User Tools
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu - Članak 18. (ZOR)
info@actarius.hr
(1) Ako se radnika privremeno upućuje na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora, osim podataka iz članka 15. ovoga Zakona, sadržavati i dodatne podatke o:
- trajanju rada u inozemstvu
- rasporedu radnog vremena
- neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće
- novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća
- drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu
- uvjetima vraćanja u zemlju.
(2) Umjesto podataka iz stavka 1. točaka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, može se u ugovoru, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.
(3) Primjerak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje tijekom trajanja rada u inozemstvu, poslodavac mora uručiti radniku prije odlaska u inozemstvo, ako ga je na to osiguranje dužan osigurati prema posebnom propisu.
(4) Ako poslodavac upućuje svoga radnika u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, koje ima poslovni nastan u inozemstvu, poslodavac može radnika, uz njegovu pisanu suglasnost, privremeno u trajanju od najduže dvije godine, ustupiti tom društvu na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca.
(5) Na ustupanje iz stavka 4. ovoga članka, ne primjenjuju se odredbe poglavlja 6. ovoga Zakona o privremenom zapošljavanju.
Ovim je člankom propisan obvezan sadržaj ugovora o radu u slučaju upućivanja radnika na rad u inozemstvo. Poslodavac i radnik potpuno su slobodni odabrati način uređenja ovih obveznih pitanja radnopravnog odnosa u konkretnom slučaju upućivanja radnika na rad u inozemstvo, ali to što su dogovorili nužno mora biti navedeno u samom ugovoru ili dodatku (aneksu) ugovora o radu, kako bi poslodavac izbjegao novčanu kaznu za prekršaj. Naravno, kao i u drugim situacijama u kojima je neko pitanje već uređeno određenim drugim izvorom radnog prava, dopušteno je u samom ugovoru jednostavno uputiti na taj izvor, umjesto ponovnog navođenja svega što o tome govori taj drugi izvor radnog prava u samom ugovoru. Primjerak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje u slučaju upućivanja radnika na rad u inozemstvo, poslodavac je dužan radniku uručiti prije radnikova polaska u inozemstvo. Za detalje u svezi plaćanja dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje najbolje je konzultirati se s mjesno nadležnom ustrojstvenom jedinicom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Dužnost plaćanja dodatnog doprinosa propisana je Zakonom o doprinosima (Narodne novine 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016 i 106/2018), konkretno, odredbom čl. 188 upravo poslodavca. Odluka poslodavca o upućivanju radnika na rad u inozemstvo mogla bi imati slijedeći sadržaj:
* Temeljem odredbe članka 18. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14), te članka 3. st. 1. i članka 47. st. 1. Pravilnika o radu društva, od 21. lipnja 2019. godine (stupio na snagu dana 1. srpnja 2019. godine), Uprava društva Poslodavac d.o.o. Zagreb, Ilica 113, OIB: 12345678901, po svome jedinome članu, gosp. Marku Ivaniću, dana 16.siječnja 2020. godine donijela je sljedeću: ODLUKU O UPUĆIVANJU NA RAD U INOZEMSTVO**
I. IVAN MARKOVIĆ, radnik društva Poslodavac d.o.o. zaposlen na radnom mjestu „komercijalista” temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2019. godine, Aneksa Ugovoru o radu od 1. listopada 2019. godine i Aneksa Ugovoru o radu od 1. studenog 2019. godine, upućuje se na rad u inozemstvo, u Kraljevinu Tajland, grad Pattaya, radi istraživanja tržišta u pogledu registriranih djelatnosti društva Poslodavac d.o.o., izvida mogućnosti plasiranja proizvoda i/ili usluga društva Poslodavac d.o.o. na tajlandskom tržištu i provedbe pripremnih radova u svrhu osnivanja podružnice društva Poslodavac d.o.o. u Kraljevini Tajland.
II. Radnik se upućuje na rad u inozemstvo na rok od 6 (šest) mjeseci, počevši od 1. kolovoza 2020. godine. Troškove putovanja i vraćanja (repatrijacije) Radnika snosit će Poslodavac.
III. Radnik i Poslodavac sklopit će temeljem ove Odluke o upućivanju Dodatak Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme kojim će regulirati svoja prava i obveze u skladu s odredbom čl. 18 o radu.
IV. Radnik je dužan pristupiti obveznom liječničkom pregledu kod specijalista medicine rada u svrhu utvrđivanja sposobnosti za obavljanje poslova temeljem ove Odluke, nakon čega će se, pod uvjetom pozitivnog liječničkog mišljenja, pristupiti sklapanju Dodatka iz prethodne točke ove Odluke. Troškove liječničkog pregleda snosit će Poslodavac.
V. Poslodavac je dužan Radnika prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i plaćati sve propisane obvezne doprinose, sukladno važećim propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.
VI. Ova Odluka stupit će na snagu na dan donošenja, a svoju suglasnost na upućivanje na rad u inozemstvo Radnik će iskazati potpisom Dodatka iz toč. III ove Odluke. Odredbe stavka 4. citiranog članka, novost je u našem radnom zakonodavstvu (kao i odredbe čl. 10. st. 3., 4., 5., 6. i 7.), a omogućuju stanovitu fleksibilnost poslodavcu kod angažmana radnika u različitim njegovim povezanim, ali opet različitim društvima – pravnim osobama. Propis o trgovačkim društvima na koji se pozivaju odredbe ovog članka Zakona kada propisuju o kakvim se povezanim društvima nužno radi, je Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 152/2011 - Zakon o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015 i 40/2019).
Za detaljnije o institutu “privremenog ustupanja“ vidjeti komentar uz čl. 10. ovog Zakona.
Kao i kod privremenog ustupanja radnika povezanom poslodavcu u tuzemstvu, i kod privremenog ustupanja radnika povezanom poslodavcu u inozemstvu traži se postojanje dva bitna uvjeta koja se moraju kumulativno (u isto vrijeme ostvariti) da bi ustupanje radnika iz jednog društva (poslodavac) u drugo s njim povezano društvo bilo moguće i dopušteno (zakonito). To je sporazum između dva povezana društva i pisana suglasnost radnika kojega se privremeno ustupa u drugo, povezano društvo, na takvo ustupanje. Za razliku od tuzemnog privremenog ustupanja koje prema odredbi čl. 10. st. 3. može trajati “neprekidno najduže šest mjeseci“, privremeno ustupanje radnika povezanom poslodavcu u inozemstvu može trajati “najduže dvije godine“ (čl. 18. st. 4. Zakona). Niti ovdje nije ništa rečeno o tome može li se istog radnika ponovno ustupiti istom povezanom poslodavca nakon što je radnik već bio privemeno ustupljen u razdoblju od dvije godine, dakle, može li se to ustupanje u najdužem trajanju ponavljati, mora li u tom slučaju biti prekida između dva ustupanja, koliko taj prekid mora trajati – ako ga uopće mora biti, pa odgovori na ova pitanja ostaju praksi i pojedinim tumačima ovih odredbi. Nama se čini da je zakonodavac htio reći kako privremeno ustupanje radnika povezanom poslodavcu u inozemstvu ne smije trajati također neprekidno duže od dvije godine, iako ovdje nije koristio u zakonskom tekstu riječ “neprekidno“ kako ju je koristio kod privremenog ustupanja u tuzemstvu. To zbog toga jer ne vidimo razloga da se takvo ustupanje radnika zakonski ograničava, primjerice, na dvije godine za cjelokupnog radnog staža radnika kod poslodavca, kojemu bi se najdužem zakonom dopuštenom razdoblju onda pribrajala sva kraća ustupanja koja se za radnog staža radnika ostvare. Privremeno ustupanje se ne može dogoditi bez pisane suglasnosti (koju zahtijeva odredba čl. 18. st. 4. Zakona) i sporazuma dvaju poslodavaca. To konkretno znači suglasnost svih uključenih strana s planiranim privremenim ustupanjem. Uzimajući u obzir opća načela građanskog prava prema kojima je dopušteno sve što nije protivno prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva i činjenicu da Zakon ovdje propušta zabraniti ponovno ustupanje ili jasnije naznačiti da se ograničenje od dvije godine odnosi samo na jedno neprekidno razdoblje ustupanja (kako je to navedeno u čl. 10. st. 3.) razumnom trajanju.
U provedbi inspekcijskog nadzora u području rada, inspektor rada može, temeljem odredbe čl. 226. st. 1. toč. 8. Zakona, usmenim rješenjem u zapisniku poslodavcu narediti da u ostavljenom roku ponudi radniku izmjenu ugovora koja će sadržavati nedostajuće sastojke odnosno da dopuni izdanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koja ne sadrži sve sastojke propisane ovim člankom Zakona za sadržaj ugovora o radu radnika kojeg se upućuje na rad u inozemstvo, ili ako radniku ne uruči primjerak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje prije upućivanja na rad u inozemstvo, ako ga je na to osiguranje dužan osigurati, da mu primjerak te prijave uruči. Žalba izjavljena protiv rješenja inspektora rada o upravnoj mjeri je dopuštena, ali ne odgađa izvršenje rješenje (čl. 226. st. 3. Zakona).
Ako svog radnika uputi u inozemstvo u društvo koje s njim nije povezano u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima ili koje nema poslovni nastan u zemlji u koju se radnik upućuje, ili ga uputi u trajanju dužem od dvije godine, ili ga uputi bez sklopljenog sporazuma, poslodavac čini prekršaj za koji je predviđena novčana kazna u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna (čl. 229. st. 1. toč. 5. Zakona).
