User Tools
Početno priznavanje i mjerenje dugotrajne imovine namijenjene prodaji
info@actarius.hr
Računovodstveni tretman dugotrajne imovine namijenjene prodaji definiran je MSFI-om 5 – Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja, odnosno istoimenim HSFI-om 8.
Dugotrajna imovina namijenjena prodaji odnosi se na dugotrajnu imovinu čija će se knjigovodstvena vrijednost nadoknaditi prodajom, a ne putem korištenja. Uvjeti klasifikacije koji moraju biti zadovoljeni na datum bilance (toč. 8.18. HSFI-a 8; toč. 7. MSFI-a 5) su:
- 1.) raspoloživost imovine za trenutnu prodaju u postojećem stanju,
- 2.) prodaja imovine mora biti vrlo vjerojatna te se
- 3.) prodaja mora ostvariti unutar godine dana od datuma klasifikacije.
Po ispunjenu uvjeta klasifikacije kao namijenjene prodaji, imovina se prestaje iskazivati kao dugotrajna te se klasificira na zasebnu stavku unutar kratkotrajne imovine (iskazuje se u okviru konta skupine 68 – Dugotrajna imovina namijenjena prodaji). Ovu imovinu potrebno je u bilanci iskazati u okviru zaliha; a u GFI Bilanci na poziciji AOP 044 - Dugotrajna imovina namijenjena prodaji. Također, obveze povezane sa imovinom namijenjenoj prodaji potrebno je iskazati odvojeno od ostalih obveza te se prenose na zasebnu poziciju kratkoročnih obveza u okviru konta skupine 229 - Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji, a u GFI Bilanci na poziciju AOP 120 - Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji.
Međutim, određena imovina ne može se klasificirati kao namijenjena prodaji te vrijedi sljedeće:
- dugotrajna imovina namijenjena otpisu ne smije se klasificirati kao dugotrajna imovina namijenjena prodaji (toč. 8.24. HSFI-a 8; toč. 13. MSFI-a 5), s obzirom na to da se knjigovodstvena vrijednost imovine neće nadoknaditi prodajom, već korištenjem imovine do kraja njenog ekonomskog vijeka trajanja.
- imovina izvan upotrebe (imovina koja je privremeno izvan upotrebe (npr. zbog pada potražnje za proizvodima koje proizvodi), ali ostaje u funkciji za rad i nakon nekog vremena će se ponovno koristiti za obavljanje djelatnosti) ne smije se iskazati kao otpisana (toč. 14. MSFI-a 5) te se ne može klasificirati kao dugotrajna imovina namijenjena prodaji.
Imovina koja udovoljava kriterijima klasifikacije kao namijenjena za prodaju mjeri se po nižoj vrijednosti između knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje te se nakon klasifikacije prestaje obračunavati amortizacija na tu imovinu. Dakle, za potrebe utvrđivanja fer vrijednosti potrebno je procijeniti troškove prodaje, tj. zavisne (inkrementalne) troškove izravno povezane s prodajom (ne uključuju financijske troškove i troškove poreza na dobit), a ti troškovi se ne evidentiraju u poslovnim knjigama budući da nisu stvarno nastali.
Općenito, prilikom priznavanja i mjerenja dugotrajne imovine namijenjene prodaji vrijede sljedeća pravila:
1.) mjerenje prije klasifikacije – sukladno primjenjivim standardima za pojedinu imovinu (model troška ili model revalorizacije)
2.) mjerenje u trenutku klasifikacije (početno mjerenje) - po nižoj vrijednosti između:
a) knjigovodstvene vrijednosti i
b) fer vrijednosti umanjenje za troškove prodaje
U slučaju da je fer vrijednost umanjena za troškove prodaje manja od knjigovodstvene vrijednosti, društvo će priznati rashod, tj. gubitak od umanjenja u potpunosti u računu dobiti i gubitka (i za onu imovinu koja je prije klasifikacije mjerena po revaloriziranoj vrijednosti).
Ako je fer vrijednost umanjena za troškove prodaje veća od knjigovodstvene vrijednosti, društvo ne može priznati dobitak, već je imovinu potrebno klasificirati na dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji po knjigovodstvenoj vrijednosti.
3.) naknadno mjerenje - vrijedi sljedeće:
a) prestanak obračuna amortizacije
b) ako je primjenjivo, priznavanje dodatnog gubitka od umanjenja (rashod)
c) ako je primjenjivo, ukidanje prethodno priznatog gubitka od umanjenja (prihod se priznaje samo do visine prethodno priznatog kumulativnog gubitka).
Primjer:
Društvo A d.o.o. ima nekretninu (zgradu i pripadajuće zemljište) te donosi odluku o prodaji jer nekretninu više nema namjeru koristiti u obavljanju djelatnosti. U skladu sa planom prodaje poduzete su sve potrebne aktivnosti pronalaska kupca, smatra se da je prodaja vrlo vjerojatna u roku od godine dana, a imovina je raspoloživa za trenutnu prodaju u postojećem stanju. Društvo je procijenilo da su uvjeti za klasifikaciju zadovoljeni te 30.06.2020. godine nekretninu klasificira kao dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji. Podaci su sljedeći:
1.) Knjigovodstvena vrijednost nekretnine na 30.06.2020. godine iznosi 735.000 kn, od čega je vrijednost zemljišta 175.000 kn, a vrijednost zgrade 560.000 kn (društvo primjenjuje model troška te je nabavna vrijednost zgrade 700.000 kn, a ispravak vrijednosti 140.000 kn). Prije klasifikacije na imovinu namijenjenu prodaji, društvo nije uočilo indikatore umanjenja imovine te nije priznat nikakav gubitak od umanjenja.
2.) Nekretnina je djelomično financirana kreditom banke, stoga postoji neotplaćeni dugoročni kredit banke u iznosu od 200.000 kn.
3.) Na datum klasifikacije nekretnine na dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji fer vrijednost nekretnine iznosi 730.000 (zemljište 175.000 kn, a građevinski objekt 555.000 kn), a troškovi prodaje 10.000 kn. Buduća da je knjigovodstvena vrijednost manja od fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje (735.000 kn < 720.000 kn), nekretnina će se klasificirati na imovinu namijenjenu prodaji po fer vrijednosti. Društvo priznaje ukupni gubitak od umanjenja u iznosu od 15.000 kn. Prestaje daljnji obračun amortizacije.
