Sve do 2010. godine za dohodak primljen izravno iz inozemstva bilo je propisano obvezno podnošenje porezne prijave,

dok danas takva obveza postoji jedino ukoliko porez nije obračunan i plaćen po primitku dohotka, odnosno ukoliko je

pri obračunu počinjena pogreška. Međutim, Zakon o porezu na dohodak propisuje i druge slučajeve u kojima je podnošenje

porezne prijave obavezno, a tada je važno utvrditi rezidentnost radi točnog poreznog tretmana.

Zakon o porezu na dohodak tako propisuje da se godišnja prijava poreza na dohodak između ostalog obvezno podnosi za:

dohodak od nesamostalnog rada kod više poslodavaca istodobno,

dohodak od samostalne djelatnosti (obrt, djelatnost odvjetnika, novinara i sl.) te

dohodak iz inozemstva ako je porez uplaćen u manjim iznosima od onog koji je trebao biti plaćen prema tuzemnim propisima.

Obveza podnošenja porezne prijave odnosi se na sve porezne obveznike, smatrali se isti rezidentima ili nerezidentima u

poreznom smislu.

Pod dohotkom ostvarenim izravno iz inozemstva smatraju se sve vrste dohotka koje hrvatski državljani ostvare u inozemstvu. Ovoj vrsti dohotka pripada i dohodak koji strani državljani izaslani na rad u Hrvatsku, koji se uz to smatraju i hrvatskim poreznim rezidentima, ostvare od svog inozemnog poslodavca za vrijeme trajanja izaslanja.

Prema tuzemnim propisima rezidenti su definirani kao osobe koje u Republici Hrvatskoj imaju prebivalište ili uobičajeno

boravište.

Smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. U ovom smislu posjed

stana znači i najam stana pa i hotelske sobe.

Da bi se neko mjesto smatralo uobičajenim boravištem poreznog obveznika, relevantan je stalan boravak na tom mjestu od najmanje 183 dana u jednoj ili dvije

kalendarske godine, uz dopuštene kratkotrajne prekide boravka.

Ukoliko porezni obveznik dolazi iz zemlje s kojom je Hrvatska sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, rezidentnost se utvrđuje u skladu s odredbama ugovora. Ukoliko porezni obveznik prema propisima zemlje ugovornice ima prebivalište ili boravište u obje zemlje prednost je dana zemlji s kojom

održava uže osobne i gospodarske veze, odnosno zemlji koja predstavlja središte njegovih životnih interesa (u obzir se uzimaju obiteljski odnosi, zanimanje i

slične okolnosti).

Poreznu osnovicu rezidenta čini ukupno ostvareni dohodak tzv. svjetski dohodak, a nerezidenta samo dohodak ostvaren u tuzemstvu. Također, nerezidenti svoj

osobni odbitak ne mogu uvećati za uzdržavane članove obitelji, ali u poreznoj prijavi osobni odbitak mogu uvećati za iznos doprinosa za zdravstveno osiguranje

uplaćenih u Republici Hrvatskoj.

Napominjemo da uz dohodak za koji se obvezno podnosi prijava, hrvatski porezni rezident mora iskazati i dohodak od nesamostalnog rada, a ukoliko se porezna

prijava podnosi dobrovoljno, u poreznoj prijavi mora iskazati svjetski dohodak, dok nerezident iskazuje samo tuzemni dohodak.

Izvor: Newsletter Recht und Steuern 2012-03