User Tools
Kriteriji razlikovanja dnevnice za rad na terenu i dnevnice za službena putovanja
info@actarius.hr
Ivan Vidas, struč.spec.oec.
Dnevnice za službeni put kao i dnevnice za rad na terenu definirane su samo djelomično Pravilnikom o porezu na dohodak.Pravo radnika na dnevnice za rad na teren te dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, ne predstavljaju prava radnika koja proizlaze iz Zakona o radu već se ista utvrđuju drugim izvorima radnog prava kao npr. kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu, ugovorom o radu ili pak autonomnom odlukom poslodavca o pravima i isplatama dnevnica. S obzirom da nema detaljno opisanih razlika koje bi proizlazie iz zakonskih okvira, poslodavac može u svojim aktima (Pravilniku, kolektivnom ugovoru) ili putem ugovora o radu pobliže definirati navedena prava.
Pravo radnika na dnevnice za službena putovanja
Službenim putovanjem u tuzemstvu smatra se putovanje do 30 dana neprekidno, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. U protivnom ukoliko bi službeni put trajao dulje od 30 dana tada bi se svaka isplata dnevnice od 1. dana službenog putovanja oporezivala kao plaća, odnosno radio bi se obračun i uplata svih obvveznih doprinosa, te poreza i prireza ukoliko je propisan. Nadalje, službenim putovanjem u tuzemstvu smatra se putovanje radnika iz jednog mjesta u drugo.
Putni nalog služi kao dokaz poslodavcu da je radnika uputio na službeni put te predstavlja osnovni dokument za obračun i knjiženje troškova nastalih na službenom putu. Pri odlasku na službeni put poslodavac radniku mora ispostaviti putni nalog.
Dnevnice za službena putovanja u zemlji (tuzemstvu) jesu naknade koje se isplaćuju za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje. Iz dnevnica se ne podmiruju troškovi javnog prijevoza (gradskog/prigradskog) koji se odnose na prvi dolazak u odredište službenog putovanja, od zračne luke, autobusnog ili željezničkog kolodvora ili pristaništa do hotela, odnosno mjesta poslovnog sastanka ako nema potrebe za noćenjem i zadnji odlazak iz odredišta službenog putovanja, od hotela odnosno mjesta poslovnog sastanka ako nema potrebe za noćenjem do zračne luke, autobusnog ili željezničkog kolodvora ili pristaništa, kao i troškovi prijevoza do i od zračne luke, odnosno drugog mjesta polaska/dolaska javnim prijevozom od i do mjesta iz kojeg je osoba upućena na službeni put (mjesto prebivališta/uobičajenog boravišta osobe ili mjesto sjedišta poslodavca). Ti se troškovi smatraju troškom prijevoza na službenom putovanju i nadoknađuju radnicima neovisno o dnevnici.
Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno mogu se radnicima neoporezivo isplatiti u svoti od 200,00 kn, dok se za dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno neoporezivo mogu isplatiti u svoti od 100,00 kn.
Troškovi noćenja na službenom putu priznaju se u visini stvarno nastalih izdataka, a potvrđuju se vjerodostojnim ispravama. vjerodostojnim se ispravama smatraju plaćeni računi primljeni od hotela, pansiona, privatnih apartmana i sl.
Pravo radnika na dnevnice za rad na terenu
Kao i kod dnevnica za službeno putovanje tako i kod dnevnica za rad na terenu Zakonom o radu nije uređeno pravo radnika na terenski dodatak (dnevnicu za rad na terenu) već se isto utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca o isplati. U slučaju da pravo radnika na dnevnicu za rad na terenu nije utvrđeno nekim od izvora radnih prava, radnik to pravo niti ne ostvaruje odnosno isto ovisi o odluci samog poslodavca.
Dnevnica za rad na terenu predstavlja nadoknadu troškova koji nastaju kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice, vodeći pritom brigu o tome da je udaljenost između sjedišta poslodavca, ili izdvojene poslovne jedinice ili uobičajenog boravišta odnosno prebivališta radnika i mjesa službenog puta veća od 30 km.
Terenski dodatak se najčešće isplaćuje za poslovne aktivnosti radnika koje se ne mogu obavljati u sjedištu poslodavca, npr. izgradnja građevinskog objekta, održavanje postrojenja, poslovi revizije, montaža strojeva, akviziteri, trgovački putnici, razvojno-istraživačim transferima znanja čiji je cilj osmišljavanje i unapređivanje proizvoda i poslovnih rješenja vezanih uz djelatnost poslodavca i sl.
Neoporezivi iznos dnevnice za rad na terenu u tuzemstvu iznosi dnevno 200,00 kn, a služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji. Ako poslodavac radniku isplati dnevnicu u iznosu višem od propisanog neoporezivog iznosa, jer je tako propisano nekim od izvora radnog prava npr. tako propisuje pravilnik o radu ili kolektivni ugovor, razlika iznad propisanog neoporezivog iznosa oporezuje se na isti način kao i plaća radnika.
Radnik treba priložiti sve vjerodostojne isprave koje potvrđuju nastanak troškova, a na poslodavcu je da provjri točnost obračuna i poslovnu opravdanost nastalih troškova. Osobni troškovi koje je radnik imao ne unose se u obračun jer se oni nadoknađuju iz dnevnice za rad na terenu.
Dnevnice za službena putovanja i dnevnice za rad na terenu - razlikovanje
Priroda rada na terenu kao uvjet za isplatu neoporezive dnevnice za rad na terenu je ta da su aktivnosti poslodavca vezane uz rad na terenu (npr. izgradnja građevinskog objekta, montaža strojeva , popravak postrojenja, insaliranje i sl.) i te aktivnosti će e u pravilu naplatiti naručitelju usluga. Osim nevedenoga, bitno je da se radi o prirodi posla na terenu. Službenim putovanjem u tuzemstvo i inozemstvo smatra se putovanje do najviše 30 dana.
Prva važna razlika između dnevnice za rad na terenu i dnevnice za službena putovanja je ta što je kod isplate dnevnice za službeno putovanje propisano minimalno trajanje službenog putovanja (o odnosno 12 sati),dok za rad na terenu to nije propisano. Duljina i trajanje rada na terenu nisu presudni , već poslodavac može isplatiti dnevnicu za rad na terenu čak i onda kada se radnik svakodnevno vraća u mjesto svojega uobičajenog boravišta odnosno prebivališta. To znači da noćenje radnika na terenu nije presudno da bi se ta vrsta dnevnic eisplatila, a čest je slučaj kod radnika čiji je rad po svojoj namjeni vezan za rad na terenu (primjerice akviziteri, trgovački putnici, montažeri strojeva i sl.).
Sama priroda rada na terenu jest da su aktivnosti poslodavca vezane uz obavljanje nekog posla na terenu i te aktivnosti će se najčešće naplatiti naručitelju usluga. Suprotno tome, za određivanje dnevnice za obavljeno službeno putovanje radnik za poslodavca najčešće može provoditi bilo koje poslovne aktivnosti. tako radnik može otići na sastanak, poslovni seminar, obilaziti prodavaonice, poslovne pogone i sl. Dnevnica za rad na terenu najčešće se isplaćuje za poslovne aktivnosti koje se ne mogu obavljati u sjedištu poslodavca, npr. izgradnja građevinskog ili drugog objekta, poslovi revizije i kontrolinga izvan ureda, montaže i dr.
Isto tako za razliku od službenog putovanja kod kojeg se dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade uporabe privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja i drugo obračunavaju na temelju urednog i vjerodostajnog putnog naloga čiji su elementi strogo propisani, kod rada na terenu nema na taj način propisanog obrasca, negose isplate priznaju na temelju vjerodostojnih isprava i obračuna koji se interno priprema, prema potrebama poslodavca.
Možemo izdvojiti tri kriterija po kojima razlikujemo dnevnice za službena putovanja i dnevnice za rad na terenu:
- priroda rada na terenu/odlaska na službeni put
- vremenska udaljenost između sjedišta poslodavca ili uobičajenog boravišta odnosno prebivališta radnika i mjesta službnog puta/rada na terenu
- propisani obvezni elementi putnog naloga za obračun dnevnica za službeni put/proizvoljnost obrasca za obračun troškova i dnevnica za rad na terenu
Prema Pravilniku o porezu na dohodak, pravo na neoporezivu isplatu dnevnice, terenskog dodatka (dnevnice za rad na terenu) i nadoknade za odvojeni život međusobno se isključuju. Drugim rječima, to znači da se radniku koji prima dnevnicu ili nadoknadu za odvojeni život neoporezivo ne može isplatiti i dnevnica za rad na terenu. Stoga, primjerice, radniku koji prima nadoknadu za odvojeni život treba smanjitit nadoknadu za odvojeni život za dane provedene na terenu odnosno službenom putu, ako mu se za te dane isplaćuje dnevnica za rad na terenu odnosno dnevnica za službeno putovanje.
Izvor: Časopis Računovodstvo i porezi listopad 2021.
