje se da proizvodi i usluge uključeni u jedan poslovni segment budu slični u pogledu većine tih čimbenika.


12. Slično navedenome, zemljopisni segment ne uključuje poslovanje u ekonomskim okruženjima sa znatno različitim rizicima i povratima. Zemljopisni segment može biti jedna zemlja, skupina dviju ili više zemalja ili regija u okviru neke zemlje.


13.   Ključni izvori rizika utječu na organizaciju i način rukovođenja većinom subjekata. Zbog toga, točka 27. ovoga Standarda predviđa da je organizacijska struktura subjekta i njegov unutarnji sustav izvještavanja osnova za određivanje segmenta. Na rizike i povrate subjekta utječu zemljopisna lokacija njegova poslovanja (gdje proizvodi proizvode ili gdje su smještene aktivnosti u vezi s isporučivanjem usluga) te također lokacija njegovog tržišta (gdje se proizvodi prodaju ili usluge pružaju). Ova definicija omogućava da se zemljopisni segment temelji na:
(a) lokaciji proizvodnih ili uslužnih kapaciteta subjekta i druge imovine; ili
(b) na lokaciji njegovih tržišta i kupaca.


14.   Organizacijska struktura i struktura unutarnjega izvještavanja subjekta uobičajeno će pružati dokaz o tome proistječe li ključni izvor zemljopisnih rizika iz lokacije njegove imovine (porijeklo njegovih prodaja) ili iz lokacije kupaca (odredište njegovih prodaja). Prema tome, subjekt razmatra ovu strukturu kako bi odredio treba li se zemljopisni segment temeljiti na lokaciji njegove imovine ili na lokaciji njegovih kupaca.


15. Određivanje sastava poslovnoga ili zemljopisnog segmenta subjekta uključuje određeno prosuđivanje. Pri ovoj prosudbi menadžment subjekta uzima u obzir ciljeve financijskoga izvještavanja po segmentima kao što je utvrđeno u ovom Standardu te kvalitativna obilježja financijskih izvještaja kako su utvrđeni u IASC-om Okviru za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja. Navedena kvalitativna obilježja obuhvaćaju važnost, pouzdanost i usporedivost financijskih informacija koje se izvještavaju o različitim skupinama proizvoda i usluga subjekta i o njegovom poslovanju u određenim zemljopisnim područjima te korisnosti tih informacija za procjenjivanje rizika i povrata za subjekt kao cjelinu.

Definicija prihoda, rashoda, rezultata, imovine i obveza segmenta

16. U ovom se Standardu koriste sljedeći dodatni izrazi s određenim značenjima:
Prihod segmenta je prihod objavljen u izvještaju o dobiti subjekta, koji se može izravno pripisati segmentu, i primjereni dio prihoda subjekta, koji se može na razumnoj osnovi rasporediti na segment, neovisno o tome proizlazi li prihod od prodaje vanjskim kupcima ili iz transakcija s drugim segmentima istog subjekta. Prihodi segmenta ne uključuju:
(a) [brisano];
(b) prihode od kamata i dividende, uključujući kamate zarađene na predujmovima ili kreditima drugim segmentima, osim ako su djelatnosti segmenta prije svega financijske naravi;
(c) dobitke od prodaje ulaganja ili gubitke od otpisa duga, osim ako su djelatnosti dijela subjekta prije svega financijske naravi.
Prihodi segmenta uključuju udjele u dobicima ili gubicima povezanih društava, zajedničkim pothvatima ili drugim ulaganjima obračunanim metodom udjela samo ako su te stavke uključene u konsolidirane ili ukupne prihode subjekta.
Prihodi segmenta uključuju udjel sudionika u zajedničkom pothvatu u prihodima zajednički kontroliranog subjekta koji je obračunan razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS-om 31, Ulaganja u zajedničkim pothvatima.
Rashod segmenta jest rashod nastao iz poslovnih aktivnosti segmenta, koji se može izravno pripisati segmentu, i primjereni dio rashoda subjekta, koji se može na razumnoj osnovi rasporediti na segment, uključujući rashode koji se odnose na prodaju vanjskim kupcima i rashode koji se odnose na transakcije s drugim segmentima istoga subjekta. Rashod segmenta ne uključuje:
(a) [brisano];
(b) kamate, uključujući kamate nastale po osnovi predujmova i kredita od drugih segmenata, osim ako su djelatnosti segmenta prije svega financijske naravi;
(c) gubitke od prodaje ulaganja ili gubitke od otpisa duga, osim ako su djelatnosti segmenta prije svega financijske naravi;
(d) udjele subjekta u gubicima povezanih društava, zajedničkim pothvatima ili dru¬gim ulaganjima obračunanim metodom udjela;
(e) rashod za porez na dobit; ili
(f) opće administrativne rashode, rashode sjedišta uprave i druge rashode koji nastaju na razini subjekta i odnose se na subjekt u cjelini. Međutim, ponekad troškovi nastanu na razini subjekta u ime i za račun segmenta. Takvi su troškovi rashod segmenta ako se odnose na poslovne aktivnosti segmenta i ako se izravno mogu pripisati segmentu ili se na razumnoj osnovi mogu rasporediti na njega.
Rashod segmenta uključuje udio sudionika u zajedničkom pothvatu u rashodima zajednički kontroliranog subjekta obračunanim razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS-om 31.
Za djelatnosti segmenta koji su prije svega financijske naravi, prihod od kamata i rashod za kamate mogu se za svrhe izvještavanja po segmentima iskazati u jednom neto iznosu samo ako su te stavke prebijeno iskazane u konsolidiranim ili financijskim izvještajima subjekta.
Rezultat segmenta jest prihod segmenta umanjen za rashode segmenta. Rezultat segmenta utvrđuje se prije bilo kakvog prilagođavanja za manjinske interese.
Imovina segmenta jesu poslovna sredstva koja segment angažira u svojim poslovnim aktivnostima te koja se izravno mogu razumno pripisati segmentu ili se mogu rasporediti na taj segment.
Ako rezultat samoga segmenta uključuje prihode od kamata ili dividende, njegova imovina uključuje odnosna potraživanja, dane kredite, ulaganja i drugu imovinu koja stvara prihode.
Imovina segmenta ne uključuje imovinu s osnove poreza na dobit.
Imovina segmenta uključuje ulaganja obračunana metodom udjela, samo ako je dobit ili gubitak od takvih ulaganja uključen u prihod segmenta. Imovina segmenta uključuje udio sudionika zajedničkog pothvata u poslovnoj imovini zajednički kontroliranoga subjekta koji je obračunan razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS-om 31.
Imovina segmenta utvrđuje se poslije umanjenja za odnosna odobrenja koja su iskazana kao izravni prijeboj u bilanci subjekta.
Obveze segmenta jesu one poslovne obveze koje proizlaze iz poslovnih aktivnosti segmenta i koje se mogu izravno pripisati segmentu ili se na razumnoj osnovi mogu rasporediti na segment.
Ako rezultat segmenta uključuje rashod za kamatu, obveze segmenta uključuju i obveze na koje se odnosi kamata.  
Obveze segmenta uključuju udjel sudionika zajedničkog pothvata u obvezama zajednički kontroliranoga subjekta obračunanoga razmjernom konsolidacijom u skladu s MRS-om 31.
Obveze segmenta ne uključuju obveze za porez na dobit.
Računovodstvene politike segmenta jesu računovodstvene politike usvojene za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja konsolidirane grupe ili subjekta, kao i one računovodstvene politike koje se posebno odnose na  izvještavanje po segmentu.



17. Definicije prihoda segmenta, rashoda segmenta, imovine segmenta i obveze segmenta uključuju iznose takvih stavki koji se izravno mogu pripisati segmentu i iznose takvih stavki koji se na razumnoj osnovi mogu rasporediti na segment. Subjekt razmatra svoj unutarnji sustav financijskog izvještavanja kao ishodišnu točku za određivanje onih stavki koje se izravno mogu pripisati segmentu ili se na razumnoj osnovi mogu rasporediti na segment. Naime, pretpostavlja se da se iznosi, koji su za svrhe unutarnjega financijskog izvještavanja identificirani kao pripadajući za segmente, mogu izravno pripisati segmentima ili rasporediti na razumnoj osnovi na segmente radi određivanja prihoda, rashoda, imovine i obveza izvještajnih segmenata.


18. Međutim, u nekim se slučajevima prihodi, rashodi, imovina ili obveze mogu raspoređivati na segmente u svrhu internoga financijskog izvještavanja po osnovi koja je razumljiva menadžmentu subjekta, ali koja se može smatrati subjektivnom, arbitrarnom ili teško razumljivom za vanjske korisnike financijskih izvještaja. Takav raspored ne predstavlja razumnu osnovu prema definicijama prihoda, rashoda, imovine i obveza segmenta utvrđenim ovim Standardom. Suprotno navedenome, subjekt može odlučiti da ne rasporedi neke prihode, rashode, imovinu ili obveze za svrhu unutarnjega financijskog izvještavanja, čak iako postoji razumna osnova za takvu provedbu. Takva se stavka raspoređuje prema definicijama prihoda, rashoda, imovine ili obveza segmenta iz ovoga Standarda.


19. Primjeri imovine segmenta uključuju tekuću imovinu koja se koristi u poslovnim aktivnostima segmenta, nekretnine, postrojenja i opremu koji su predmetom financijskog najma (MRS 17, Najmovi) i nematerijalnu imovinu. Ako je amortizacija određene stavke materijalne ili nematerijalne imovine uključena u rashod segmenta, odnosna imovina se također uključuje u imovinu segmenta. Imovina segmenta ne uključuje imovinu koja se koristi za opće namjene ili potrebe uprave. Imovina segmenta uključuje udjel u poslovnoj imovini koju koriste dva ili više segmenta ako se ta imovina može razumno podijeliti između tih segmenata. Imovina segmenta uključuje goodwill koji se izravno može pripisati segmentu ili se na razumnoj osnovi može rasporediti na segment i taj segment u rashode uključuje gubitke od umanjenja priznate za goodwill.


20. Primjeri obveza segmenta uključuju dobavljače i druge poslovne obveze, obračunane obveze, predujmove kupaca, rezerviranja za proizvodna jamstva i druge obveze koje se odnose na rezerviranja za robe i usluge. U obvezama segmenta ne iskazuju se zaduživanja, obveze koje se odnose na imovinu koja je predmet financijskog najma (MRS 17) i druge obveze koje su nastale za financiranje a ne za poslovne svrhe. Ako se rashod za kamate uključi u rezultat segmenta, u obveze segmenta se uključuju obveze na koje se odnose kamate. U obvezama segmenata čije djelatnosti nisu primarno financijske naravi ne iskazuju se zaduživanja i slične obveze budući da rezultat segmenta predstavlja dobit ili gubitak od poslovanja, a ne dobit ili gubitak korigiran za učinke financiranja. Nadalje, budući da se dug često stvara na razini uprave za cjelokupni subjekt, obveze koje stvaraju kamate često nije moguće izravno pripisati ili pak razumno rasporediti u segmente.


21. Mjerenje imovine i obveza segmenta uključuje i usklađivanja prijašnjih knjigovodstvenih iznosa identificirane imovine segmenta i obveza segmenta subjekta stečenog poslovnim spajanjem, čak ako su ta usklađivanja obavljena samo za svrhu sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja i nisu priznata u odvojenim financijskim izvještajima matice ili u financijskim izvještajima podružnice. Slično tome, ako su nekretnine, postrojenja i oprema revalorizirani nakon stjecanja u skladu s modelom revalorizacije iz MRS-a 16, tada mjerenja imovine segmenta odražavaju te revalorizacije.


22. Za raspoređivanje troškova neke se upute mogu naći u drugim Standardima. Primjerice, točke 8-16. MRS-a 2, Zalihe (revidiran u 2003.) sadrže uputu za dodjeljivanje i raspoređivanje troškova na zalihe, a točke 16-21. MRS-a 11, Ugovori o izgradnji sadrže uputu za dodjeljivanje i raspoređivanje troškova na ugovore. Te upute mogu biti korisne za dodjeljivanje ili raspoređivanje troškova na segmente.


23. MRS 7 Izvještaj o novčanim tokovima daje upute o tome trebaju li se prekoračenja na bankovnom računu uključiti u novac ili se trebaju iskazati kao zaduženja.


24. Prihodi, rashodi, imovina i obveze segmenta određuju se prije nego što se interna salda i interne transakcije eliminiraju kao dio postupaka konsolidacije, osim u mjeri u kojoj su takva interna salda i interne transakcije između skupine subjekata sadržane unutar pojedinog segmenta.


25. Premda su računovodstvene politike koje su korištene pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja subjekta kao cjeline također i temeljne računovodstvene politike segmenta, računovodstvene politike segmenta osim njih sadrže i politike koje se posebno odnose na izvještavanje o segmentima kao što su: identificiranje segmenata, metoda određivanja cijena transfera između segmenata te osnove za raspoređivanje prihoda i rashoda na segmente.

IDENTIFICIRANJE IZVJEŠTAJNIH SEGMENATA

Primarni i sekundarni oblici izvještavanja po segmentima

26. Hoće li poslovni ili zemljopisni segment biti primarni oblik izvještavanja, treba odrediti prema pretežnim izvorima i vrstama rizika te povratima subjekta. Ako na rizike i stope povrata subjekta pretežno utječu razlike proizvoda i usluga koje subjekt proizvodi, primarni oblik za izvještavanje informacija o segmentima treba biti po poslovnim segmentima, a sekundarni oblik izvještavanja za zemljopisna područja. Slično tome, ako na rizike i visinu rezultata subjekta pretežno utječu činjenice da subjekt posluje u različitim zemljama ili drugim zemljopisnim područjima, primarni oblik za sastavljanje informacije o segmentima treba biti po zemljopisnim segmentima, a sekundarni oblik izvještavanja za skupine odnosnih proizvoda i usluga.


27. Uobičajena osnova za identificiranje pretežnoga izvora i priroda rizika i razlikovanje stopa povrata s kojima se subjekt sreće te stoga i za određivanje primarnoga i sekundarnog oblika izvještavanja bit će unutarnja organizacijska struktura, struktura rukovođenja subjekta i njegov sustav unutarnjega financijskog izvještavanja nadzornog odbora i glavnog izvršnoga direktora osim, ako su ispunjena dva navedena uvjeta:
(a) ako na rizike i stope povrata subjekta značajno zajedno utječu razlike proizvoda i usluga koje subjekt proizvodi i razlike zemljopisnih područja u kojima on posluje, što se dokazuje "matričnim pristupom" upravljanja subjektom i unutarnjim izvještavanjem nadzornog odbora i glavnog izvršnoga direktora, tada subjekt koristi poslovne segmente za primarni oblik financijskog izvještavanja po segmentima, a zemljopisne segmente za sekundarni oblik izvještavanja; i
(b) ako se unutarnja organizacijska struktura i struktura upravljanja subjekta te sustav unutarnjeg financijskog izvještavanja nadzornog odbora i glavnoga izvršnoga direktora ne temelje ni na pojedinim proizvodima i uslugama ili skupinama odnosnih proizvoda/usluga niti na zemljopisnim područjima, direktori i menadžment subjekta trebaju odrediti odnose li se rizici i stope povrata više na proizvode i usluge ili na zemljopisna područja u kojima subjekt posluje te prema tome odabrati poslovne ili zemljopisne segmente za primarni odnosno sekundarni oblik financijskog izvještavanja po segmentima.


28. Većina subjekata polazi od toga da je pretežni izvor rizika i stopa povrata to kako je subjekt organiziran i kako se njime upravlja. Organizacijska i upravljačka struktura subjekta i njegov sustav unutarnjega financijskog izvještavanja uobičajeno pružaju najbolji dokaz o pretežitim izvorima rizika i stopa povrata za svrhu izvještavanja o segmentima. Prema tome, osim u rijetkim okolnostima subjekt će u svojim financijskim izvještajima objavljivati informacije o segmentima na istoj osnovi kao za unutarnje izvještavanje menadžmenta. Pretežni izvor rizika i stopa povrata postaje njegov primarni oblik izvještavanja o segmentima. Sekundarni izvor rizika i rezultata postaje njegov sekundarni oblik izvještavanja o segmentima.


29. "Matrična prezentacija" - poslovnih i zemljopisnih segmenata kao primarnog oblika izvještavanja o segmentima s cjelovitim objavljivanjem segmenta po svakoj osnovi - često će pružiti korisne informacije ako na rizike i stope povrata snažno zajedno utječu razlike proizvoda i usluga koje subjekt proizvodi i razlike zemljopisnih područja na kojima subjekt posluje. Ovaj Standard ne zahtijeva, ali niti ne zabranjuje "matričnu prezentaciju".


30. Organizacijska struktura i unutarnje izvještavanje u nekim slučajevima mogu biti dovoljno nepovezani kako s razlikama proizvoda i usluga koje se proizvode tako i sa zemljopisnim razlikama u kojima subjekt posluje. Primjerice, unutarnje izvještavanje može se uspostaviti isključivo po organizacijskim jedinicama, što kao posljedicu ima da su segmenti subjekta sastavljeni od skupina nepovezanih proizvoda i usluga. U tim neuobičajenim slučajevima podaci segmenta za unutarnje izvještavanje neće zadovoljiti cilj ovoga Standarda. U skladu s navedenim direktor i menadžment prema točki 27.(b) trebaju odrediti utječu li na rizike i rezultate više proizvodi/usluge ili zemljopisni pristup te potom odabrati poslovni ili zemljopisni segment kao primarni oblik izvještavanja o segmentima. Cilj je postići razumni stupanj usporedivosti s drugim subjektima, poboljšati razumljivost nastalih informacija i udovoljiti iskazanim potrebama ulagatelja, vjerovnika i drugih za informacijama o rizicima i stopama povrata povezanih s proizvodima/uslugama i rizicima i stopama povrata povezanih sa zemljopisnim područjima.

Poslovni i zemljopisni segmenti

31. Za svrhu vanjskoga izvještavanja poslovni i zemljopisni segmenti subjekta trebaju biti one organizacijske jedinice za koje se informacije sastavljaju nadzornom odboru i glavnom izvršnom direktoru radi ocjenjivanja uspješnosti jedinice u proteklome razdoblju i donošenja odluka o budućem raspoređivanju resursa, osim navedenoga u točki 32.


32. Ako se unutarnja organizacijska struktura i struktura upravljanja te sustav unutarnjeg financijskog izvještavanja nadzornog odbora i glavnog izvršnog direktora ne temelje niti na pojedinim proizvodima/uslugama ili skupinama odnosnih proizvoda/usluga niti na zemljopisnom području, uprava i menadžment subjekta trebaju u skladu s točkom 27.(b) odabrati ili poslovne ili zemljopisne segmente kao svoj oblik primarnoga izvještavanja o segmentima na temelju procjene koja odražava primarni izvor rizika i stopa povrata, s tim što onda preostali postaje sekundarni oblik izvještavanja o segmentima. U tom slučaju direktor i menadžment moraju odrediti svoje poslovne i zemljopisne segmente za svrhu vanjskoga financijskog izvještavanja temeljeno na čimbenicima navedenim u točki 9. ovoga Standarda, a ne na sustavu unutarnjega financijskog izvještavanja nadzornog odbora i glavnog izvršnog direktora, u skladu sa sljedećim:
(a) ako je jedan ili više segmenata subjekta o kojima se interno izvještava direktor i menadžment poslovni ili zemljopisni segment temeljen na čimbenicima navedenim u točki 9, dok to drugi nisu, primjenjuje se iduća podtočka (b) samo na one unutarnje segmente koji ne zadovoljavaju definicije iz točke 9. (to jest, unutarnji izvještajni segment koji ispunjava uvjete navedene definicije ne dijeli se dalje na manje dijelove);
(b) za one segmente o kojima se izvještaji dostavljaju direktorima i menadžmentu, a koji ne ispunjavaju definicije navedene u točki 9., menadžment treba sagledati sljedeću nižu razinu unutarnje podjele tako da su informacije o proizvodima i uslugama ili zemljopisnim područjima u skladu s definicijama u točki 9.; i
(c) ako tako utvrđeni segment na nižoj razini podjele udovoljava definiciji poslovnog ili zemljopisnog segmenta temeljeno na čimbenicima navedenim u točki 9., na taj se segment trebaju primijeniti kriteriji iz točki 34. i 35. za identificiranje izvještajnog segmenta o kojem treba izvještavati.


33. Prema ovome Standardu većina će subjekata odrediti poslovne i zemljopisne segmente kao organizacijske jedinice za koje se izvještavaju informacije nadzornom odboru (posebno neizvršnim direktorima nadležnim za nadzor, ako postoje) i glavnom izvršnom direktoru (glavna osoba koja donosi odluke, s tim što to u nekim slučajevima može biti skupina osoba) u svrhu ocjenjivanja uspješnosti svake jedinice u proteklome razdoblju i za donošenje odluka o rasporedu resursa u budućnosti. Čak ako subjekt mora primijeniti točku 32. (zbog toga što njegovi segmenti nisu povezani s proizvodima/uslugama ili zemljopisnim područjima), subjekt će sagledati sljedeću nižu razinu unutarnje podjele koja izvještava informacije povezane s proizvodima i uslugama ili zemljopisnim područjima, a ne da utvrdi segment isključivo za svrhu vanjskoga izvještavanja. Ovaj pristup sagledavanju organizacijske i upravljačke strukture subjekta i sustava unutarnjega financijskog izvještavanja, radi određivanja poslovnih i zemljopisnih segmenata za svrhu vanjskoga izvještavanja, ponekad se naziva "menadžerski pristup", a organizacijske komponente za koje se izvještavaju interne informacije ponekad se nazivaju "segmenti poslovanja".

Izvještajni segmenti

34. Dva ili više internih izvještajnih poslovnih ili zemljopisnih segmenata koji su bitno slični, mogu se spojiti u jedan poslovni ili zemljopisni segment. Dva ili više poslovnih ili zemljopisnih segmenata bitno su slični samo ako:
(a) dugoročno imaju sličnu financijsku uspješnost; i
(b) slični su u svim čimbenicima odgovarajuće definicije iz točke 9.


35. Poslovni ili zemljopisni segment treba se odrediti kao izvještajni segment ako većinu svojih prihoda ostvaruje od prodaje vanjskim kupcima i:
(a) njegovi prihodi od prodaje vanjskim kupcima i od transakcija s drugim segmentima subjekta iznose 10% ili više od ukupnih prihoda, eksternih i internih, svih segmenata; ili
(b) rezultat segmenta, neovisno je li dobit ili gubitak, iznosi 10% ili više od zbrojnoga rezultata svih segmenata s dobiti ili zbrojnog rezultata svih segmenata s gubitkom, ovisno koji je veći u apsolutnom iznosu; ili
(c) imovina segmenta iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih segmenata.


36. Ako interni izvještajni segment  ima niže veličine od navedenih u točki 35., postupa se na sljedeći način:
(a) taj se segment može odrediti kao izvještajni segment unatoč svojoj veličini;
(b) ako nije određen kao izvještajni segment unatoč svojoj veličini, taj se segment može zbrojiti u odvojeni izvještajni segment s jednim ili više sličnih internih izvještajnih segmenata, čije su veličine također ispod navedenih u točki 35. (Dva ili više poslovnih ili zemljopisnih segmenata slični su ako udovoljavaju većini čimbenika iz odgovarajuće definicije u točki 9.); i
(c) ako se o tom segmentu ne izvještava odvojeno ili zbrojeno, tada ga treba uključiti kao neraspoređenu stavku za usklađivanje.


37. Ako ukupni eksterni prihodi, koji se mogu pripisati izvještajnim segmentima, iznose manje od 75% ukupnih konsolidiranih prihoda ili prihoda subjekta, trebaju se odrediti dodatni segmenti subjekta kao izvještajni segmenti, čak i ako ne ispunjavaju uvjet od 10% iz točke 35. sve dok svi izvještajni segmenti ne dostignu najmanje 75% od konsolidiranih prihoda ili prihoda subjekta.


38. Prag od 10% naveden u ovom Standardu ne treba razumjeti kao osnovu za primjenu načela značajnosti za bilo koji aspekt financijskoga izvještavanja osim za određivanje poslovnih ili zemljopisnih segmenata.


39. Određivanjem da izvještajni segment većinu prihoda mora ostvarivati od vanjskih kupaca ne znači da ovaj Standard zahtijeva da se različite faze vertikalno integriranih poslova trebaju odrediti kao odvojeni poslovni segmenti. Međutim, u nekim djelatnostima sadašnja je praksa da se izvještava o određenim vertikalno integriranim aktivnostima kao o poslovnim segmentima, čak ako ne ostvaruju znatne prihode od vanjskih korisnika. Primjerice, mnoge međunarodne naftne kompanije izvještavaju o svojim uzvodnim aktivnostima (eksploatacija i proizvodnja) i svojim nizvodnim aktivnostima (prerada i marketing) kao zasebnim poslovnim segmentima, iako se većina ili sav uzvodni proizvod (sirova nafta) interno transferira u djelatnost prerade u rafinerijama.


40. Ovaj Standard potiče, ali izričito ne zahtijeva, dragovoljno izvještavanje vertikalno integriranih aktivnosti kao posebnih segmenata s prikladnim opisom uključujući i objavljivanja osnove za određivanje cijena transfera između internih segmenata, u skladu s točkom 75. ovoga Standarda.


41. Ako unutarnji sustav izvještavanja subjekta postupa s vertikalnim integriranim aktivnostima kao sa zasebnim segmentima, a subjekt nije odlučio da o njima izvještava eksterno kao o poslovnim segmentima, prodajni se segment treba spojiti s nabavnim poslovnim segmentom(ima) pri određivanju eksternih izvještajnih segmenata, osim ako ne postoji razumna osnova da se tako učini u kojem slučaju prodajni dio treba iskazati kao neraspoređenu stavku.


42. Segment koji je određen kao izvještajni segment u neposrednom prethodnom razdoblju, budući da je zadovoljavao uvjet od 10%, treba i nadalje ostati izvještajnim segmentom u tekućem razdoblju neovisno o tome što prihodi, rezultat i imovina ne prelaze više od 10%, ako menadžment subjekta  prosudi da će segment i nadalje imati takvu značajnost.


43. Ako je segment određen kao izvještajni segment u tekućem razdoblju, budući da je zadovoljio uvjet od 10%, podatke o prethodnome razdoblju toga segmenta, koji se prezentiraju za svrhu uspoređivanja, treba prepraviti kako bi odražavali novi izvještajni segment kao zasebni segment, čak iako taj segment ne zadovoljava navedeni uvjet od 10% u prethodnom razdoblju, osim ako to nije izvedivo.

RAČUNOVODSTVENE POLITIKE SEGMENTA

44. Informacije o segmentu treba pripremiti u skladu s računovodstvenim politikama koje su usvojene za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja konsolidirane grupe ili subjekta.


45. Polazi se od pretpostavke da su računovodstvene politike, koje su odabrali uprava (direktor) i menadžment za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja ili financijskih izvještaja na razini subjekta, one računovodstvene politike za koje uprava (direktor) i menadžment vjeruju da su najprikladnije za svrhe vanjskog financijskog izvještavanja. Budući da je svrha informacija o segmentu pomoći korisnicima financijskih izvještaja u boljem razumijevanju i boljoj informiranosti za prosuđivanje o subjektu kao cjelini, ovaj Standard kod pripremanja informacija o segmentu zahtijeva i primjenu računovodstvenih politika koje su odabrali uprava i menadžment. Međutim, to ne znači da se računovodstvene politike konsolidacije ili računovodstvene politike subjekta trebaju primijeniti na izvještajne segmente kao da su segmenti zasebni izvještajni subjekti. Detaljan izračun, koji je izvršen za primjenjivanje pojedine računovodstvene politike na razini subjekta, može se rasporediti na segment ako postoji razumna osnova da se to učini. Primjerice, izračunavanje mirovine često se utvrđuje na razini subjekta kao cjeline, međutim, podaci za razinu subjekta mogu se rasporediti na segmente na temelju plaća i demografskih podataka za segmente.


46. Ovaj Standard ne zabranjuje objavljivanje dodatnih informacija o segmentu, koje su sastavljene na drugim osnovama različitim od usvojenih računovodstvenih politika za konsolidirane financijske izvještaje ili financijske izvještaje na razini subjekta uz uvjet da se: (a) informacija interno dostavlja nadzornom odboru i glavnom izvršnom direktoru radi donošenja odluka o rasporedu resursa na segmente i procjenjivanja njihove uspješnosti, i da je (b) osnova za mjerenje dodatnih informacija jasno opisana.


47. Imovina koju zajednički koriste dva ili više segmenata treba se rasporediti na segmente samo i isključivo ako se njihovi prihodi i rashodi također raspoređuju na te iste segmente.


48. Način na koji su stavke imovine, obveza, prihoda i rashoda raspoređene na segmente ovisi o čimbenicima kao što su priroda tih stavaka, aktivnosti segmenata i relativna samostalnost segmenata. Nije moguće ili nije prikladno odrediti jedinstvenu osnovu za raspoređivanje koju trebaju primjenjivati svi subjekti. Također nije prikladno propisati raspored stavki imovine, obveza, prihoda i rashoda subjekta koje se odnose na dva ili više segmenata, ako je sama osnova za raspored arbitrarna ili teška za razumijevanje. U isto vrijeme, definicije prihoda segmenta, rashoda segmenta, imovine segmenta i obveza segmenta međusobno su povezane, a proizašlo raspoređivanje treba biti dosljedno. Prema tome, zajednički korištena imovina raspoređuje se na segmente samo i isključivo ako se njihovi prihodi i rashodi također raspoređuju na te segmente. Primjerice, neka se imovina iskazuje u imovini segmenata samo i isključivo ako se odnosna amortizacija materijalne ili nematerijalne imovine odbija kao rashod pri mjerenju rezultata segmenta.

OBJAVLJIVANJE

49. Točke 50. - 67. navode objavljivanja koja se zahtijevaju za izvještajne segmente u primarnom obliku izvještavanja segmenata. Točke 68. - 72. navode objavljivanja koja se zahtijevaju u sekundarnom obliku izvještavanja segmenata. Subjekte se potiče da prezentiraju sve objave o primarnome segmentu koje su navedene u točkama 50. - 67. za svaki izvještajni sekundarni segment, iako točke 68. - 72. zahtijevaju znatno manje objava za sekundarnu osnovu. U točkama 74. - 83. navodi se nekoliko drugih važnih objavljivanja za segmente. U dodatku B ovoga Standarda ilustrira se primjena ovih standarda objavljivanja.

Primarni oblik izvještavanja

50. Zahtjevi za objavljivanjem navedeni u točkama 51. - 67. trebaju se primijeniti na svaki izvještajni segment subjekta temeljen na primarnom obliku izvještavanja.


51. Subjekt treba objaviti prihode svakog izvještajnog segmenta. Prihodi segmenta od  prodaje vanjskim kupcima i prihodi segmenta od transakcija s drugim segmentima subjekta trebaju se zasebno iskazati.


52. Subjekt treba objaviti za svaki izvještajni segment rezultat segmenta, prikazujući odvojeno rezultat kontinuiranog poslovanja od rezultata prekinutog poslovanja.


52A. Subjekt treba prepraviti rezultate segmenta za prethodna razdoblja prikazane u financijskim izvještajima tako da se objave, koje su potrebne prema točki 52. za prekinuta poslovanja, odnose na sva poslovanja koja su klasificirana kao prekinuta na datum bilance posljednjeg prikazanog razdoblja.


53. Ako subjekt može izračunati dobit ili gubitak segmenta ili na drugi način utvrditi profitabilnost segmenta bez arbitrarnoga raspoređivanja, potiče se iskazivanje tih iznosa rezultata poslovanja segmenta uz prikladni opis. Ako se takvo utvrđivanje ne temelji na usvojenim računovodstvenim politikama za konsolidirane financijske izvještaje ili financijske izvještaje subjekta, subjekt treba u svoje financijske izvještaje uključiti jasan opis osnovice za mjerenje.


54. Primjer mjerenja uspješnosti segmenta preko rezultata segmenta u izvještaju o dobiti jest bruto marža od prodaje. Primjeri mjerenja uspješnosti segmenta ispod rezultata segmenta u izvještaju o dobiti su dobit ili gubitak od redovnih aktivnosti (prije ili poslije poreza na dobit) i dobit ili gubitak.


55. Za svaki izvještajni segment subjekt treba objaviti ukupni knjigovodstveni iznos imovine segmenta.


56. Subjekt treba objaviti obveze segmenta za svaki izvještajni segment.


57. Za svaki izvještajni segment subjekt treba objaviti ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine segmenta za koju se očekuje da će se koristiti tijekom više od jednog razdoblja (nekretnine, postrojenja i oprema te nematerijalna imovina). Premda se prethodno navedeno ponekad naziva dodatnim kapitalom ili kapitalnim izdacima, mjerenja koje se zahtijeva po ovom načelu trebaju biti na računovodstvenom načelu nastanka događaja, a ne na načelu novčanog toka.


58. Za svaki izvještajni segment subjekt treba objaviti ukupan iznos rashoda za amortizaciju materijalne ili nematerijalne imovine uključen u rezultat segmenta toga razdoblja.


59. Premda se ne zahtijeva ipak se potiče objavljivanje vrste i iznosa bilo koje stavke prihoda segmenta i rashoda segmenta koje su takve visine, naravi ili nastanka da je njihovo objavljivanje relevantno za objašnjenje uspješnosti svakog izvještajnog segmenta.


60. MRS 1 zahtijeva odvojeno objavljivanje sadržaja i iznosa stavki prihoda i rashoda kada su one značajne. U MRS-u 1 nalaze se brojni primjeri za to, kao što su otpis zaliha i nekretnina, postrojenja i opreme, rezerviranja za restrukturiranje, otuđenje nekretnina, postrojenja i opreme i dugoročnih ulaganja, prekinuta poslovanja, razrješavanje sudskih sporova i ukidanje rezerviranja. Točka 59. nije namijenjena promjeni razvrstavanja bilo koje takve stavke ili promijeni mjerenja takvih stavki. Međutim, objavljivanje koje se potiče prema toj točki mijenja razinu po kojoj se značajnost takvih stavki procjenjuje, za svrhu objavljivanja, od razine subjekta na razinu segmenta.



61. Za svaki izvještajni segment subjekt treba, osim amortizacije materijalne i nematerijalne imovine, objaviti ukupni iznos znatnih nenovčanih rashoda čije se zasebno objavljivanje zahtijeva prema točki 58., a koji su uključeni u rashode segmenta te su stoga odbitak kod mjerenja rezultata segmenta.


62. MRS 7 zahtijeva da subjekt prezentira izvještaj o novčanim tijekovima koji zasebno prikazuje novčane tijekove od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti. MRS 7 navodi da je objavljivanje informacije o novčanom tijeku za svaku izvještajnu djelatnost i zemljopisni segment relevantno za razumijevanje općega financijskog položaja, likvidnosti i novčanih tijekova subjekta. MRS 7 potiče objavljivanje takve informacije. Ovaj Standard također potiče objavljivanje informacije o novčanom tijeku segmenta koje se potiču prema MRS-u 7. Pored toga, ovaj Standard potiče objavljivanje značajnih nenovčanih prihoda koji su uključeni u prihode segmenta te su stoga dodatna stavka kod mjerenja rezultata segmenta.


63. Subjekt koji objavljuje informacije o novčanom tijeku segmenta, a koje potiče MRS 7, ne treba također objaviti rashod za amortizaciju materijalne i nematerijalne imovine prema točki 58. ili nenovčane rashode prema točki 61.


64. Subjekt treba objaviti za svaki izvještajni segment zbrojni udjel subjekta u dobiti ili gubitku povezanih društava, zajedničkim pothvatima ili drugim ulaganjima obračunanim prema metodi udjela ako je gotovo cjelokupno njihovo poslovanje unutar jednoga segmenta.


65. Premda se prema prethodnoj točki objavljuje jedan zbrojni iznos, svako povezano društvo, zajednički pothvat ili drugo ulaganje obračunano metodom udjela procjenjuje se pojedinačno kako bi se odredilo je li njegovo poslovanje pretežito u okviru nekoga segmenta.


66. Ako je zbrojni udjel subjekta u dobiti ili gubitku povezanih društava, zajedničkim pothvatima ili drugim ulaganjima obračunanim prema metodi udjela objavljen po izvještajnim segmentima, također se trebaju objaviti zbrojna ulaganja u tim povezanim društvima i zajedničkim pothvatima po izvještajnim segmentima.


67. Subjekt treba objaviti usklađivanje između informacija objavljenih za izvještajne segmente i zbrojnih informacija u konsolidiranim financijskim izvještajima ili financijskim izvještajima na razini subjekta. Kod prezentiranja ovog usklađivanja, subjekt  treba uskladiti prihode segmenata s prihodima subjekta od vanjskih kupaca (uključujući objavljivanje prihoda subjekta od vanjskih kupaca koji nisu uključeni u prihode segmenta). Rezultati segmenta od kontinuiranog poslovanja trebaju se uskladiti s usporedivo izmjerenom dobiti ili gubitkom subjekta od kontinuiranog poslovanja kao i dobiti ili gubitka iskazanog kroz glavnicu a koji potiče iz kontinuiranog poslovanja. Rezultat segmenta od obustavljenog poslovanja treba se uskladiti s dobiti ili gubitkom subjekta od obustavljenog poslovanja. Imovina segmenta treba se uskladiti s imovinom subjekta. Obveze segmenta trebaju se uskladiti s obvezama subjekta.

Sekundarne informacije segmenta

68. U točkama 50. - 67. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem koji se trebaju primjenjivati na svaki izvještajni segment temeljen na primarnom obliku izvještavanja subjekta. U točkama 69. -72. utvrđeni su zahtjevi za objavljivanjem koji se trebaju primjenjivati na svaki izvještajni segment temeljen na sekundarnom obliku izvještavanja, i to na sljedeći način:
(a) ako su poslovni segmenti primarni oblik izvještavanja subjekta, zahtjevi za objavljivanjem sekundarnoga oblika određeni su u točki 69.;
(b) ako su zemljopisni segmenti primarni oblik izvještavanja subjekta, koji se temelji na lokaciji imovine (gdje su proizvodi proizvedeni ili gdje je smješteno poslovanje u vezi s isporukom usluga), zahtjevi za objavljivanjem sekundarnoga oblika određeni su u točkama 70. i 71.;
(c) ako su zemljopisni segmenti primarni oblik izvještavanja subjekta, koji se temelji na lokaciji kupaca (gdje se proizvodi prodaju ili pružaju usluge), zahtjevi za objavljivanjem sekundarnoga oblika određeni su u točkama 70. i 72.


69. Ako su poslovni segmenti primarni oblik izvještavanja o segmentima, u njemu se također trebaju dati sljedeće informacije:
(d) prihodi segmenta od vanjskih kupaca po zemljopisnim područjima na osnovi zemljopisne lokacije njegovih kupaca, za svaki zemljopisni segment čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda od prodaje svim vanjskim kupcima;
(e) ukupni knjigovodstveni iznos imovine segmenta po zemljopisnim lokacijama imovine, za svaki zemljopisni segment čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih zemljopisnih segmenata; i
(f) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine segmenta, za koju se očekuje da će se koristiti dulje od jednoga razdoblja (nekretnine, postrojenja i oprema te nematerijalna imovina), po zemljopisnoj lokaciji imovine za svaki zemljopisni segment čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih zemljopisnih segmenata.


70. Ako su zemljopisni segmenti (neovisno o tome temelje li se na lokaciji imovine ili kupaca) primarni oblik izvještavanja o segmentima, subjekt također za svaki poslovni segment čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda od prodaje svim vanjskim kupcima ili čija imovina iznosi 10% ili više od ukupne imovine svih poslovnih segmenata treba objaviti sljedeće informacije:
(g) prihode segmenta od vanjskih kupaca;
(h) ukupni knjigovodstveni iznos imovine segmenta; i
(i) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine segmenta za koju se očekuje da će se koristiti dulje od jednoga razdoblja (nekretnine, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina).


71. Ako su zemljopisni segmenti primarni oblik izvještavanja o segmentima koji se temelje na lokaciji imovine te ako se lokacija kupaca razlikuje od lokacije imovine, tada subjekt treba također iskazati prihode od prodaje vanjskim kupcima za svaki  zemljopisni segment temeljen na lokaciji kupaca čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda svim vanjskim kupcima.


72. Ako su zemljopisni segmenti primarni oblik izvještavanja o segmentima koji se temelje na lokaciji kupaca i ako je imovina subjekta locirana na različitim zemljopisnim područjima od kupaca, tada subjekt treba, također, za svaki zemljopisni segment temeljen na lokaciji imovine čiji prihodi od prodaje vanjskim kupcima ili čija imovina iznosi 10% ili više od ukupnih ili konsolidiranih iznosa, objaviti sljedeće informacije:
(j) ukupni knjigovodstveni iznos imovine segmenta po zemljopisnoj lokaciji imovine; i
(k) ukupni iznos nastalih troškova tijekom razdoblja za stjecanje imovine segmenta za koju se očekuje da će se koristiti dulje od jednoga razdoblja (nekretnine, postrojenja i oprema i nematerijalna imovina) po lokaciji imovine.

Ilustracija objavljivanja segmenata

73. U dodatku B. uz ovaj Standard nalazi se ilustracija objavljivanja za primarni i sekundarni oblik izvještavanja koje zahtijeva ovaj Standard.

Druga važna objavljivanja

74. Ako poslovni ili zemljopisni segment za koji se informacije dostavljaju nadzornom odboru i glavnom izvršnom direktoru nije izvještajni segment, budući da većinu prihoda ostvaruje od prodaje drugim segmentima, ali unatoč tome njegovi prihodi od prodaje vanjskim kupcima iznose 10% ili više od ukupnih prihoda subjekta od prodaje vanjskim kupcima, subjekt treba objaviti tu činjenicu kao i iznos prihoda od: (a) prodaje vanjskim kupcima i (b) interne prodaje drugim segmentima.


75. Kod mjerenja i iskazivanja prihoda od transakcija s drugim segmentima subjekta, interni transferi između segmenata trebaju se mjeriti prema stvarnim cijenama tih transfera. U financijskim izvještajima treba se objaviti osnova za određivanje cijena transfera između segmenata kao i njihove promjene.


76. Također se trebaju objaviti promjene usvojenih računovodstvenih politika za izvještavanje o segmentu koje imaju značajan učinak a  informacije o segmentima prezentirane u prethodnom razdoblju za svrhe usporedbe trebaju se prepraviti, osim ako to nije moguće izvesti. Ovo objavljivanje treba sadržavati opis promjene, razloge za promjene, činjenicu da su usporedne informacije prepravljene ili da to nije bilo moguće izvesti, kao i financijske učinke promjena ako se mogu razumno utvrditi. Ako subjekt mijenja način određivanja svojih segmenata, a ne prepravlja informacije segmenta ranijega razdoblja prema tom novom načinu jer to nije moguće izvesti, tada subjekt u svrhu usporedbe treba iskazati podatke o segmentu prema starom i novom načinu određivanja svojih segmenata, i to u godini u kojoj se mijenja način određivanja segmenata.


77. Promjene računovodstvenih politika koje primjenjuje subjekt uređuje MRS 8. MRS 8 zahtijeva da se promjene računovodstvenih politika trebaju provesti samo ako to zahtijeva Standard ili SOO ili ako se promjenama postiže pouzdanije i relevantnije prezentiranje informacija o poslovnim događajima ili transakcija u financijskim izvještajima subjekta.


78. Promjene usvojenih računovodstvenih politika na razini subjekta, koje utječu na informacije o segmentima, provode se u skladu s MRS-om 8. Ako  neki novi Standard ili SOO ne zahtijeva drukčije, MRS 8 zahtijeva da:
(l) promjene računovodstvenih politika treba primijeniti retroaktivno i informacije prethodnog razdoblja treba prepraviti, osim ako nije moguće utvrditi kumulativni učinak ili učinke  promjena na određeno razdoblje;
(m) ako retroaktivna primjena nije izvediva za sva prezentirana razdoblja nova se računovodstvena politika treba primijeniti retroaktivno od najranijeg datuma kada je to izvedivo; i
(n) ako nije izvedivo odrediti kumulativni učinak primjene nove politike na početku tekućeg razdoblja, politika se treba primijeniti unaprijed od datuma kada je to izvedivo.


79. Neke se promjene računovodstvenih politika posebno odnose na izvještavanje o segmentima. Primjeri uključuju promjene načina određivanja segmenta i promjene osnova za raspoređivanje prihoda i rashoda na segmente. Takve promjene mogu imati znatan utjecaj na informaciju o segmentima, ali one neće promijeniti ukupne financijske informacije o subjektu kao cjelini. Da bi se korisnicima informacija omogućilo razumijevanje promjena i procjenjivanje trendova, potrebno je prepraviti informacije o segmentima prethodnoga razdoblja, ako je moguće, kako bi se odrazili učinci nove računovodstvene politike.


80. U svrhu izvještavanja o segmentima, prema točki 75. ovoga Standarda, transferi između segmenata se trebaju iskazati po stvarnim cijenama tih transfera. Ako subjekt promijeni metodu koja se stvarno koristi za određivanje cijena transfera, to nije promjena računovodstvene politike za koju se, prema točki 76., trebaju prepravljati podaci segmenta za prethodno razdoblje. Međutim, točka 75. ovoga Standarda zahtijeva objavljivanje te promjene.


81. Subjekt treba naznačiti vrste proizvoda i usluga svakoga izvještajnog poslovnog segmenta te prikazati strukturu svakoga izvještajnog zemljopisnog segmenta, za primarni i sekundarni oblik, ako to nije na drugi način objavljeno u financijskim izvještajima ili ako se ne nalazi drugdje u financijskom izvješću.


82. Da bi se procijenili tako važni utjecaji kao što su povećanje potražnje, promjena cijena inputa ili drugih čimbenika proizvodnje te razvoj alternativnih proizvoda i procesa subjekta, neophodno je poznavati aktivnosti toga poslovnog segmenta. Slično navedenome, da se procijeni utjecaj promjena ekonomskih i političkih okruženja na rizike i povrate zemljopisnog segmenta važno je poznavati strukturu određenog zemljopisnog segmenta.


83. Ne izvještava se posebno za segmente o kojima se prethodno izvještavalo, a koji više ne ispunjavaju kvantitativne uvjete za izvještavanje. Oni možda više ne ispunjavaju te uvjete, primjerice zbog pada potražnje, promjena strategije menadžmenta ili jer je dio djelatnosti segmenta prodan ili spojen s drugim segmentima. Objašnjenje razloga zašto se o nekim segmentima više ne izvještava također može biti korisno u potvrđivanju očekivanja koja se odnose na smanjenje tržišta i promjenu strategije subjekta.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

84. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja započeta 1. srpnja 1998. ili poslije toga. Ranija primjena se potiče. Ako subjekt primjenjuje ovaj Standard umjesto izvornog MRS-a 14 za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja započeta prije 1. srpnja 1998., ta se činjenica treba objaviti. Ako su u financijskim izvještajima sadržane usporedne informacije za razdoblja prije datuma stupanja na snagu ili prije dragovoljne primjene ovoga Standarda, zahtijeva se prepravljanje podataka segmenta kako bi bilo u skladu s odredbama ovoga Standarda, osim ako to nije moguće provesti, a u tom se slučaju ta činjenica treba objaviti.