Da bi se otpis proveo potrebno je utvrditi postojanje relevantnih činjenica, koje zakon propisuje, a to su:

„„ - kod otpisa duga poreznih obveznika fizičkih osoba, činjenicu da je osoba umrla te da nije ostavio pokretnu ni nepokretnu imovinu iz koje bi se mogao naplatiti dug;

„„ -kod otpisa duga poreznih obveznika pravnih osoba činjenicu da postoji pravomoćno rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad pravnom osobom, a ne postoji osiguranje duga po osnovi poreznog jamstva.

Činjenica da je neka osoba umrla dokazuje se izvodom iz matične knjige umrlih, odnosno smrtovnicom ili smrtnim listom, koji izdaje nadležni organ uprave. Drugi uvjet da bi se dug otpisao po službenoj dužnosti je da umrli nije ostavio imovinu iz koje bi se porezni dug mogao naplatiti. Prema odredbama članka 22. stavak 2. OPZ-a nasljednici odgovaraju za porezni dug do visine naslijeđene imovine.

Ako je ovršenik umro, a nije ostavio imovinu iz koje bi se mogao naplatiti porezni dug, odnosno bar dio duga, za porezni dug ne mogu odgovarati nasljednici, te se takav porezni dug otpisuje. Postavlja se pitanje kako će se utvrditi da iza umrlog nije ostala imovina iz koje bi se porezni dug mogao naplatiti. U tom smislu Porezna uprava pribavlja dokument, obavijest suda ili javnog bilježnika da se iza umrle osobe ne vodi ostavinski postupak.

Sama činjenica da se iza umrle osobe ne vodi ostavinski postupak znači da iza iste nije ostala imovina koja bi mogla biti predmet nasljeđivanja, iz koje bi se mogao naplatiti porezni dug. Što se tiče otpisa duga pravnih osoba, ako je nad istom završen stečajni postupak, a porezni dug je ostao u cijelosti ili djelomično nenaplaćen, dug se otpisuje kada se dobije pravomoćno sudsko rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad pravnom osobom, a ne postoji osiguranje duga po osnovi poreznog jamstva.

Prije otpisa potrebno je utvrditi da protiv odgovorne osobe nije u zastarnom roku podnijet zahtjev za plaćanje poreza i kamata iz poreznog jamstva prema članku 26. OPZ-a. Ako je zakonski zastupnik kao jamac pozvan da plati taj dug porezni dug će se otpisati ako se nakon provedene ovrhe nad imovinom jamca ne uspije naplatiti. U oba naprijed navedena slučaja otpis se provodi po službenoj dužnosti, dakle obvezno ako su ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti.

Za otpis nije potrebno donositi rješenje jer se isto nema kome uručiti, niti postoji porezni obveznik koji bi tražio otpis, nego se taj otpis vrši Službenom bilješkom. U nastavku dajemo primjer otpisa poreznog duga i duga za obvezne doprinose po službenoj dužnosti, donošenjem službene bilješke, i to za otpis duga fizičkoj i pravnoj osobi.

Ova odredba OPZ-a daje mogućnost Poreznoj upravi da iznimno ako utvrdi da bi naplata duga dovela u pitanje osnovne životne potrebe dužnika-ovršenika može otpisati dug po osnovu poreza i obveznih doprinosa.

Za razliku od prethodnog stavka gdje se otpis vrši čim se steknu uvjeti koje zakon predviđa i to po službenoj dužnosti, ovdje je otpis fakultativan, a provodi se na zahtjev stranke po provedenom postupku. Naglasak u ovoj zakonskoj odredbi da se otpis duga daje samo iznimno ako se u provedenom postupku utvrdi da bi naplata duga dovela u pitanje osnovne životne potrebe dužnika.

Postavlja se pitanje u provedbi ove odredbe što su to osnovne životne potrebe, budući da to nitko nije precizno definirao. Za rješavanje zahtjeva o otpisu poreznog duga i duga za obvezne doprinose Ministarstvo financija Porezna uprava je donijela Uputu Klasa: 410-01/11-01/2159 Ur,br. 513-07-21-06/11-1 od 3. listopada 2011 godine.

Zahtjev za otpis poreznog duga i duga za obvezne doprinose po osnovu činjenice da bi naplata duga dovela u pitanje osnovne životne potrebe poreznog dužnika podnosi se nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta dužnika. Zahtjev mora biti obrazložen te treba sadržavati i dokaze kojima se obrazlažu činjenice koje se u istome navode. Radi pojednostavljenja poslova oko ovih zahtjeva za otpisom navedenom Uputom je dan unificirani zahtjev za otpisom, kako bi bilo što manje lutanja, odnosno kako bi se postupak brže odvijao.

U slučaju da se ne dostavi tražena dokumentacija koja je potrebna da se zahtjev pravilno riješi porezno tijelo može postupiti u skladu s odredbama članka 47. stavak 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br.47/09), a u vezi sa člankom 4. OPZ-a., a to znači podnosioca zahtjeva pozvati zaključkom da u ostavljenom roku podnese dokaze o činjeničnom stanju na kojem temelji svoj zahtjev, a ako isti tako ne postupi, takav zahtjev će se rješenjem odbiti. Kada primi navedeni zahtjev, porezno tijelo provjeriti će navode iz istoga, po potrebi izvršiti uvid na licu mjesta, provjeriti stanje duga, socijalni status dužnika te kompletiran predmet dostaviti područnom uredu.

Također je potrebno navesti koje su mjere poduzimane radi naplate duga. Treba uzeti u obzir odredbu članka 147. OPZ-a koja propisuje što ne može biti predmetom pljenidbe u cilju zaštite ovršenika, odnosno koje su stvari izuzete od ovrhe radi zaštite osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegovog kućanstva.

Prema odredbama stavka 3. članka 137. OPZ-a pročelnik područnog ureda dostavlja kompletan predmet sa svojim mišljenjem ravnatelju Porezne uprave koji o tome donosi rješenje. Prijedlog za odbijanje odnosno usvajanje zahtjeva za otpis potrebno je detaljno obrazložiti, tj. navesti odlučujuće činjenice zbog kojih se predlaže odbijanje odnosno usvajanje zahtjeva.

Izvor: Časopis RIPup 6/12, str. 113.