Knjigovodstvo Actarius

This is an old revision of the document!

---

Ugovor o radu, ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu - najvažnije razlike i primjeri ugovora

www.actarius.hr

info@actarius.hr

U ovom članku autor analizira odredbe temeljnih propisa kojima se uređuju ugovor o radu, ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu, navodeći njihova temeljna obilježja, specifičnosti po kojima se razlikuju te primjere navedenih ugovora.

Obavljanje rada za drugu osobu može se zasnivati na različitim pravnim temeljima te se s obzirom na to i pravni položaj osoba koje obavljaju rad razlikuje ovisno o tome rade li na temelju nekog ugovora građanskog prava kao što je ugovor o djelu ili ugovora o radu, kada je osoba u radnome odnosu. Mnogi poslodavci često se susreću s nedoumicom glede toga može li se sa fizičkom osobom za izvršenje kakvog posla sklopiti ugovor o djelu ili se za taj posao mora sklopiti ugovor o radu. Za otklanjanje dvojbe oko tog pitanja potrebno je voditi računa o obilježjima ova dva ugovora. Kao obveznopravni ugovor, ugovor o djelu reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, dok se odredbe koje reguliraju ugovor o radu i posljedice koje iz njega proizlaze nalaze se u Zakonu o radu. Autorski ugovori predstavljaju dio autorskog prava i regulirani su Zakonom o autorskim i drugim srodnim pravima. Ponekad u praksi poslodavci radi izbjegavanja izvršenja obveza koje proizlaze iz radnog odnosa, s radnicima umjesto ugovora o radu sklapaju ugovor o djelu. Stoga je za definiranje kruga osoba koje su obuhvaćene radnim zakonodavstvom bitno određenje radnoga odnosa odnosno ugovora o radu, koji predstavlja njegov temelj, te njegovo razgraničenje od svih ostalih ugovora na temelju kojih neka osoba obavlja rad.

Ugovor o radu

Zakon o radu (“Narodne novine” br. 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje u tekstu: ZR) regulira radni odnos koji se zasniva ugovorom o radu. Tim ugovorom formira se odnos između radnika i poslodavca, u pravilu na neodređeno vrijeme. Ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, na vrijeme određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja i ne može se sklopiti na ukupno razdoblje dulje od tri godine. Dakle, radnopravni odnosi počivaju na ugovoru o radu, kao specifičnom ugovoru o uređenju prava i obveza iz radnog odnosa između poslodavca i radnika.

Poslodavac je fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Već iz navedenih definicija poslodavca i radnika i temeljnih obveza koje imaju prema članku 4. i članku 7. ZR-a, proizlazi da se njihov odnos temelji na nejednakosti, odnosno podređenom položaju radnika prema poslodavcu. Radnik se obvezuje za poslodavca izvršavati određeni posao i to osobno i po uputama i pod nadzorom poslodavca, u njegovo ime i za njegov račun, stavljajući mu na raspolaganje u određenom radnom vremenu svoju radnu snagu, a poslodavac određuje vrijeme, mjesto i način obavljanja posla te je radniku dužan za obavljeni rad isplaćivati plaću. Radno pravo razvilo se upravo kao odgovor društva na takvo stanje nejednakosti u radnome odnosu. Radnik kao slabija ugovorna stranka u radnom odnosu uživa posebnu radnopravnu zaštitu, što se očituje kroz niz odredbi ZR-a kao što su odredbe o radnom vremenu, dnevnom, tjednom i godišnjem odmoru, zaštita od otkaza, isplata otpremnine, zaštita posebno osjetljivih skupina radnika (trudnice, rodilje, radnici koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad, maloljetnici), odredbe o zaštiti života, zdravlja i privatnosti radnika i slično. Osim prava na plaću, radnik iz radnog odnosa ostvaruje mnoga druga prava, kao što su pravo na otpremninu, pravo na plaćeni i neplaćeni dopust, pravo na naknadu plaće u slučaju privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), prava u slučaju nezaposlenosti.

Kada radnik obavlja poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale, smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu. U tom slučaju radi se o zakonskoj presumpciji da su radnik i poslodavac sklopili ugovor o radu. To proizlazi iz odredbe članka 10. stavka 2. ZR-a, prema kojoj se, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Ta je odredba vrlo važna s obzirom na činjenicu da je u praksi čest slučaj sklapanja ugovora o djelu umjesto ugovora o radu, a u situaciji kada se stvarno radi o obavljanju poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se sklapa ugovor o radu i to kako bi se izbjegla davanja poslodavca koja su vezana za ugovor u radu, čiji kratki pregled navodimo u nastavku ovog članka.

Zakon o doprinosima (“Narodne novine”br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18.) određuje da se u slučaju radnog odnosa plaćaju:

doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup): 1. za osobu koja je osiguranik samo mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, po stopi od 20%

- za osobu koja je osiguranik i mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, po stopi od 15%

1. doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup): po stopi od 5% 2. doprinosi za zdravstveno osiguranje: po stopi 16,5%.

Obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa jest poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću.

Izmjenama Zakona o doprinosima od 1. siječnja 2015. godine uveden je pojam „mlada osoba“, čime je poslodavcima dana mogućnost korištenja prava na oslobođenje od plaćanja doprinosa na osnovicu za mladu osobu. Mladom osobom smatra se fizička osoba koju poslodavac po osnovi ugovora o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme prijavljuje na obvezno mirovinsko osiguranje i obvezno zdravstveno osiguranje te do dana početka osiguranja ima manje od 30 godina života, a do dana sklapanja ugovora o radu nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem. Poslodavac koji s mladom osobom sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme kroz razdoblje do pet godina dužan je obračunavati samo doprinose iz osnovice i to:

1. doprinos za mirovinsko osiguranje – po stopi od 20%, odnosno po stopi od 15% za osiguranika mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje

2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja) – po stopi od 5% ,

U navedenom razdoblju do 5 godina neće postojati obveza obračunavanja i plaćanja doprinosa na osnovicu i to doprinosa za zdravstveno osiguranje po stopi od 16,5%. To znači ukupno smanjenje troška rada poslodavcu za 16,5%.

Dakle, da bi poslodavci mogli koristiti navedenu olakšicu potrebno je:

1. da se ugovor o radu sklapa s osobom do 30 godina života,
2. da ugovor o radu mora biti sklopljen na neodređeno vrijeme i
3. da mlada osoba do 30 godina života nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem.

Još jedna od mjera za poticanje zapošljavanja, koja je na snazi još od 1. siječnja 2009. godine je oslobođenje od plaćanja doprinosa u trajanju od godine dana za osobe koje se prvi puta zapošljavaju.

To su osobe koje do dana sklapanja ugovora o radu ili ugovora o stručnom osposobljavanju nemaju evidentiran staž u mirovinskom osiguranju, odnosno imaju staž do osam dana po osnovi drugog dohotka, osim po osnovi roditelja koji obavlja roditeljske dužnosti, niti su staž mirovinskog osiguranja ostvarile kod inozemnog nositelja obveznoga mirovinskog osiguranja. Dakle, navedeno oslobođenje može se koristiti i za osobe na stručnom osposobljavanju i za radnike. Pritom, kod radnika nije uvjet da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, već se može koristiti i za radnike s ugovorom na određeno vrijeme.

Radnik koji prima plaću obveznik je poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak, ako radnik ima prebivalište odnosno uobičajeno boravište na području općine ili grada koji su svojom odlukom propisali prirez porezu na dohodak. Obveznik obračuna, obustave i uplate navedenih davanja u ime radnika je poslodavac. Porez na dohodak od nesamostalnog rada sukladno Zakonu o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.), plaća se na bruto plaću umanjenu za iznos doprinosa (20%) i osobnog odbitka što čini poreznu osnovicu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 138/20), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine, propisano je smanjenje svih poreznih stopa tj. porezno rasterećenje onih poreznih obveznika koji prijavljuju primitke u skladu sa zakonskim propisima, pa su tako snižene stope poreza na dohodak s 24% na 20%, s 36% na 30% i s 12% na 10%. Prirez porezu na dohodak plaća se na iznos poreza na dohodak i to u slučaju kada radnik ima prebivalište odnosno uobičajeno boravište na području općine ili grada koji su svojom odlukom propisali prirez porezu na dohodak.

U skladu sa navedenim, glavne karakteristike ugovora o radu su sljedeće:

• temeljni propis koji uređuje radnopravne odnose i sklapanje ugovora o radu je Zakon o radu,

• radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu, na određeno ili neodređeno vrijeme,

• ugovor o radu sklapaju poslodavac i zaposlenik za poslove koje će radnik obavljati osobno i prema uputama i pod nadzorom poslodavca,

• poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću, iz čega proizlazi da je predmet ugovora rad,

• zaštita radnika kao slabije ugovorne strane zbog njegovog podređenog položaja u odnosu na poslodavca očituje se u nizu zakonskih odredbi,

• postojanje zakonske presumpcije da su radnik i poslodavac sklopili ugovor o radu kad radnik obavlja poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale,

• na ugovorenu bruto plaću plaćaju se doprinosi za mirovinsko osiguranje od 20% i zdravstveno osiguranje od 16,5%. Porez na dohodak plaća se po stopama od 20% ili 30%, a prirez ovisno o prebivalištu odnosno uobičajenom boravištu radnika,

• prilikom zapošljavanja mlade osobe ili osobe koja se prvi put zapošljava, poslodavac može koristiti olakšice što doprinosi poticanju zapošljavanja.

Ugovor o djelu

Ugovor o djelu je ugovor građanskog, obveznog prava reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO). Člankom 590. ZOO-a ugovor o djelu definiran je kao ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U tom smislu bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada, a subjekti ugovora su naručitelj i izvođač posla.

Temeljno obilježje ugovora o djelu je samostalnost izvođača, što znači da izvođač radi za svoj račun i na svoj rizik te u pravilu sam određuje kada će, gdje i na koji način raditi. Osim ako se na to nije obvezao ili to ne proizlazi iz svrhe ugovora, izvođač čak nije dužan ni sam izvesti djelo. Međutim, izvođač odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno. Dakle, odgovara za rad suradnika kao da ga je sam izvršio. Naručitelju pripada pravo nadzora i davanje uputa, ali samo kad to odgovara naravi posla.

Objekt obveze izvođača je rezultat rada (npr. izrada određenog komada namještaja, a ne sam proces izrade). Takav odnos je kratkotrajan i karakterizira ga samostalnost izvođača radova. Izvođač je obvezan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, u ugovorenom ili razumnom roku. Nakon izvršena posla dužan je predati rezultat rada, osim ako je propao iz uzroka za koji on ne odgovara. Naručitelj je dužan primiti djelo, pregledati ga i o nedostatcima obavijestiti izvođača, a za skrivene nedostatke izvođač odgovara ako se pojave u roku od dvije godine od primitka djela. Dužnost je naručitelja da nakon pregleda i odobrenja djela isplatiti ugovorenu ili na drugi način određenu naknadu.

Za rad po ugovoru o djelu nije bitno da li je ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik, već da obavlja poslove koji imaju obilježja ugovora o djelu.

Od 1. siječnja 2003. uvedena je obveza plaćanja doprinosa i na primitke po osnovi ugovora o djelu i drugih primitaka koji ne spadaju u radni odnos. Na primitke po osnovi ugovora o djelu plaća se:

• doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 10% (I. stup 7,5 % i II. stup 2,5 %),
• doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 7,5%,
• porez na dohodak po stopi od 20% i prirez.

U nastavku sumarno navodimo temeljna obilježja ugovora o djelu:

• - kao ugovor građanskog prava, ugovor o djelu reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima, a sklapaju ga naručitelj i izvođač,

• - izvođač radi samostalno i neovisno o naručitelju djela,

• - izvođač u pravilu ne obavlja poslove u radnom vremenu, nego prema svojoj organizaciji te posao obavlja u prostoru kojeg sam odredi,

• - izvođač posao obavlja osobno, ali ga može povjeriti i trećim osobama,

• - za obavljeni posao izvođač prima naknadu najčešće po obavljenom poslu, odnosno po predaju djela,

• - na primitke po osnovi ugovora o djelu plaćaju se doprinosi, porez i prirez po prethodno navedenim stopama.

Pregled najvažnijih sličnosti i razlika između ugovor o radu i ugovora o djelu

Već iz samog propisa koji ih reguliraju, proizlazi osnovna razlika između ugovora o radu i ugovora o djelu. Ugovorom o radu zasniva se individualni radni odnos između radnika i poslodavca, koji je uređen odredbama ZR. Ugovor o djelu je pravni posao građanskog, obveznog prava između naručitelja i izvođača, reguliran odredbama ZOO-a.

Osobno obavljanje rada radnika za poslodavca, naplatnost i subordinacija temeljni su elementi radnoga odnosa. Poslodavac je taj koji donosi odluke o radnome procesu i snosi odgovornost za uspjeh poslovanja. Radnik je samo dio toga organiziranog radnoga procesa, u njemu obavlja svoj ovisni rad, rad u kojem je podređen poslodavcu (radi po uputama i pod nadzorom poslodavca). U zamjenu za tu podređenost radnik kao slabija strana u odnosu uživa radnopravnu zaštitu. Obilježje ugovora o djelu je samostalnost izvođača što znači da ne smije postojati odnos subordinacije koji karakterizira radni odnos. U tom smislu, izvođač u pravilu sam određuje kada će, gdje i na koji način raditi. Jedno od bitnih obilježja ugovora o djelu jest jednokratnost posla, dok je radni odnos (u pravilu) trajnog karaktera. Predmet ugovora o djelu nije sam rad, već rezultat rada tj. djelo.

Ugovor o djelu nije zamjena za ugovor o radu na određeno vrijeme. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ugovor o djelu se ne sklapa na određeno vrijeme, već za izradu nekog djela ili rezultata rada.

U slučaju kada postoje elementi radnoga odnosa, rad se ne smije obavljati na temelju ugovora građanskoga prava. Važnost stvarnog sadržaja odnosa, a ne pravne kvalifikacije odnosa koju stranke koriste, proizlazi iz zakonske presumpcije u članka 10. stavka 2. ZR-a, prema kojoj se, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Riječ je o zaštitnoj odredbi uvedenoj u hrvatsko pravo u cilju otklanjanja u praksi čestih slučajeva simuliranja ugovora obveznog prava (posebice ugovora o djelu) koji svojim sadržajem upućuju na ugovor o radu. Prema tome, pri utvrđivanju postojanja elemenata radnoga odnosa potrebno je uzeti u obzir ugovorne odredbe i stvarni odnos među ugovornim stranama, a ne možda drugačije označavanje ugovornog odnosa od strane stranaka. Poslodavac može za obavljanje određenog posla s izvođačem-fizičkom osobom sklopiti ugovor o djelu samo onda kada se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa tj. kada se ne radi o poslovima koji obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Ako radnik smatra da posao koji obavlja na temelju ugovora o djelu nema obilježja obavljanja takvoga djela, već da ima obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos, radnik može zahtijevati zaštitu svojeg prava, i to, prije svega, zahtjevom upućenim drugoj ugovornoj strani, odnosno stvarnom poslodavcu. U tom slučaju radnik može od poslodavca zahtijevati izdavanje pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu i primjerak prijave na obvezna osiguranja prema posebnom propisu. Ako poslodavac ne udovolji zahtjevu radnika, tada radnik zaštitu svojih prava može zahtijevati pred nadležnim sudom.

S obzirom na različiti porezni tretman navedenih ugovora, u nastavku navodimo primjer izračuna plaće radnika temeljem ugovora o radu i primjer izračuna naknade temeljem ugovora o djelu, za fizičku osobu s prebivalištem u Zagrebu. Iz primjera je vidljivo da će za bruto plaću radnika u iznosu od 6.000,00 kn ukupni trošak plaće iznositi 6.990,00 kuna, te će biti veći od troška temeljem ugovora o djelu za isti iznos naknade od 6.000,00 kn i to za ukupno 540,00 kuna.

Primjer obračuna plaće temeljem ugovora o radu

Primjer obračuna dohotka temeljem ugovora o djelu

Ugovor o autorskom djelu

Osim ugovora o radu i ugovora o djelu, dohodak se može ostvarivati i temeljem autorskopravnog ugovora ili ugovora o autorskom djelu kako se često naziva u praksi, a on je uređen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine” br. 167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., 96/18.; dalje u tekstu: Zakon). Člankom 5. Zakona definiran je pojam autorskog djela kao originalne intelektualne tvorevine iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, autorsko djelo izvorna je intelektualna tvorevina koju je ostvario autor, a karakteriziraju ga originalnost, kreativnost i subjektivnost. Djelo se smatra subjektivno originalnim (izvornim) ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo.

U Zakonu se kao autorska djela osobito navode:

• – jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),

• – glazbena djela, s riječima ili bez riječi,

• – dramska i dramsko-glazbena djela,

• – koreografska i pantomimska djela,

• – djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,

• – djela arhitekture,

• – djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,

• – fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,

• – audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju),

• – kartografska djela,

• – prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i ono za koje je odredbama Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava. U članku 8. stavak 2. Zakona negativnom je definicijom određeno što se ne smatra predmetom autorskog prava:

1. otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke i sl.) i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti,

1. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.

Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila. Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora).

Što se tiče sadržaja ugovora o autorskom djelu, člankom 52. Zakona propisano je da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku te da mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik). Ugovor o autorskom djelu može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.

Ugovorne strane ugovora o autorskom djelu su autor, ili drugi nositelj autorskog prava s jedne strane i korisnik djela s druge strane. Predmet autorskopravnog ugovora je prijenos određenog autorskog imovinskog prava u cijelosti, ili djelomice, uz naknadu, ili bez naknade, kao isključivo, ili neisključivo pravo, prostorno ograničeno, ili neograničeno. Prenošenjem prava na korisnika, autor, ili drugi nositelj autorskog prava, jamči da pravo koje prenosi korisniku pripada njemu i nije ograničeno u korist trećeg. Sukladno članku 55. Zakona, na sva pitanja u vezi s ugovorima o autorskom djelu koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe ZOO-a.

Na autorske honorare potrebno je obračunati sljedeće doprinose:

1. za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti:

• - za umirovljenike i druge osiguranike samo I. stupa – po stopi od 10% ili

• - za ostale osiguranike obveznike II. stupa – po stopi od 7,5%;

1. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) – po stopi od 2,5%;

2. doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje – po stopi od 7,5%.

Za razliku od obračuna plaće, doprinosi na autorske honorare se obračunavaju po duplo nižim stopama. Porez na dohodak obračunava se po stopi od 20%.

Bitna razlika između autorskog ugovora i ugovora o djelu, u poreznom smislu, je u utvrđivanju porezne osnovice. Pri utvrđivanju dohotka od autorskih naknada priznaje se svota paušalnih izdataka u visini od 30% (kod umjetničkih djela, uz potvrdu nadležne udruge, paušalni izdaci mogu biti uvećani za dodatnih 25%). Kako bi se ostvarilo pravo na 30% paušalnih izdataka, isplatitelj je dužan sklopiti ugovor o autorskom djelu. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Međutim, postoje iznimke kada ugovor ne mora biti sklopljen u pisanom obliku, ali tada je isplatitelj primitka obvezan osigurati podatke o iskorištavanju autorskog prava. U 30% izdataka uračunati su svi mogući troškovi koji bi mogli nastati pri ostvarenju autorskog djela, među njima i troškovi službenog putovanja. Dakle, kod ugovora o autorskom djelu najprije se od iznosa dogovorenog bruto honorara odbije priznati neoporezivi izdatak (30% za sve autorske naknade + 25% za umjetnička djela uz potvrdu strukturne udruge) te se dobije porezna osnovica za obračun doprinosa. Kod ugovora o djelu porezna osnovica je razlika između primitaka i obračunatih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Pretpostavimo da se isplaćuje autorska naknada fizičkoj osobi iz Zagreba u iznosu 6.000,00 kuna bruto. Izračun autorske naknade je sljedeći:

Umjesto zaključka, u nastavku navodimo primjer ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ugovora o djelu i ugovora o autorskom djelu na linku https://www.actarius.hr/act/knjigovodstvo/doku.php?id=obrasci

Izvor: IUS-INFO - Ugovor o radu, ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu - najvažnije razlike i primjeri ugovora